In memoriam: Steve Jobs

Steve Jobs svakako zasluzuje da mu izrazimo svoje postovanje.

Ja sam to propustio ali je Natasa osjetila potrebu da mu u svoje i nase ime izrazi zahvalnost. 

Hvala čovjeku koji je bio dovoljno hrabar slijediti svoje snove,



vizionaru i izumitelju,



koji nam je približio cijeli svijet,



i pomogao otvoriti vrata i Parkiću.

BEOGRADE, PROBUDI SE !

Na sajtu Autonomija , Dinko Gruhonjic pise o povodu i uzroku jedne od kriza Beograda i Srbije.





Koje krize i kojeg povoda, nije ni vazno, jer sve krize i Beograda i Srbije i nekada Jugoslavije, koje se bez prestanka dogadjaju i nastavljaju jedna na drugu vec preko dvadeset godina, imaju jedan zajednicki uzrok: borbu izmedju rurarnog i gradjanskog shvatanja zivota, svijesti , savjesti ; nutrasnju borbu u Beogradu, u Srbiji... nekada u Jugoaslaviji...





Nije to podjela prema mjestu rodjenja. Podjela je u svijesti,  u svakom covjeku, svakoj porodici, cijelom drustvu... Neki su se jasno opredijelili za jednu ili drugu opciju. Medjutim, vecina osciluje od slucaja do slucaja, od jedne do druge krize...

Mozda ce nekoliko recenica istrgnutih iz clanka ovog autora najbolje oslikati uzroke svih podjela, kriza, i tragedija koje traju i ne vidi im se kraj:



".... Onog istog Beograda koji je do pre 25 godina bio jedna od evropskih metropola u kojoj se imalo šta videti i čuti. Tog istog Beograda u kojem danas na Skadarliji, u „Tri šešira” sviraju tambure, a u susednoj kafani nesnosni trubači. Onog istog Beograda koji je pre 25 godina strancima prodavao svoj kosmopolitski duh. Tog Beograda koji danas kao svoj brend strancima prodaje činjenicu da se ovde, „kod nas”, može biti legitimno svinja za jeftine pare. Onog Beograda Pekića, Kiša, Ujevića, i ovog Beograda Dobrice Ćosića, Bećkovića i stotinu antisemitskih naslova u knjižarama.



Tog zabunjenog Beograda koji je u studentskim protestima nosio transparent „Beograd je svet”, a istovremeno policajcima vikao „Idite na Kosovo” i – nemojte nas tući neg udrite te tamo Albance! Tog Beograda koji je – rušeći Miloševića – u vazduh dizao tri prsta, izmišljeni simbol pod kojim su učinjeni nepojamni a vrlo stvarni zločini. Te Srbije koja je za predsednika dovela ideologa Obraza, ubeđenog ljotićevca Koštunicu. Te Srbije čiji i sadašnji predsednik mlati okolo s tri prsta na obe ruke. Te Srbije koja se drznula da četnike stavi u istu ravan s partizanima.



.....Beograde, laku noć…"

A taj izmisljeni simbol sa  tri prsta  je u istoriji  mijenjao vlasnike.

Niti je originalan, niti na ponos onih koji ga sada svojataju.

Angel: B.Luka, septembra 2011. (5)

Opet kosarka sa par zvucnijih imena:

Lena (Trajkovska) Crnomarkovic, sigurno jedna od najboljih igracica u

istoriji "Ml.Krajisnika",igrala u tada sampionskom "Vozdovcu" BGD i

reprezentativka Jugoslavije

Daroslav Vujakovic-Dari, najbolji igrac u svojoj generaciji KK"Borac",

a zatim igrac"Olimpije" Ljubljana tada jednim od boljih timova nase

Juge

Jadranka (Gacinovic) Bogdanovic, svojevremeno igracica KK"Borac" (tim,

ne tako slavan kao "MK"), a sada Presjednica KK"Radivoj Korac" (kojem

radi kao trener Crnic D.). Slusajuci njih prosto je za nevjerovati u

kakvim izuzetno teskim financiskim uslovima rade tamosnji sportski

klubovi, odnosno, kako uopste egzistiraju.

