ZLOCIN I KAZNA

"Roman Fjodora Mihajloviča Dostojevskog ''Zločin i kazna'' nastao je davne 1866. godine i vjerna je slika raslojavanja društva. Ovo remek-djelo zasnovano je na fabuli o ubistvu. Glavni junak, Rodion Romanovič Raskoljnikov nije zle duše. On čak i nije htio da pokrade i ubije staricu, zelenašicu.

Njegova motivacija leži u osnovnoj ideji o zatiranju zla uopšte. U romanu je starica ta koja je zla i lepo živi zahvaljujujući tuđoj nesreći. Raskoljnikov se hrani idejom da je izuzetnim ličnostima kroz čitavu istoriju dopušteno da uništavaju zulumćare i nametnike koji čine društvo nepravednim. Primer mu je i idol i sâm Napoleon. U ime visih, navodno humanih ciljeva, zlocin mu se cini opravdanim. Dovoljno samouveren i egoista, glavni junak sebe smatra izuzetnim, počinje da razmišlja o tome, a samim tim i ovaj zločin postaje zločin s predumišljajem. On je, ustvari, počinio zločin zbog ideala. Brojna etička i moralna pitanja navode glavnog junaka da se stalno preispituje, a samim tim i otuđuje od sveta ne bi li razrešio svoje moralne i psihološke dileme."



Ponovo su se na brdovitom Balkanu uzburkale mase. Ponovo su osudjeni "nasi" heroji. Ponovo se narod dize da brani svoje heroje.

Ponovo su "njihovi" zlocinci "nasi" heroji.

Ponovo se jedna od drzava nastala od raspadnute Jugoslavije, mobilise, trese i dijeli po moralnim i etickim pitanjima kojima se Dostojevski davno bavio i ucio nas lekciju o tim vrijednostima.

I zato, postavicu njegovu sliku uz ovaj komentar, jer postaviti sliku Milosevica, Tudjmana, Izetbegovica, Legije, Gotovine, Juke..... jednu pored druge bi moglo biti protumaceno kao izjednacavanje zlocina. Poznato je da se zlocini nikada ni po cemu ne mogu izjednaciti, jer rezultat svakoga zlocina pojedinacno je unisten ljudski zivot, unistene razlicite ljudske sudbine, razliciti ljudi, i zato se, i zbog mnogo toga drugoga, svaki zlocin mora posmatrati pojedinacno i suditi mu kao takvome. A ne a priori opravdavati...

Moze li se "krvna osveta" pravdati? Da li je zlocin iz osvete - zlocin?

Uostalom, Dostojevski je davno postavio mnoga od ovih pitanja koja se na Balkanu ponovo potezu kao nova i nepoznata. I odgovorio je na mnoga od njih.



Ali ko je od tih koji cine zlocin, od onih koji ih vode u zlocin, od onih koji docekuju, slave i stite "svoje" zlocince ikada citao dosadnog Dostojevskog!?

MASA: BUENOS AIRES

Moji zadnji dani su bili u Buenos Airesu. Dosla sam iz Brazila sest dana prije mog leta, na Christmas eve. I da znas cim sam stigla nazvala sam da promjenim kartu da ranije dodem kuci posto nisam znala sta cu sad radit sest dana kad znam da idem kuci. Vise mi nije bilo do nicega. I nikoga nisam znala. Ali nisu mi se javili. I bolje je. Nasla sam si raju i proveli smo holidays na ulicama u Buenos Airesu koje su bile prazne. Izsetali smo se i bas sam imala sansu da vidim grad.



Naravno vrucine su bile odvratne.



Ali sad, nakon sto sam dva mjeseca u kanadskim minusma, samo mislim na njih.

