MARKO VESOVIC: KNJIGA O MOM NARODU

Ponovo Marko Vesovic. Nedavno otisao u penziju. A cini se, kao da se oslobodio okova. Njegovi tekstovi, pjesme-svugdje. Pa i ovdje kod nas. Ovog puta je Mario poslao divni prilog. Pjesma Panj je  oda neizmjerne ljubavi i tuge bosanske majke.



*************************

KNJIGA O MOM NARODU



Tako je naslovljen predgovor u knjizi koju sam stavio u džep i izašao. Pomislio sam na emociju jedne pjesme koja me već danima tresla, od knjige se nisam odvajao. Žurio sam da zauzmem mjesto, zanimala me ta tema o mogućim putevima pomirenja nakon rata. Na pozivnici istaknuta imena su obečavala kvalitetan razgovor. U to vrijeme, prije pet-šest zima, na skupovima nevladinih inicijativa nije bilo nekih incidenata. Ipak, čvrsto sam držao knjigu Marka Vešovića da bih nekom pjesmom vratio eventualno odlutalu diskusiju... Majčina tuga ima najuniverzalniju poruku i u jednom trenutku poželio sam prilično konvencionalnu atmosferu razbiti pjesmom Panj. Ali ne javih se, nisam imao snage, nešto mi je stalo u grlu tako da sam jednostavno izjurio van...

Evo šta je Marko Vešović napisao u knjizi Poljska konjica:



Ovi su tekstovi pravljeni od rečenica iz živih usta, iz novina, iz knjiga i iz piščeve glave. Kažem tekstovi, jer mi ovaj put nije pretjerano važno ono što službeno podrazumijeva riječ pjesma: znam da u njima ne može ne biti poezije, sve ostalo dođe tek potom.



Poljska konjica je nastala slučajno. Negdje krajem 1995. godine sjeo sam da, na temelju jedne ratne bilješke, napravim priču o ženi koja je ostala bez ikog svoga. Ali sam brzo odustao: njena ispovijest toliko je izvorno zvučala da bi bilo gola grehota "sukati pitu natanko". I, umjesto da ratni zapis dug dvije, razvijem na pet ili šest stranica, sažeo sam ga na najnužnije. Tako je nastala pjesma "Panj". Koju sam posvetio Skenderu. Naravno, Kulenoviću. Htio sam da se moja muslimanska majka ogledne u njegovoj pravoslavnoj. (Osjećate li kako su u ovoj rečenici prisvojne zamjenice i pridjevi poludjeli kako bi mogli izreći istinu?)



Ali Poljska konjica je nastala i neizbježno. Jer je, nakon pjesme Panj, iz mog sjećanja odasvud navrvjelo mnoštvo ljudskih glasova koji su htjeli, molili, čak besprekoslovno zahtijevali pismeno fiksiranje. Toliko sam se usrdno odazivao njihovim željama da sam napravio kupusaru od dvjesta strana. Koju sam naknadno stesao zahvaljući dragocjenoj pomoći mog prijatelja Envera Kazaza.

....



Jedan bošnjački pjesnik je, iza rata, rekao da me ne podnosi, jer "šta Vešović ima pjevati u moje ime?" "U moje ime", dakako, znači - u ime bošnjačkog naroda. Vara se. U svemu što sam dosad pisao o ratu, pa dakle i u Poljskoj konjici, govorio sam, ponajprije, u svoje ime, a potom u ime svog naroda.

A moj narod, istinski moj, bili su opkoljeni ... puna 44 mjeseca. Ne samo oni, razumije se, ali prvenstveno oni.

....