Pozdrav vasim

porodicama,pozdrav vama. Angel

Vjeko:Raspad Jugoslavije (1) - prilog na predgovor

E, 'vako je to bilo. Kako se zakuhalo, tako se nas nekoliko 'mladjanih' prislepa kod mog bratica u Njemacku. Na periferiji grada, velicine Banjaluke, buraz u mene drzao 'rajski' bistro. Rajski? Za raju! Klijentela, par Svaba i par gastarbajtera iz okolnih zgrada, poneki slucajni prolaznik i najvise nas 'domacih'. Tako da nam je 'bistro' vise bio kao dnevni boravak. Al' normalno, imali smo i konobarice. Nekoliko njih naizmjenicno bi radile, onako usput, kao 'second job'.



Sandra bi na posao dolazila sa dvogodisnjim sinom Marvinom. Radno vrijeme od pet popodne do jedan iza ponoci. Pa ti sad vidi. Upitah ja mladu majku gdje Marvinu caca, sto ga ne cuva dok ona radi. Rece: "Arschloch u zatvoru". I te Svabe imaju cudna imena. Arschloch je najcesce. Za familiju, prijatelje i komsije nisam pitao, glede cuvanja Marvina. Brzo sam po dolasku na Zapad skontao da neke nase rijeci prilikom prevodjenja na zapadne jezike gube na smislu. E, mali Marvin se nije odvajao od mene. Te vjeko vidi ovo, vidi ono, daj ovo, daj ono. Kada bi ga umor stigao uzverao bi se i uz sank stolicu da mi se zavali u narucje. Glavicu na rame i hvataj se sna. Zbog njega sam imao rezervisano dvosjed - cose u kutu sanka, radi udobnosti, a kad ucvrsti san pravac u moju sobu. Cesto bi na fajrontu Sandra upitala da Marvin ostane sa mnom. Ona bi u disko. Pa normalno, idi, necu valjda ja? Sta cu ja mlad, bez obaveza u disku? To je vise za mlade mame. Tako sam ja postao großен pappa. E, taj Marvin, sto je on srao. Kad napuni gace interventne specijalne antiteroristicke divizije sa svom onom opremom blokiraju kraj. Tako je to 'tuknulo'. A on, jadnicak, iz dovratka izviruje, kao sakrio guzu i doziva mene. E, od doba kada bi zabelajio zavisilo je kojom brzinom ja moram formirati tampon zonu (mirovne trupe) izmedju njegove guze i majcine kazne. Ako bi napunio gace u prva dva radna sata mog'o sam komotno nacijepati drva, postavit' barikade (pa, rat je) i mrzlo pivo popiti. Sandra bi lakirala nokte. Gosti bi sami sebi tocili pice jer ona je, ej ona je toliko noktiju imala da dok ih iscacka i namaze prodju dva sata. Al' ako bi Marvin zabelajio kasnije tada sam morao biti brz. On bi me scepao za ruku i vuci u pravcu moje sobe na presvlacenje a ja bi' slobodnom rukom prijetio majcinim isturenim polozajima distancirajuci ju od Marvinove guze. Onda bi ona nesto trkeljala na njemackom, ja normalno trkeljo na nasem (pregovori), na sta bi ona kolutala ocima u pravcu prisutnih prevodilaca koji na moju srecu, zbog smijeha, nisu joj mogli pomoci. Prelazeci tih dvadesetak koraka do sobe tenzije bi popustile al' Marvin ni za vrijeme presvlacenja nije ispustao moju ruku. Posto se presvlacenje odvijalo na podu moje enklave dosao sam u poziciju da postanem, pjesnik.