NATAŠA: MUZEJ KRAPINSKIH NEANDERTALACA

Osvanuo poslije kiše lijep četvrtak, opran, svjež i vjetrovit, najbolje vrijeme za razgledavanje, ni vruće, ni hladno, miješaju se oblaci sa suncem. Krenuli u 10h s roditeljima naše snahe na jednodnevan izlet u Krapinu, najviše zbog novootvorenog Muzeja krapinskih neandertalaca, koji želimo odavno posjetiti, ali nikako to učiniti, što se obično događa kad se radi o mjestima u blizini stalnog boravišta. Put nas je vodio preko Medvednice do Sljemena, pa spuštanje do Zaboka i Stubičkih toplica. Nismo mogli izabrati ljepše doba za obilazak brežuljkastog Zagorja. Voćke u punom cvatu, drveće prolistalo i osvaja svojom svjetlozelenom bojom, a u okućnicama, magnolia, jorgovan, tulipani u svim bojama, narcisi, maćuhice, potočnice ,.. livade prepune žutih cvjetova maslačka i još kojekakvog livadskog cvijeća koje ne prepoznajem. Nekad siromašno Zagorje potpuno je izmijenjeno, kuće obnovljene, okućnice sređene. Na brežuljcima crkve sa vitkim tornjevima upotpunjuju pravu sliku Zagorja. Perad i purani daju još jedan prepoznatljiv zagorski ugođaj i zvukove. Stubičke toplice simpatično mjestašce, čisto, uređeno, prepuno cvijeća i gostiju koji uživaju u bazenima s ljekovitom vodom.

Nakon kraće šetnje produžili do Krapine, a i taj gradić osvaja čistoćom i cvijećem. Prvo krenusmo u Muzej.

Muzej se nalazi neposredno uz glasovito nalazište pračovjeka na Hušnjakovu brijegu i u sklopu zaštićenog pretpovijesnog parka u Krapini. Zdanje Muzeja je nevidljivo s bilo koje točke Krapine. Kad se dođe ispred okomite stijene Hušnjakova brijega, stakleni zid Muzeja odvaja nas od sadašnjosti i smješta u daleku prošlost mjerenu stotinama tisućljeća.

Sam ulaz u Muzej i njegov atrij tvore predšpiljski prostor iz pretpotpnih vremena. Na velikom ekranu uz zvukove iz prirode pratimo život skupine neandrtalskih ljudi. Čovjek bez šake, kojeg vidite na fotografiji je preživio, njegov kostur je pronađen, kao i svih sa fotografije.

Pogledajte o Muzeju na službenim stranicmaa, kao i o hrvatskom znanstveniku Dragutinu Gorjanović Krambergeru, kome možemo zahvaliti na otkriću, prikupljanju i sistematiziranju pronalazaka.

Pomoću znanosti i tehnologije ulazi se zatim u magični svijet nove arhitekture i sinoptički prikaz virtualne stvarnosti od Velikog praska koji se zbio prije 13,7 milijardi godina, kojim je započeo materijalni svijet, kroz kozmičku evoluciju Svemira i postanak Zemlje prije 4,5 milijarde godina. Pratimo tada stvaranje života kroz sve epohe, od najjednostavnijeg kroz rekonstrukciju staništa krapinskog neandertalca do modernog čovjeka i njegovog istraživanja Svemira.

Muzej preporučujem da se svakako posjeti. Na upečatljiv način daje veoma mnogo podataka. U njemu osjećate da pripadate tom veličanstvenom svijetu što ga zovemo Svemir.

Iz Muzeja vodi staza do špilje, nalazišta krapinskog pračovjeka, ali i brojnih životinjskih vrsta.



http://www.krapina.hr/default.aspx?id=40



http://www.mhz.hr/



Jeste li ovo znali o Krapini?



http://www.krapina.hr/default.aspx?id=73



http://www.krapina.hr/default.aspx?id=41



Krapina je zahvaljujući internetu postala svjetski poznat lokalitet. Posjetitelja ima iz raznih dijelova svijeta.

Prelijepo brežuljkasto Zagorje i Krapinu na 50 km udaljenosti od Zagreba, ne preskačite kad navratite u ove naše krajeve.

Bit ćete znatno bogatiji jednim potpuno novim doživljajem.

Eso S.:Prvi voz u Pilbari ( Australija)

Moj drug Eso Salkanovic javio mi se sa par rijeci i slikama koje nam priblizavaju njegov zivot u Australiji a i Australiju.



"Ovaj album je mala istorija moje aktivnosti u Pilbari i kako je to izgledalo.

Pa druze moj, ako ti se dopada objavi."



Naravno da mi se dopada! Jedino sto bih zelio je da zazmirim, i kad otvorim oci  da vidim sliku Ese kako gradi zeljeznicu u kamenjaru, tamo negdje oko Priboja na Limu, a da slike te zeljeznice gledam  pored Vrbasa.

Necu zazmiriti, jer ako zazmirim izgubicu ove lijepe slike Australije, koju nikad ne bih upoznao na ovakav nacin da nije Ese, Vjeke, Caje, Karmen...