PANJ



Skenderu Kulenoviću



Odmah sam ja bogami viđela da će umrijet

iako su me njegovi drugovi sokolili da neće

znala sam onaj isti minut da mu nema vijeka

a bio mi je lijep

vazda sam zbog toga i zebla pomalo



Pa me tu iz komšiluka zovnuli na žalos

tu sa šestog sprata jednoga starog ubila

granata pred toplanom i zove me ona jedna

da idemo na žalos



Ne mogu ja tamo ić kažem joj ne mogu se

ja trošit na to čuvam se za svoju žalos

a eto nije ispuco ni metka nije stigo nikaka

da rečeš grijeha učiniti pogodilo ga u prvoj

akciji i ja sam odmah viđela svoje zlojutro



Ne jauče nit išta samo te vako gleda

a to mi poslije i onaj doktor veli

ti što se deru i jauču ti i ostanu živi

a ovi što šute i gledaju te volikim očima

oni su svoju nafaku potrošili



A taj dan sat pred smrt maličak je ko došo sebi

i tražio ogledalo hoće da se pogleda

joj jesam blijed veli neće me vakog prepoznat

niko od raje u kafiću



A kad je umro šćela sam vriskat

da se čuje do Boga al ko da dobaci dotle

a i taj Bog sve mi se čini da se

sklonio đe se ne čuje vriska samohranica

samo što insan džaba dere grlo



Inače sam za održavanje groba

što da puštim da mu se ne vidi grob iz trave

ja sam čak i za sliku: tu mi leži najdraže

pa nek priča ko hoće i kolko hoće

da je to vlaški običaj



Ona jedna bila davno rastavljena s mužem

a grob mu održava

onoj drugoj čoek bio dobar ko hljeb

a na grobu mu trava do neba

time biva hoće neka svak dobro vidi

kolka je muslimanka



eto je tamo a ja znam svoje ostala sam

bez ikog svoga (ujutru ustanem a kuća

škripi od samštine) i pravo da ti rečem

ja ti više nisam ni muslimanka ni nemuslimanka

ja sam ti sad pogledaj onaj panj onamo

pa ćeš znat odmah ko sam i šta sam



A šta ćeš

ni jedan rat nikad nije

nijednu majku

nasmijao.



Marko Vešović

PETAR LUKOVIC: KORAK DO AMBISA, e-Novine

Jos jednom, apel, vrisak, krik za pomoc!

Moguće da je proleće uzrok što su nas i čitaoci-donatori uglavnom zaboravili. Sem onih pedesetak najvećih prijatelja koji se e-novina sete svakog meseca, deo čovečanstva u obliku e-čitalaca relaksirano se opustio: valjda misle da je sve u redu dok nas ima na netu, valjda nije takva frka. Ništa nije u redu, a frka je velika: redakcija e-novina, jebiga, nema nikog drugog do svojih čitalaca.

Mala istorija finansijskog užasa koji već dve godine lebdi nad e-novinama, otvorila je novo poglavlje činjenicom da nam za vratom svojim tužbama dišu Emir Kusturica i odnedavno izvesni Stojan Drčelić. Urnebesno zvuči podatak da nam Emir & Stojan traže 5.750.000 dinara, odnosno, 57.500 evra za svoje nepojamne duševne bolove – u času kad polovinu redakcije izdržavaju roditelji, dok druga polovina prolazi kroz špalir neplaćenih računa, od struje preko stanarine do telefona. Da su nas, recimo, Emir & Stojan tužili tražeći ukupno 300 evra, već bismo bili u panici: ovako, ništa nam drugo ne preostaje nego da izdržimo koliko možemo.

A da li možemo? Budimo iskreni: ne znamo. Poslednjih meseci nismo imali nijedan, čak ni najmanji oglas; bojkot e-novina je besprekoran – niko se ne usuđuje da se na našem portalu oglašava, jer ako Đilas, Šaper i Krstić kažu da oglašavanja nema, onda ga nema. Srbija se brani marketingom!



