Banjalucki Univerzitet ima danas 17 fakulteta, Studentski centar, Studenatske domove, hiljade profesora, asistenata, studenata...
Podaci koji bi trebali pobudjivati respekt, koji bi trebali biti potvrda da se Banjaluka, nakon uzasnog rata, razvija u univerzitetski centar. Sada, kada definitivno vise nema ni Cajaveca, ni Incela, ni Jelsingrada, kada je industrija svedena na zanatstvo i uslugu, bar taj podatak da se Univerzitet razvija, trebao bi da ohrabruje.
Da li je bas tako? Vec godinama pokusavam doci do odgovora na jednostavno pitanje: Gdje ce raditi ta armija skolovanih mladih ljudi kada zavrsi svoje fakultete? Postoji li kratkorocna i dugorocna analiza i plan potreba za odredjenim profilima skolovanih kadrova na nivou drzave BiH, na nivou entiteta RS? Odgovore na ova pitanja ne uspjevam dobiti. Hiljade brucosa svake godine upisuju razlicite fakultete. Hiljade diplomiranih inzinjera, doktora, farmaceuta, ekonomista, pravnika.... bezuspjesno traze posao. Broj skolovanih nezaposlenih mladih ljudi se godinama umnozava.
Njihovo nezadovoljstvo koje sa godinama raste kao da nikoga ne brine. Nikoga, osim njihovih roditelja cija jedina briga je kako pronaci vezu i zaposliti svoje dijete i izbaviti ga iz melanholije, loseg drustva, depresije...
Vjerujem da problem nije u Univerzitetu i skolovanju mladih akademskih gradjana. vec u tome sto ne postoji industrija koja ce zaposliti skolovane kadrove. Kao da niko ne brine o otvaranju novih radnih mjesta gdje ce se ta armija mladih i skolovanih jednog dana zaposliti.
Vjerovatno bi mnogi nasli stotine argumentata da opovrgnu ove moje teze koje bez posebnog reda nabacujem ali ja do sada nisam cuo protiv-argumente i ostaje utisak da je Univerzitet, manje - vise, svrha samom sebi!
Iskreno se nadam da je moj utisak ipak pogresan.
Nadam se da ce mi neko dati argumente da se sve to ipak radi po nekom planu, da ce se svi ti mladi u dogledno vrijeme zaposliti, privredjivati i doprinositi razvoju svoje sredine.
No, nije to jedini razlog koji me potakao da razmisljam i pisem o banjaluckom Univerzitetu.
Kao i svugdje u svijetu, Univerzitet je perjanica (cuj izraza!? perjanica, od perja?) drustva, krema, najbolje sto drustvo moze ponuditi. Najbolji kadrovi postaju profesori da bi skolovali buducnost tog istog drustva.
Da li je ovaj nas u Banjaluci takav? Da li su bas najbolji banjalucki kadrovi zaposleni na Univerzitetu? Da li su stucnost, moral i etika kriteriji po kojima su birani profesori na ovom nasem Univerzitetu? ( Nemojte sada odmah postavljati pitanje - " a kako je negdje drugo?")
Odustajem jer imam premalo informacija da bih pravio ovakvu analizu. Ali mogu bar na osnovu informacija iz stampe, TV, sa interneta, nekih razgovora sa poznatim mi banjalucanima, cija djeca studiraju ili su studirala graditi neki svoj utisak. Dakle ne poznavanje, vec samo utisak koji bih htio podijeliti s vama. A ako neko od vas ima drugacija znanja, saznanja i informacije, volio bih ih cuti , pa ako treba i mijenjati svoj utisak. A utisak je slijedeci: na banjaluckom Univerzitetu vlada korupcija, nepotizam, politikanstvo, veze, razna podmetanja, nametanja, karijerizam, zataskavanje problema... sve ono protiv cega bi ta institucija trebala da se bori svim sredstvima. I vrlo malo nauke i struke.
Prije nekoliko mjeseci student medicine po prezimenu Dronjak, predsjednik neke od studentskih organizacija, kome ucenje i polaganje ispita nisu bas najjaca strana, otpoce svoju borbu protiv iste te korupcije i svega ostalog gore pobrojanog.
Ispravno, pozitivno, rekli bi oni koji ne kopaju dublje. Svoju akciju, ne slucajno, tempirao je pred reizbor rektora. Cilj akcije je bio da se zbog svega pobrojanog, i nedovoljnog zalaganja da se sve to sprijeci i lijeci, rektor Stanic ne izabere ponovo. Upregnute novine, TV, sva sila medija. Prijetnja: ukoliko se problemi ne pocnu rjesavati - studenti izlaze na ulicu. Pominju se slucajevi kupovine prolaza na ispitima, konkretni profesori, imena, dogadjaji, studenti-svjedoci...