TV debata pred vanredne izbore u Kanadi

Ne znam kako vi, ali ja volim gledati debate politicara. Sinoc, umjesto da gledam kosarku, ostanem na kanalu koji prikazuje debatu vodecih kanadskih politicara pred predstojece vanredne izbore.

Znam da to nije dobro, ali gledajuci njih cetvoricu, ja stalno poredim i pitam se kako bi tekla diskusija vodece cetvorice u nekoj od balkanskih zemalja, na svako pitanje pitam se kako bi to pitanje bilo postavljeno na Balkanu, na svaki odgovor pitam se kako bi to bilo odgovoreno na Balkanu... Sta mogu, tako mi moj balkanski mozak radi...



I prije nego sto zaljucite kako sam jedan od onih koji su pri ulasku u avion za Kanadu mahnuli i rekli:”Zbogom seljacine nema vise je….” ili koji misli da je ovdje sve bolje nego tamo, da ovdje tece med i mljijeko i da su ljudi ovdje drugaciji od onih tamo... moram reci da ja to ne gledam tako, ja balkanac posmatram pojave, razmisljam, poredim, pitam se gdje su razlike, zasto je onako kako je, kako bi moglo biti da nije tako... I neprestano se pitam sta je t osto treba uciti i presaditi na Balkan da se ne bi ratovalo svakih par decenija, da bi se zivjelo u miru, onako kako to ovi ovdje uspijevaju stoljecima.

Posmatram cetvoricu vodecih kanadskih politicara: Stiven Harper, predsjednik vlade Kanade, prvi covjek Kanade, predsjednik vladajuce Konzervativne partije, Michael Ignatieff, predsjednik Liberalne partije, vodeceg opozicionog bloka, Jack Layton, predsjednik prilicno liberarnih Novih Demokrata i Gilles Duceppe, vodja Bloka za Kvibek, dio Kanade vecinski naseljen kanadskim Francuzima. ( zapazate ovo kanadski Francuzi. Tako se to kaze i niko se ne buni.. ali to je druga tema).



Zapazam nekoliko veoma zanimljivih detalja. Jedini Duceppe se pali, lice mu se zacrveni, ne kontrolise uvijek svoje emocije. Ostala trojica, kao da glume debatu. Harper, Predsjednik vlade, koga sva trojica napadaju, postavljaju teska pitanja, cini nesto sto njegov nastup cini drugacijim. Kada mu postavljaju pitanja gleda direktno u sagavornika. Kada odgovara, okrece se na drugu strau, u kameru i cijeli odgovor gleda u kameru a ne sagovornika. I tako cijelo vece. On meni inace lici na punjenog goluba, a ovim gestom je samo potvrdio ovo misljenje. Zamisli covjeka sa kojim razgovaras, on te gleda dok pitas , a onda okrene glavu na drugu stranu i odgovara tebi a bulji u neku tamo tacku , koja ga valjda cini skoncetrisanim na odgovor. Vjerovatno je to njegov tim tako odlucio a on samo sproveo u djelo. I cini mi se ne neuspjesno, jer ni jednog trenutka nije izgubio potpunu pisebnost, na pitanja , kadkada veoma teska , odgovarao kao da cita iz neke knjige. Odgovori su mu veoma uopsteni, neutralni. Sve to da smanji mogucnost eventualne greske. I nije grijesio ali mi je bio veoma smijesan. Ja nikada ne bih glasao za covjeka koji ne moze da razgovara gledajuci sagovorniku u oci.

Ni onda kada su mu ostala trojica govorili da ono sto on radi vec gocinama je unistavanje demokratije, da kada nema odgovor na pitanje u parlamentu raspusta parlament na par mjeseci, da laze parlament, da ne rjesava goruca pitanja, da vodi pogresnu medjunarodnu politiku, da rusi ugled Kanade, da je u proslosti pravio koalicije sa tim istima koji su sada tu sa njim u studiju i potpisivao dokumenta samo da bi ostao na vlasti.... Sve to, on hladno, bez ijedne emocije, okrenut prema kameri, negira. Kontraargumenti su mu blijedi, meni neuvjerljivi. Kako vjerovati nekome ko ti lici na punjenog goluba?!