Moguće da je proleće uzrok što su nas i čitaoci-donatori uglavnom zaboravili. Sem onih pedesetak najvećih prijatelja koji se e-novina sete svakog meseca, deo čovečanstva u obliku e-čitalaca relaksirano se opustio: valjda misle da je sve u redu dok nas ima na netu, valjda nije takva frka. Ništa nije u redu, a frka je velika: redakcija e-novina, jebiga, nema nikog drugog do svojih čitalaca. Niko nam iz nevladinog sektora nije čak ni verbalno pružio podršku, o parama da ne govorimo; s političkim partijama u Srbiji nismo ni u kakvim kontaktima, čak i ono što se čini blisko, u stvari je vrlo daleko. Svi ti evropski fondovi za „demokratiju“ funkcionišu bez e-novina: odbio nas je tko je god stigao, uz obrazloženja da nismo konstruktivni, da smo ekstremni, da ne podržavamo hrabre poteze Vlade, da stalno imamo neke primedbe, da se večito vraćamo u prošlost i kopamo po ratu, a treba da se zagledamo u budućnost i postanemo koristan član medijske zajednice. Šta fali B92? Šta fali Blicu? Šta fali Pressu? Zašto ne učite od njih?



Zato, dragi prijatelji, što nam je pun kurac B92, Blica, Pressa, organizacija koje se kliču UNS i NUNS, tih sektaških udruženja koja su pristala da im Mlađan Dinkić piše Zakon o informisanju po kojem danas neki Drčelić ili već kako se preziva traži da mu bol duše izlečimo sa 7500 evra u kešu. To govno od Zakona ne pravi nikakvu razliku između činjenice da li je neko preneo nečiji tekst ili ga je sam objavio; to govno od Zakona zahteva od glavnog urednika da povodom svakog teksta zove, istražuje, proverava i isleđuje autore teksta, čak i kad – recimo – prenosimo članak iz L.A.Timesa. To govno od Zakona i služi da Dinkić, Kusturica ili ovaj Drčelić lešinarski otimaju od siromašnih – jer kad u Srbiji slobodu medija brane UNS i NUNS, onda je i ropstvo slatko.

Priznajemo: nije lako moliti za bilo šta. Posebno čitaoce da nam pomognu, ako hoće. Ali, u ovakvim situacijama, nelagoda je žrtva principa: jer, bez pomoći čitalaca – nije nikakva uvlakačka fraza, kamo sreće da jeste – ovaj portal neće postojati. Niko od nas ne očekuje milione i stotine hiljada; možda smo ekstremni, ali nismo glupi – ali, nikako da ne poverujemo da nema bar hiljadu fanova e-novina spremnih da nas doniraju na različite načine (Plimus, banka, čekovi, keš, hrana). Na potezu ste vi, dragi čitaoci.



***

Nakon sumanute tužbe zamenika glavnog urednika Nina zbog teksta koji je Nin objavio, a e-novine prenele – više nema nikakve dileme. Naši protivnici su namerni da učine sve kako bi opet vaspostavili potemkinovski mir i blagostanje u lopovskom provizorijumu zvanom Srbija. Takođe, duševna bol i moralna povreda Emira Kusturice, dirljivo opisana u dve tužbe protiv e-novina, nije ništa drugo nego pokušaj Tadićevog režima i drugih brloga realne moći, da zastraše, ometu i, na koncu, satru i zatru jedini medij u Srbiji koji se usuđuje da stvari naziva pravim imenom.

U međuvremenu, sve do poslednjeg trenutka, do momenta koji više zavisi od nas nego od njih, mi ćemo nastaviti da radimo kao i do sada, uzdajući se u moralnu i materijalnu podršku sve brojnije čitalačke publike e-novina. Kao i u svakom trenu u poslednje dve godine, čitanost i finansijsko stanje su obrnuto proporcionalni. U tom periodu smo evidentirali permanentni rast posete u rasponu od 10 do 27% (prosečno 18,7%), a uz pomoć događaja poput ovog sa montiranim Kusturicom, uspeli smo da se vinemo do 275.000 jedinstvenih posetilaca mesečno.

Ako izuzmemo srbske patriote, dežurne DB službenike za monitoring, zainteresovane partijske službe, slučajne nepismene prolaznike i ostale glupane, čvrsto jezgro e-novina dostiglo je 250.000 ljudi mesečno, “jedinstvenih” ne samo po internet vokabularu. Kada bi svi oni prodžarali po sopstvenom osećanju solidarnosti i doneli odluku da više ne pristaju na laž i mimikriju, i pritom uplaćivali samo po jedan evro, e-novine bi mogle da postoje uprkos svim pritiscima koji se vrše, (od potpunog komercijalnog bojkota, do tužbi, hakovanja, pretećih mejlova...) sve sa “Fondom za krizne situacije kada država preko svojih ljudi želi da utuli istinu”.