Sandra ima

male sise,

mala dvica

pola sise bradavica.

Takozvana poezija trenutka. To ce vam Boco bolje objasniti.

****

Otvoreno pismo uredniku:

Dr. Urednice

nemoj slucajno da me cenzurises. Proglasicu te antidemokratom koji sputava slobodu govora i to na ortodoksno feministickoj osnovi jer si onoj Vedrani R. u tekstu objavljenom u konobi, datuma 16. juna 2010, dozvolio da proturi jeba.e Berluskonija i Sarkozija, dakle i imenom i prezimenom, da spomene zenski polni organ tkz. uuuu...uuu kako se ono zove, doduse samo imenom, brez prezimena, da nas obavjesti citiram „Pet 'koka-kola' jebe celi svet", (jel' mislila na flasu od litre ili onu malu ne znam , ali znam ajoj... imaju i one od dve litre). I nemoj slucajno da cackas mi po poeziji i barnes u grudi Sandrine i onako su male, jer jos ti nisam oprostio ni 'one' novogodisnje - najdraze fotke. Za njih sam smislio posebnu prevaru i to duplu. Samo kad uhvatim vremena. Nemoj ni da se vadis na prenosenje Vedraninog tekst i autorska prava. Ne zaboravi da i moj tekst prenosis iz e-mail-a na blog. I ako se i dalje ne snalazis svemu ovome, zamoli Kerbera da te izvede u setnju i itd.

Zatvoreno, otvoreno pismo uredniku

*****

Ah da, te stihove sam to vece recitovao Sandri uz pomoc prevodioca i prigusenu svijetlost sanka, a ona nasla da pita: "Odkud znam"? A sto ja volim kad me neko nesto pita. Normalno da sam joj odgovorio: "A 'ko ce znati, ako necu ja (großен pappa)" i "Daj pivu" a Sandra poslije smijeha izjavi: "Sa ovim vjekom je bas lijepo, jos da ga sve razumijem" na sta su joj prisutni zavratili: "Zato ti je i lijepo, sto ga ne razumijes". Nes' vala Mico Ti dobacivat' i pripazi da neko ne naguli iz konobe.

moj Mico, ne da vanka

Konobarica Petra je bila lepa, al' bas lijepa, ma gdje god je pogledas ona lipa. Ma i u glavi je bila schöne. Samo je pogledas, ona: "Was?" i odvali se smijat'. Znala je, ponekad, kad namiri onih par podupiraca sanka da za nas dvoje parkira po tekilu (so, limun) na nase opozitno najudaljenije strane sanka. Onda bi lagano zavalila svoju lijepu guzu (sta sad 'os, jesam rekao da je bila lijepa gdje god je pogledas)...odu oci same...lijepu guzu na bar stolicu, povukla par dimova cigare i zazvala: "vjeko Prost". Ja bi' joj, normalno, zavratio: "Petra, oprostio ti ne bi". Sto normalno? U to doba ja sam njemacki slabo pricao - rukama, te sam pribjegavao "ma to je to, nama sta drugo da bude, prevodjenju". Prost - oprostiti. Jedno vece osladi se Petri tekila pa ce opet: "vjeko Prost". Vidim provocira. Ja joj vec iskreno zavratio, a ona opet, znaci jednostavno provocira. Te cu ja njoj: "Petra, ..bi me", ovo sam ja cenzuriso, nije urednik jer Petra kad je skontala da ja necu da ucim njemacki, hoce ona nas, a krenula je tekila. Te je kod slijedece bilo: "vjeko .ebi me" sto je izazvalo smijeh upravo pristiglih gastarbajtera, a normalno i prisutnih svaba. Kad se jedan smije oni se svi smiju,a da se Petra smijala to ne moram ni naglasavat'. Kad je ona usavrsila nas jezik i nazdravila: "vjeko, jebi me" pojavi se i moj buraz (on mi je uvijek kvario atmosferu svojim prevodjenjem) te je kroz smijeh upozna sa znacenjem zdravice ne sta Petra iskolacenih ociju i otvorenih usta dodje pred mene, nasu slijedecu tekilu, pogleda me u oci i podje: "vjeko,... " tresnu casu na sank odvali se smijat' i naguli u toalet. Kada se vratila (mi zagledali) pantale joj bile suhe. Izgleda da je stigla na vrijeme.