Ostala trojica, prilicno razjedinjeni, ne uspijevaju u svojim namjerama da raskrinkaju vladajucega, pomalo kritikuju i jedan drugoga, ali i to blago, jer,mozda ce morati formirati koaliciju da obore ovoga na vlasti. Mada u ovom momentu odbijaju i pomisao o koaliciji. Ignatieff, vodja Liberala, inace jedan od najpametnijih ljudi na svijetu (takvim ga smatraju i u ostalom dijelu svijeta) zivio u Americi, vratio se u Kanadu i jasno rekao da se vraca da bi bio Predsjednik vlade i vodio Kanadu. Usao prije par godina u politiku sa tim ciljem. Pomalo neuobicajeno, ali tako je. Sad mu to, naravno, politicki protivnici zamjeraju, pustaju na TV placene oglase sa tim njegovim izjavama...



Sve ovo zvuci poznato i slicno. Ali, na zalost, samo slicno, jer ja ovdje nisam vidio licna vrijedjanja, iznosenje prljavog privatnog vesa, a siguan sam da ga i oni imaju na kamare, ali to nije cilj politicke borbe. Prljava kampanja ne donosi glasace i to je cinjenica koja odredjuje vrstu kampanje. Cilj je dokazati da je tvoj program bolji, da si ti politicki i moralno bolji od protivnika. Pa, iako je sve to pomalo licilo na pozorisnu predstavu, ipak , vise volim gledati ovakve predstave, nego pljuvanje, psovke, prljav ves, prijetnje...

Jos samo jedan detalj o debatama. Zvanicni jezici u Kanadi su engleski, kojim se sluzi ogromna vecina i francuski koji je jezik samo jedne povincije, Kvibeka. debate se naizmjenicno vode na engleskom, pa slijedeca na francuskom. Znaci, ne mozes biti savezni politicar u Kanadi ako ne znas dobro oba jezika, jer ces na debati biti ispreskakan i izgubiti vazne glasove. Pored onoga sto nije bas najbolje kontrolisao svoje emocije, to je bila najveca mana u ovoj debati predstavnika Kvibeka. Ali uskoro ce debata na francuskom jeziku , gdje je njegova sansa da se popravi. ( pada mi na pamet slovenacki, makedonski, Jugoslavija...)

I jos jedan detalj koji mi se svidio. Medijator, koji je vodio diskusiju je bez pardona prekidao govornike cim bi prekoracili dozvoljenu vremensku granicu, ili otisli u neku drugu temu a ne onu o kojoj se tada razgovaralo.

Sve u rukavicam, lijepo i kulturno, pa ko koga... Ali i to je demokratija. I to se uci...

NUKLEARKE

Ostecena nuklearka Fukusima (Japan)

Mozda je zanimljivo sada, kad su oci svijeta uprte u Japan i napore da se kontrolise zracenje iz zemljotresom ostecene nuklearke doznati malo vise o nuklearnim elektranama, njihovoj istoriji I buducnoati.



Prednost koristenja nuklearne energije u proizvodnji elektricne energine je sto ova tehnologija ne uzrokuje klimatske promjene. Mane, nepouzdana priroda procesa i male zalihe uraniuma. Pretpostavlja se da su zalihe uraniuma uz sadasnju potrosnju dovoljne za slijedecih 60-70 godina. To je za 50% vise nego zalihe nafte i prirodnog gasa.

Drugo gorivo koje se koristi u nuklearkama je plutonium 239 ali ovaj elemenat se veoma lako moze koristiti i za pravljenje atomskih bombi, za razliku od uraniuma, tako da su dozvole za gradnju i snabdijevanje ovakvih nuklearki veoma kontrolisani.

Nukearna energija snabdjeva oko 7.5% ukupne potrosnje energije u svijetu, sto odgovara oko 17% globalne potrosnje elektricne energije.



Istorija i buducnost nuklearki



Nuklearna industrija je stara oko 50 godina. Prva nuklearka je napravljena u SSSR 1954. Od tada je sagradjeno 575 nuklearki, ukljucujuci 125 u USA. Insatlirani kapacitet nuklearki u svijetu u 2008 godini je bio 413 GW ( 119GW u USA), i one su tada proizvodile oko 300HW elektricne energije (73%). Ot 575 izgradjenih nuklearki, 439 jos uvijek rade, 119 ih je zatvoreno, ali samo 17 od ovih je potpuno ugaseno, zbog toga sto je gasenje nuklearki komlikovano i veoma skupo. Prema podacima iz 2009 35 nuklearki je u izgradnji. Neke zemlje, kao Njemacka i Spanija, ne u buducnosti granju novih nuklearki ali neke druge, kao Francuska, Ukrajina, Finska planiraju gradnju novih.