Nemajući kud i ne želeći da se obraćamo svakoj šuši koja u Srbiji nešto odlučuje, u situaciji kada je počeo otvoreni rat protiv e-novina, mi pozivamo na sveopšti čitalački ustanak uz pomoć kojeg ćemo uspeti da sačuvamo apsolutnu nezavisnost e-novina, po svaku cenu i do poslednjeg slova! Takođe, pozivamo sve domaće i strane strukovne organizacije, one predstavnike međunarodne zajednice koji nisu započeli biznis u Srbiji, nevladine organizacije koje nisu postale vladine, ne samo da spreče atak na e-novine, već da konačnu i sami daju doprinos jačanju demokratije i slobode.

Ako ste umorni, idite pa spavajte, poručivao je Zoran Đinđić. Ionako je mrkla noć.



PLIMUS

* Ukoliko donaciju želite da uplatite preko Plimus servisa, u polju iza teksta Iznos ukucajte sumu (u dolarima) koju želite da donirate i nakon toga kliknite na Doniraj. Otvoriće Vam se stranica Plimus servisa u kojoj ćete ostaviti neophodne podatke bez potrebe za registracijom.



TEKUĆI RAČUN

* Najjednostavnije je da običnom uplatnicom (vidi sliku) na naš tekući račun (265-1750310000342-41) uplatite sumu od koje možete bezbolno da se rastavite.



Ako živite van Srbije, komplikovano vam je da plaćate preko Plimusa, a opet želite da pomognete:

* Molimo vas da nam se javite mailom na adresu: support@e-novine.com kako bismo se dogovorili o najefikasnijem metodu donacije.

STA POSLIJE?

Heroj?

Sta nakon smaknuca (ili ubistva, kako vam drago ) Bin Ladina?



Do prije nekoliko dana, Obama je smatran nesigurnim covjekom kome nedostaje samopouzdanje za funkciju koju obavlja. Smatran je previse intelektualnim za tu funkciju. Nakon ubistva Bin Ladina, situacija se naglo promijenila u Obaminu korist.

Do Bin Ladinovog ubistva, procenat onih koji su zadovoljni njegovom administacijom bio je ispod 50%. Precizno 46%.

Nakon smaknuca , podrska Obami popela se na 57%.

Na ubistvu najtrazenijeg teroriste svijeta Osame Bin Ladina, predsjednik USA Barak Obama je zaradio 11 procenata.



Nije lose. Pokazao covjek da zna i moze narediti ubistvo (ili smaknuce, kako vam drago) i zaradio.



Ali pokazuje on i svoju vec ranije dokazanu ljudsku stranu.

Odlucuje da se slike smaknutog najveceg neprijatelja covjecanstva ne objavljuju.

Odlucno, hrabro i humano!

Odlucno – bez odlaganja naredio smaknuce cim je zlocinac otkriven ili cim je uhvacen i vezan. Zavisi koji izvori daju informaciju.

Hrabro – nije mario za moguce posljedice po njega i svijet nakon ubistva jer vjerovatno je do dna svoga bica ubijedjen da ce svijet nakon tog cina biti sigurniji i mirniji. Sigurno i mirno!

Humano – nije dozvolio da svijet vidi kako izgleda metkom ( ili vise njih) prosvirana glava ubijenog najveceg teroriste svijeta. Kako je unakazeno izgleda  rezultat njegove hrabre i odlucne odluke. Svijet treba zastiti od gledanja takvih scena, kaze Obama. Ne od ubistava ili smaknuca. Ne. Ova druga logika nije mu u opisu radnog mjesta.



U svijetu vec brojne reakcije na ovu akciju. Od onih u malim krugovima, koji su nebrojeni ali i nevazni. Do onih do kojih se na ovaj ili onaj nacin drzi:

Bivsi Njemacki Kancelar Helmut Schmidt naziva akciju „jasnom povredom medjunarodnog prava“, isticuci da bi oni radije vidjeli sudjenje Bin Ladina na Medjunarodnom sudu.