nije Petra, al' je lijepa

I tako JBG, dok popi' par tekila (0,3 da ne bi neko dobaciv'o) i pricuva Marvina raspade se Juga.

Zivot brzo tece, covjece.



...NASTAVICE SE...



..."za pametnog covjeka svaki rat je unaprijed izgubljen"...



PS. Rubrika 'komentari' momentalno je ko...kola..., ma pandrknula, do slijedeceg nastavka. Javlja server.



...zvucnici ukljuceni...



http://youtu.be/HjrlJsa52hg

Zlatko Basic - Caja: PLES

Dugo me nije bilo, pa Vojko predloži da se obiđu viđenije kafane grada, gdje svira živa muzika.

U njegovom crnom mercedesu se na Adu tim povodom dovezemo on, Tefa, Dragan i ja.

Bilo osam kad smo stigli, gosti se tek okupljaju.

Svira orkestar iz Srbije, dvije pjevaljke, svi u dresovima, dolje sportske gaćice - svilene.

Simpatično.

Uprati nas šef, po odjeći i gardu zaključi da smo menadžeri kakva objekta za zabavu, i u po ture narodnjaka opiče "I won't brake my heart", kao evo, sve se zna.

Jesu znali, nema šta.

Nastavili normalno, mi pive popili, pa dalje.

Mramor i mesing u objektu "Grand", na klašničkoj magistrali, ne odavaše dojam kafane, makar se, po gostima, dalo zaključiti da se radi o nekoj prigradskoj.

Estradna zvijezda - za tu noć, pjevala na plejbek, što dodatno ubrza naše povlačenje.

Nagarimo za Trapiste, tamo nastupala Gerina uveseljačka varijanta.

Teškom mukom se uparkiramo, ispred.

Unutra krcato. Žensko, muško, mlado, staro, svi na nogama. Dejstvuju Gerini izabranici.

Tuku, brale, spadaju sandale.

Uprati nas Ukmar, bubnjarskom palicom upre na prazne stolice za muzičarskim stolom.

Smjestimo se, mahnemo za pive, pa u zent.

Gerini lijepe pjesmu na pjesmu, plesači igru na igru.

Podignutih ruku se pridržavaju jedno za drugo, očima kontrolišu rad nogu.

Na kolo se ruke spustiše, prešalta u četvrtu.

Opletoše.

Lepršaju haljine i suknje, lije znoj sa obraza.

Okolomota prašina.

Pauza.

Svirači do nas, razvezemo.

Pitam, što sviraju tako duge setove, Gera kaže - novo pravilo službe.

"Malo tuha, u sali", primijetim, on obrazloži:

"Ovi večeras su, haman svi, bili i sinoć. Skaču, vidiš, k'o s lanca, a evo je već treći dan kako u cijelom gradu nema kapi vode."



(Zlatko Bašić Caja, zapis iz knjige ''SLIJE'', Banjaluka 2006.)