Zbog potencijale opasnosti nesagledivih posljedica, gradnja nuklearki nikada nije bila podrzana od svih. Tako na primjer u USA izmedju 1970 i 1980, nije izdana ni jedna dozvola za gradnju nuklearke.



Potpuno gasenje nuklearke je dug, komlikovan i skup proces. Na primjer nuklearka Trojan u drzavi Oregon u USA, sagradjena 1972 i prestala sa radom u 1993. Od 1993 do 2006. ta nuklearka je zatvarana. Zatvaranje podrazumjeva osiguranje da se radioaktivni otpad spremi tako da njegovo zracenje ne predstavlja opasnost.



Sigurnost nuklearki



Proces koristen u nuklearnoj industriji pocinje od rudnika. U ovoj fazi proces je prilicno siguran ali je u 2008 godini zabiljzen prekid rada najveceg svjetskog proizvodjaca uraniuma Cameco , pored Otave, zbog potncijalnog radioaktivnog curenja u jezero Ontario.

Najveci broj nuklearnih nesreca desi se u samim nuklearnim reaktorima. Najcesci uzrok ovoga su greske u dizajnu ili ljudske greske. Radijacija moze biti izazvana i zemljotresom, teroristickim napadom, procesom starenja, curenjem odlozenog nuklearnog otpada.

Najvaznije za siguran rad nuklearki je pravilan rad sistema hladjenja reaktora. Uredjaji koji kontrolisu ovaj proces moraju biti posebno pouzdani i imati rezervu za svaku situaciju. Problemi koji nastaju prelaskom sa analogne na digitalnu elektroniku, rjesavaju se tako sto se paralelno analognoj ( staroj) uvode kao razerva digitalna kontrola koja postepeno , ne odjednom, zamijenjuje zastarjele analogne dijelove.



Ako vam je ovaj clanak, autora Bele Liptaka, koji sam procita i preveo iz web casopisa sustainableplant,  malo ohrabrio ili uplasio, nije do mene. Meni je bio zanimljiv jer sam nekada, davno u gimnazijskim danima, volio bas atomsku fiziku, zbog izvanrednog profesora, atomskog fizicara Spase Puljica.

JURIJ GAGARIN

Sjecate li se Jurija Gagarina?

Na danasnji dan, prije tacno 50 godina, 12. aprila 1961, sovjetski kosmonaut Jurij Gagarin obletio je zemaljsku kuglu. U svemirskom brodu Vostok 1, Gagarin je bio prvi covjek koji je plovio kosmosom. Postao je medjunarodna zvijezda, a u SSSR je, pored ostalih, odlikovan je ordenom heroja. Gagarin i njegov svemirski let bili su potvrda da je SSSR ispred USA u ovoj oblasti. Kao jedan od oblika hladnog rata, utka u osvajanju svemira ce se izmedju dvije svjetske supersile nastaviti i u narednim desetljecima. Bilo je to rivalstvo koje je donijelo popularnost svemirskim programima , ogromna ulaganja u njih i kao rezultat osvajanje znanja o svemiru i koristenje svemira u mirne ( a i one druge) svrhe. Zemaljski sateliti, svemirske letilice, su osnova za mnoge tehnologije u svijetu, danas. Televizija se vise ne moze zamisliti bez satelita.  GPS koji vas nepogresivo dovodi na bilo koju adresu u svijetu, meteorologija, navodjenje raketa, spijunaza....

Sve to i jos mnogo toga drugoga su otpoceli krupnim koracima ulaziti u svakodnevni ljudski zivot nakon sto je Jurij Gagarin zaplovio kosmosom.



Iako je to zelio, Gagarinu nije bilo dozvoljeno da ponovo poleti u kosmos. Kao heroj , bio je posebno cuvan od rizika i radio je kao direktor centra za obuku kosmonauta.



Medjutim, 27.marta 1968 poginuo je u nesreci koju je uzrokovao pad mlaznjaka MIG 15, kojim je upravljao. Ova nesreca je izazvala mnoge nedoumice, cak su razvijene mnoge teorije zavjere, ali necemo sada o tome.



Cilj je da se sjetimo covjeka koji je za mnoge tadasnje generacije, u cijelom svijetu, vazio za heroja.