Broj onih koji bi radije vidjeli Bin Ladina na sudjenju nego ubijenog, raste.

I Kastro koristi priliku da kaze kako je hladno ubisvo covjeka, pa makar i dokazanog teroriste i to pred djecom, dokaz slabosti amerikanaca i njihovog predsjednika. Pita se cika Kastro da li je to vrhunsko dostignuce demokratije koja svoju volju namece cijelom svijetu.

A evo i ja nesto razmisljam.

Svijet svakako treba zastiti od terorista. Tu nema dileme. Terorizam i ubijanje nevinih ljudi je sigurno jedan od najvecih problema danasnjice. I svijet se treba i mora boriti protiv terorizma.

Ali i protiv hrabrih i odlucnih predsjednika koji, nakon sto ostvare svoju namjeru i ubiju, jos i likuju nad ubijenim, prave pozorisne predstave, pale glupi narod...  Od predsjednika koji ne upotrebljavaju svoju ogromnu politicku, pravnu , vojnu i naucnu masineriju da odgovore na pitanje postoji li drugi nacin komunikacije sa svijetom osim gole sile. Moze li se izmisliti ako ne postoji?!

Kako ne proizvoditi teror i teroriste? Kako proizvoditi prijatelje?



Ponavlja si se jos jednom prica od Zlocinu i Kazni?



U slucaju bivse Jugoslavije postoji Medjunarodni sud koji odlucuje o zlocinu i kazni. I dobro je da postoji, i to ne samo zbog onih kojima se sudi, vec zbog generacija koje dolaze; kao poruka da ucine sve moguce i izbjegnu rat i ubijanje prije nego sto ga pocnu. Da imaju na umu da ce ih pravda stici kad-tad, cak i one koji su, u trenutku donosenja odluka, mislili da ispravno cine, i da njihov uzviseni cilj opravdava sredstvo.



Da li ce covjecanstvo ikada suditi pobjednicima u ratovima i dezurnim svjetskim policajcima.

Sjetimo se Hirosime, Hagasakija, Drezdena, Blajburga, Iraka, Libije...



Dezurni policajac svijeta je izuzet od mogucnosti da im se sudi na medjunarodnim sudovima.

Ne daje li to odgovor na mnoga pitanja!

*********************

Dodao 2011-05-07: Procitajte:



Predrag Lucic: Barack Pet Be - e-Novine

DIREKTNO UKLJUCENJE U MONET

Izvinuce mi Peter L. sto uz njegov vapaj za pomoc postavljam sliku iz Banjaluke  koju mi je upravo poslao Jarmen. Caja, Mario i Jarmen, koga ne vidite jer je iza kamere, uz glavusu zasjeli u Moneu.

Bas sada dok ovo postavljam. Kao da je u zivo.

Sta bih dao da sam sada tamo!... Bice valjda prilike. Jednog dana...

Mogu samo zamisliti pricu koju pricaju...

I dok ja postavljam  prvu sliku i trazim jos poneku, stizu jos dvije.

Sada vidim da je tu i Cajin Emir. Ustvari Caja je Emirov. Zna se ko je stariji brat!

I Jaro se uslikao. On inace ne voli slati svoje slike. Valjda zato sto je tako ruzan.

DRUSTVO IZ MONEA POZIVA SVE POZNATE IM BANJALUCANE DA IM SE PRIDRUZE!

POZURITE, KAD VEC JA, IZ OPRAVDANIH RAZLOGA, NE MOGU!!!!

Znajul' vase zene gdje ste? Nemoj da poslije ispadne Canak se izlajao!

KAKO RAZUMJETI INZINJERE

Znam da dosta inzinjera cita ovaj blog. Mislim da smo vec ranije nesto imali o specificnosti inzinjera. Ovog puta evo jos nekoliko sala na nas racun.