Poslednje putovanje lososa (salmona)

Sjecam se jos uvijek prvih televizora, iz sezdesetih proslog vijeka, i emisija o migraciji lososa iz okeana i jezera u rijeke koje se ulijevaju u njih. Nagon, jos uvijek neobjasnjen, tjera ove ribe da se u ogormnim jatima upute uz rijeku, prelazeci prirodne i vjestacke prepreke, preskacuci male brane skokovima od nekoliko metara. Nakon sto poloze jaja, lososi umiru. Mnogi od njih ni ne dodju do svog nagonom odredjenog mrijestilista. Mnogi zastanu u plicacima i nakon dugotrajne borbe izgube snagu i predaju se. I ono sto nikada nije objasanjeno, lososi koji se izlegu iz jaja polozenih u jesen, u proljece krecu nizvodno, u oceane ili jezera. Zive tu cetiri godine i nakon toga se pokrecu na isto mjesto gdje su prvi put zaplivali, krecu na svoj poslenji put, i time zatvaraju svoj prirodan ciklus.

Samo desetak minuta ugodne voznje od nase kuce je rijeka po imenu Credit river. Tako je zovu. Ulijeva se u jezero Ontario. Jedna je od destinacija gdje se lososi mrijeste. Od pocetka septembra do sredine oktobra, zavisno od temperature vode, lososi iz jezera u jatima krecu uz vodu ove rijeke.

Po prvi put ove godine smo otisli na Credit river, malo uzvodno, i otkrili da se ova rijetka pojava sa svom njenom dramom i ljepotom moze gledati iz neposredne blizine.  Do sada nismo ni bili svjesni da nam je na dohvat ruke setaliste uzduz rijeke, kilometrima dugo, uokvireno sumom. Smjesteno u naseljenom podrucju, ali zaklonjeno sumom,  rastinjem i sibljem ostavljenim onakvim kakvi su uvijek bili, da sluze kao prirodna barijera i odbrana od civilizacije. I ranije smo isli na usce Credit rijeke u Ontario jezero, kao i u jedan od parkova nekoliko kilometara udaljenog od usca. Tu najcesce odemo i u ribarenje koje je dozvoljeno cijele godine. Ali samo nekoliko kilometara uzvodno, u zoni zabranjenoj za ribolov, od septembra do maja, je predivna priroda i mogucnost da se iz bliza gleda jedna od neobjasnjenih i nadaleko poznatih prirodnih pojava.

Jata krupnih lososa probijaju se uzvodno. Mnogi uspijevaju ali isto tako mnogi ne uspiju doci do cilja. Prilicno je sokantno vidjeti te ogromne ribe nasukane u plicaku. Sokantno za nas, ali ne i za galebove koji se tu skupljaju na lako zaradjenu gozbu. Prirodna selekcija. Samo najjaci uspiju doci do cilja i poloziti jaja. Mladi lososi izlegli iz tih jaja, po prirodnoj selekciji bice jaci i spremniji za izazove koji ih cekaju u istoj toj vodi od trenutka kada proplivaju, na proljece kada krenu nizvodno, i u cetiri godine zivotu u jezeru Ontario, kao i na poslednjem putu na isto mrijestiliste.

Na jednom od obala Credit rijeke, nalazi se i Hrvatska crkva sa predivnim parkom, okruzenim sumom, potpuno izolovan od obliznje civilizacije. Na mjestu gdje prestaje putovanje lososa uzvodno, pocinje pitomo naselje Stritsvil u kome vecinu stanovnika cine Hrvati i njihovi potomci iz nasih krajeva.

Angel:B.Luka, septembra 2011. (4)

A sada na "P.Drapsin", pardon, na terene TK"Borac".

 

Stvarno divan docek od doajena tenisa u BL i sadasnjeg pretsjednika

 Kluba Pere Trikica. 

 Vesna Hukic upravo igra mix turnir

Doskorasnji selektor teniske

repr.BiH i vjerovatno do sada najbolje rangirani teniser iz BL na

svjetskoj ATP listi-Bojan Vujic 

 Dogovor trenera i pretsjednika pred

predstojeci odlazak BL teniske djece na Floridu i na kraju:turnir

djece od 8-12 god

 Djeca igraju odlicno, a izvanredni uspjesi Novaka

Djokovica su vidni na svakom koraku.

Pozdrav vasim porodicama, pozdrav

vama. Angel