Panika na Univerzitetu, panika medju politicarima jer i izbori su blizu. U panici, niko ni ne pita koji su pravi motivi ovog studenstkog tribuna. Niko se ne pita koliko studenata ( onih vrijednih koji redovno polazu svoje ispite) podrzava ovom tribuna- ponavljaca, stoji li neko jos osim njega i nekolicine drugih grlatih iza te akcije. Niko kao da ni ne vidi da je njemu cilj da upise sestu godinu Medicinskog fakulteta sa nekim nepolozenim ispitima iz druge godine (ili trece, nije ni vazno)! Niko kao da ni ne vidi da je upravo taj momak karijerista, da ima svoje licne ambicije, da mu je cilj prepadne profesore i olaksa si polaganje ispita. Niko ne vidi ili nece da vidi da je iza kulisa potpomognut onima koji prizeljkuju preraspodjelu kolaca na Univerzitetu. Niko kao da nema ni znanja ni mozga da ocijeni o kakvoj licnosti, o kakvoj grupaciji i akciji se tu radi.
Studentski lider Dronjak organizuje veoma posjecene konferencije za stampu, osvaja medije. Ocekuje se pad rektora, i odmah nakon toga sjeca knezova.
Na prijetnje izlaska studenata na ulice pada i predsjednik RS. Prima u svoje odaje mladjanog studenta Dronjka, razgovara s njim dva sata kako i prilici kada se radi o uglednoj licnositi iz svijeta politike, privrede ili estrade i kako on to uvijek uspijeva, rjesava situaciju u kratkom roku.
Rektor Stanic, poslusni i svim mastima ( pa i vazelinom) premazani kadar jos iz komunistickog doba, kome se fotelja dobrano uzdrmala, spasava glavu i biva ponovo izabran za rektora.
Studenti ne izlaze na ulice a za uzvrat ce dobiti da glodju nekoliko profesora, nekoliko od onih na koje je vodja Dronjak uperio svoj prst a rektor ovjerio njihovo zrtvovanje. Da li su bas ti profesori nosioci korupcije i svega negativnog na Univerzitetu, da li su bas oni ti koje treba kazniti nije nikome, a najmanje rektoru vise ni vazno.
Dokazi, mogucnost optuzenih da se brane - isto tako vise nisu vazni.
Oni su zrtvena jagnjad koja treba da smire studente pred nastupajuce izbore.
Mladjani studentski vodja - zadovoljen.
Rektor - zadovoljen.
Predsjednik - zadovoljen.
Studenti - niko se ni ne pita da li je vecina studenata zadovoljena jer bitno je sta misle i govore galamdzije i ponavljaci.
Pravi nosioci kriminala, korupcije i neznanja na ovom Univerzitetu - prezadovljni. Upozoreni, primirice se za isvjesno vrijeme ili smisiti neke druge nacine svoga kriminalnog rada.
Kaznjeni profesori - ko jos o njima da brine brigu?!
Vazno je da se pred izbore pokaze da je vlast odlucna u namjeri da se obracuna sa kriminalom i korupcijom, da pobijedi na izborima a poslije izbora cemo po starom!
Jedine zrtve su neki profesori, nije ni vazno koji, nije ni vazno da li su krivi ili ne, da li su dobri ili losi, najbolji ili najgori ... Oni su na osnovu anonimnih prijava, bez dokaza , bez mogucnosti da se brane kaznjeni.
Kraj price! Divna lekcija mladima iz demokratije, prava, pravde, morala i etike!
Divan primjer kako treba da se ponasaju u buducnosti.
Jedna od karakteristika ovog Univerziteta je veliki broj anonimnih prijava. Nema ko nije prijavljivan, naravno anonimno, od cistacice do rektora! Rektor pravi selekciju koje od anonimnih prijava ce uvaziti i istraziti, koje od njih odloziti za kasnije, a koje skloniti da se nikada ne vide...
Ljepota! Prava akademska sredina!
I tako ce ostati sve do novog izbora rektora na Univerzitetu a mozda i dalje.
Do tada, mladjani studenstki tribun Dronjak, s lakocom i bez posebnog naprezanja i ucenja ce kod uplasenih profesora Medicinskog fakulteta ispolagati preostale ispite i postati ljekar.
Naravno, jednog dana, kod njega se nece lijeciti danasnji rektor. On ce znati da izabere najbolje ljekare danasnje odlicne studente; cije misljenje i glas se danas nigdje ne cuje.
Studentski tribun, galamdzija i ponavljac Dronjak lijecice one jadne bolesnike koji nece znati koji ljekar ih zapade.
Da li cemo i kada docekati istinske promjene na banjaluckom Univerzitetu?
Da li cemo ikada?