*********************************

Dva studenta nekog fakulteta za inzinjere vozaju se biciklima po studentskom gradu. Jedan upita:” Odakle ti tako dobar bicikl?” Drugi odgovori:” Setam ja juce, razmisljam. Pored mene lijepa djevojka vozi bicikl. Iznenada ona skoci sa bicikla, skinu svu odjecu sa sebe i rece:”Uzmi sto zelis!“

Prvi inzinjer sa odobravanje:“ Dobar izbor. Odjeca i tako ne bi odgovarala tvom broju.“

******

Za optimistu, casa je polu-puna. Za pesimistu, casa je polu-prazna. Za inzinjera, casaje dvostruko veca nego sto treba da bude.

********

Svesteno lice, ocni ljekar i inzinjer igraju golf, odmah iza grupe prilicno sporih golfera.

Inzinjer se ljuti: „Sta se ovim ljudima. Sad moramo cekati petnaest minuta!“

Doktor rece:“Ne znam, ali nikad nisam vidio tako los golf!“

Svestenik rece:“Evo dolazi covjek koji odrzava travu u klubu, popricajmo s njim.“ I rece:“ Hej, Djoko, Sta je sa ovom grupom ispred nas. Spori su , zar ne?“

Covjek koji odrzava travu rece:“ Da. To je grupa slijepih vatrogasaca. Izgubili su vid gaseci pozar u nasem klubu rosle godine. Zato im mi dozvolimo da igraju za dzabe kad god hoce.“

Svi ucutase za momenat.

Svestenik tada rece:“To je tako tuzno. Ja cu se moliti za njih.“

Ocni ljekar rece:“Dobra ideja. Mogu ih i ja pregledati da vidim da li mogu nesto uciniti za njih.“

Novu tisinu prekinu inzinjer:“ A sto ne igraju nocu?“

**************

Koja je ralika izmedju masinskog i gradjevinskog inzinjera? Masinski inzinjeri grade oruzje. Gradjevinski ciljeve.

**********

Tri studenta nekog fakulteta za inzinjere diskutuju ko je mogao dizajnirati ljudsko tijelo.

Jedan rece:“Masinski inzinjer. Pogledate sve te spojeve.“

Drugi rece:“Ne, bio je to inzinjer elektronike. Nervni sistem ima hiljade electricnih kontakata.“

Poslednji rece:“ Ne, bio je to gradjevinski inzinjer. Ko drugi bi postavio kanalizacione cijevi u neposrednoj blizini rekreacione zone?“

********************

Normalini ljudi vjeruju da ako nesto nije pokvareno, ne treba ga popravljati. Inzinjeri vjeruju da ako nesto nije pokvareno, fali mu jos jedna karakteristika.

KONZERVATIVCI UBJEDLJIVO POBIJEDILI U KANADI

Harper, ucvrstio vlast konzervativaca na duge staze

Prekjuce smo ponovo glasali. Treci put u poslednjih pet godina. Vanredni izbori.

U Kanadi se izbori po tradiciji odrzavaju ponedjeljkom, ne nedjeljom, vjerovatno da se ljudima ne dira u njihov dan kada se odmara od teskog rada, kada se okuplja porodica, kada se ide u crkvu…

Znam da vama koji ne zivite u Kanadi nista ne znaci ko je na vlasti u ovoj dalekoj zemlji i ne interesuje vas ko je pobijedio na sinocnjim vanrednim izborima. Ali, ima u ovim izborima i situaciji u Kanadi slicnosti i sa situacijom u nekim zeljama Balkana pa nije na odmet i malo porediti. 



Par rijeci o politickim partijama u Kanadi. Dvije najjace parije su desetljecima, desna Konzervativna i partija centra Liberarna. Ove partije se godinama smjenjuju na vlasti. Pored njih tu su jos Blok za Kvibek (secesionisticka partija u dijelu Kanade nastanjenom kanadskim Francuzima) i Nove demokrate, lijeva partija koja nikada do sada nije uspjela da bude ni zvanicna opoziciona partija u Parlamentu. Ustvari od osnivanja Kanade na vlasti su se smjenjivale samo Konzervativna i Liberalna partija.



Posljednjih pet godina Konzervativci, na celu sa Stivenom Harperom, vladaju jer imaju vecinu sjedista u Parlamentu, ali ne apsolutnu vec manjinsku vecinu. To je i razlog sto se mnoge odluke donose veoma tesko, nakon dugih pregovora sa opozicijom.  Ali to i jeste sustina demokratije.

Layton, od sada vodja zvanicne opozicije, po prvi put

Prosle godine u februaru Liberali dogovore sa Novim demokratama i Blokom za Kvibek da traze raspisivanje vanrednih izbora jer su izracunali da je to prilika da se Kozervativci skinu sa vlasti. U zadnji cas vodje Liberala, Ignatieff se pokoleba, ne trazi izbore, i Konzervativci ostanu na vlasti sve do sada. Nedavno su na zahtjev ostale tri stranke vanredni izbori ipak raspisani.. Mnogi, a posebno Konzervativci, su smatrali da je to uzaludno trosenje para, ali sta se moze. Sve je to demokratija. A ona kosta.



Rezultati tih vanrednih izbora koji su se odrzali prekjuce iznenadili su sve. Oni su istorijski, i bice zapamceni po tome sto je stranka koja je trebala biti srusena sa vlasti osvojila apsolutnu vecinu u parlamentu, sto do tada nisu imali, i sto ni oni sami ni u snu nisu sanjali. Po prvi put Liberalna stranka, uvije prva ili druga u Kanadi je sada pala na trece mjesto, i nije cak ni zvanicna opozicija, sto se ovoj stranci nikada u istoriji nije desilo. Zbog toga je stranka Novih demokrata po prvi put u svojoj istoriji postala zvanicna opozicija ( glasao sam za njih, pazi na Laytonove brkove!). Blok za Kvebek po prvi put nije osvojio vecinu u Kvebeku. I jos nesto, po prvi put u istoriji stranka Zelenih je osvojila jedno mjesto u parlamentu.

Ignatieff, razocaran i jos vise razocarao sviju, podnosi ostavku

U Kanadi se desila istorija, mirnim putem!

Prve analize pokazuju da je vodja Liberala Ignatieff, covjek koji se smarta jednim od najpametnijih na svijetu, ugledan profesor univerziteta, elokventan, sa sjajnim vezama u cijelom svijetu, negdje nesto previdio u svojim kalkulacijama. Licno, on je sigurno nadmocan u odnosu na ostale. Partija koju je poveo, Liberalna, jaka partija sa ogromnom bazom i tradicijom u Kanadi. Sve se uklapa, ali covjek odveo tu partiju u takav poraz da ce im trebati godine da se oprorave. Svi se sada pitaju zasto. Jedini odgovor koji se sada namece je da je ta partija ustvari porazena do nogu upravo zbog njega. Iako ima sve te kvalitete, cak i odlican nastup pred masama, ma reklo bi se sve, ali fali mu nesto...



Sta je to mozda najbolje objasnjava vic koji se vec jutros moze cuti na radio talasima. Kazu da mu je njegova zena, koja je inace amerikanka i ne moze glasati u Kanadi rekla: "Znas duso, ja tebe volim i cijenim, ti si najbolji i najpametniji, ali kad bih mogla glasati, ja bih glasala za Jacka Laytona, vodju Novih demokrata." Naravno da ona to nije rekla i da su to konstrukcije, ali se tako moze objasniti poraz.

Uz sve kvalitete, taj covjek nije pokazao dovoljno postovanja prema protivnicima. Ponasao se upravo onako kako za njega kazu, kao najpametniji, kao covjek koji se i vratio u Kanadu da bi bio njen Predsjednik vlade i vodio je, jer za njega nema dileme da je on taj koji treba da vodi ovu zemlju. To se osjetilo u njegovom nastupu, ma koliko je, posebno pred kraj, nastojao da to izmijeni. To mu se i osvetilo. Glasaci su osjetili aroganciju, pokazali da ne vole takve, i da ce radije imati i manje pametnog vodju, sa ne tako jakim vezama u svijetu, ali vodju koji ce im biti blizi i koji ce to sto radi raditi i za njih.

Duceppe, odlazi

Zbog porazavajucih izbornih rezultata  vodja Liberala Ignatieff i vodja Bloka za Kvibek, Duceppe, su vec podnijeli ostavke i njihove politicke karijere su vjerovatno ovim izborima zavrsene. 



I tako, umjesto da Kanada dobije bar vladu centra, desni Konzervativci su se jos vise ucvrstili na vlasti i nakon ovih izbora bice ih veoma tesko oboriti u godinama koje dolaze.

BIN LADEN UBIJEN– STA POSLIJE?

Sinoc, oko 10 navece, CNN: dramaticna najava obracanja predsjednika USA Obame naciji u 10:30 PM. Holivudski rezirano, kako to samo amerikanci znaju, podizanje znatizelje nacije. Nema najave o cemu bi to predsjednik mogao govoriti. Samo zabrinuta lica, jer to mora biti veoma vazno cim se predsjednik obraca naciji u nedjelju, pa jos ovako kasno. Pokusaji da se dodje do dodatnih informacija ne donose uspijeh. “Niko nista ne zna…” Prva informacija nakon deset minuta je da se zna da obracanje nema veze sa Libijom. Zabrinuta lica, nista ne znaju... U 10:30 PM , nista. Predsjednik ce se obratiti oko 10:45 PM i da predsjednik vrsi konsultacije sa svojim timom. Tada objave i da Bijela kuca hvali CNN, jer ova TV stanica ne spekulise sa mogucim razlozima i ceka. Neke druge su pocele spekulacije... Minutu kasnije i ova stanica pocinje spekulisati i objavljuje da je izgleda Bin Laden ubijen.



Dobro je, nije objava nekog novog rata!



Ali nije dobro, jer je pohvaljena TV stanica, CNN, ipak, u zadnji cas, svom predsjedniku „ukrala show“. A sve je bilo lijepo rezirano tako da kad nastupi kuliminacija gledalacke znatizelje, da se predsjednik pojavi u svojoj istocnoj kancelariji ( ne u zapadnoj jer zapadna je bila nesto nespremljena tog dana) i on sam, prvi, bez tudje pomoci, objavi ovu vrlo vaznu i radosnu vijest.



To jeste zaista radosna vijest za cijeli svijet koji borbu protiv medjunarodnog terorizma smatra svojim prioritetom od najviseg znacaja. Na vijest o ubistvu Bin Ladena naviru sjecanja na masakre iza kojih je bio on i njegova Al Kaida: Nju Jork, London, Madrid, Indonezija, Kenija, Jemen, Irak... Oni koji su izgubili svoje najblize u ovim nerazumnim masovnim ubistvima ce bar djelimicno osjecati satisfakciju jer glavni organizator svih tih terosristickih akcija iza kojih su ostale hiljade mrtvih i osakacenih je napokon dozivio ono sto je zasluzio.



Naravo da ostaju pitanja na koja svijet danas nema odgovora.

Od onih trenutnih, da li je svijet sigurniji nakon ubistva Bin Ladena. Jer, osveta je veoma vjerovatna. Bin Ladenov zamjenik, covjek koji je, kazu, vodio organizaciju zadnjih godina, je jos ziv. Da li ce promjene koje se desavaju u arapskom svijetu Al Kaida iskoristiti i prosiriti svoj uticaj i djelovanje?



Ostaje i najvaznije pitanje od koga svi bjeze: pitanje pristupa rjesavanju problema odnosa hriscanskog i jevrejskog sa islamskim svijetom. Nacin kako se taj problem rjesava vec godina ne donosi rezultate. Ljudske zrtve na svim stranama su ogromne. Silom se to ne moze rijesiti, a silu koriste na svim stranama. Diplomatija se pokazuje jalovom. Umjesto priblizavanja, produbljuju se razlike i rastu zrtve. Da li ce neka nova generacija politicara pronaci put rjesavanja ovog najveceg problema danasnjice? Da li ce taj problem ikada biti rjesen?