Tuesday, October 4, 2011

Vjeko:Raspad Jugoslavije (1) - prilog na predgovor

E, 'vako je to bilo. Kako se zakuhalo, tako se nas nekoliko 'mladjanih' prislepa kod mog bratica u Njemacku. Na periferiji grada, velicine Banjaluke, buraz u mene drzao 'rajski' bistro. Rajski? Za raju! Klijentela, par Svaba i par gastarbajtera iz okolnih zgrada, poneki slucajni prolaznik i najvise nas 'domacih'. Tako da nam je 'bistro' vise bio kao dnevni boravak. Al' normalno, imali smo i konobarice. Nekoliko njih naizmjenicno bi radile, onako usput, kao 'second job'.



Sandra bi na posao dolazila sa dvogodisnjim sinom Marvinom. Radno vrijeme od pet popodne do jedan iza ponoci. Pa ti sad vidi. Upitah ja mladu majku gdje Marvinu caca, sto ga ne cuva dok ona radi. Rece: "Arschloch u zatvoru". I te Svabe imaju cudna imena. Arschloch je najcesce. Za familiju, prijatelje i komsije nisam pitao, glede cuvanja Marvina. Brzo sam po dolasku na Zapad skontao da neke nase rijeci prilikom prevodjenja na zapadne jezike gube na smislu. E, mali Marvin se nije odvajao od mene. Te vjeko vidi ovo, vidi ono, daj ovo, daj ono. Kada bi ga umor stigao uzverao bi se i uz sank stolicu da mi se zavali u narucje. Glavicu na rame i hvataj se sna. Zbog njega sam imao rezervisano dvosjed - cose u kutu sanka, radi udobnosti, a kad ucvrsti san pravac u moju sobu. Cesto bi na fajrontu Sandra upitala da Marvin ostane sa mnom. Ona bi u disko. Pa normalno, idi, necu valjda ja? Sta cu ja mlad, bez obaveza u disku? To je vise za mlade mame. Tako sam ja postao großен pappa. E, taj Marvin, sto je on srao. Kad napuni gace interventne specijalne antiteroristicke divizije sa svom onom opremom blokiraju kraj. Tako je to 'tuknulo'. A on, jadnicak, iz dovratka izviruje, kao sakrio guzu i doziva mene. E, od doba kada bi zabelajio zavisilo je kojom brzinom ja moram formirati tampon zonu (mirovne trupe) izmedju njegove guze i majcine kazne. Ako bi napunio gace u prva dva radna sata mog'o sam komotno nacijepati drva, postavit' barikade (pa, rat je) i mrzlo pivo popiti. Sandra bi lakirala nokte. Gosti bi sami sebi tocili pice jer ona je, ej ona je toliko noktiju imala da dok ih iscacka i namaze prodju dva sata. Al' ako bi Marvin zabelajio kasnije tada sam morao biti brz. On bi me scepao za ruku i vuci u pravcu moje sobe na presvlacenje a ja bi' slobodnom rukom prijetio majcinim isturenim polozajima distancirajuci ju od Marvinove guze. Onda bi ona nesto trkeljala na njemackom, ja normalno trkeljo na nasem (pregovori), na sta bi ona kolutala ocima u pravcu prisutnih prevodilaca koji na moju srecu, zbog smijeha, nisu joj mogli pomoci. Prelazeci tih dvadesetak koraka do sobe tenzije bi popustile al' Marvin ni za vrijeme presvlacenja nije ispustao moju ruku. Posto se presvlacenje odvijalo na podu moje enklave dosao sam u poziciju da postanem, pjesnik.



Sandra ima
male sise,
mala dvica
pola sise bradavica.


Takozvana poezija trenutka. To ce vam Boco bolje objasniti.

****

Otvoreno pismo uredniku:

Dr. Urednice

nemoj slucajno da me cenzurises. Proglasicu te antidemokratom koji sputava slobodu govora i to na ortodoksno feministickoj osnovi jer si onoj Vedrani R. u tekstu objavljenom u konobi, datuma 16. juna 2010, dozvolio da proturi jeba.e Berluskonija i Sarkozija, dakle i imenom i prezimenom, da spomene zenski polni organ tkz. uuuu...uuu kako se ono zove, doduse samo imenom, brez prezimena, da nas obavjesti citiram „Pet 'koka-kola' jebe celi svet", (jel' mislila na flasu od litre ili onu malu ne znam , ali znam ajoj... imaju i one od dve litre). I nemoj slucajno da cackas mi po poeziji i barnes u grudi Sandrine i onako su male, jer jos ti nisam oprostio ni 'one' novogodisnje - najdraze fotke. Za njih sam smislio posebnu prevaru i to duplu. Samo kad uhvatim vremena. Nemoj ni da se vadis na prenosenje Vedraninog tekst i autorska prava. Ne zaboravi da i moj tekst prenosis iz e-mail-a na blog. I ako se i dalje ne snalazis svemu ovome, zamoli Kerbera da te izvede u setnju i itd.

Zatvoreno, otvoreno pismo uredniku

*****

Ah da, te stihove sam to vece recitovao Sandri uz pomoc prevodioca i prigusenu svijetlost sanka, a ona nasla da pita: "Odkud znam"? A sto ja volim kad me neko nesto pita. Normalno da sam joj odgovorio: "A 'ko ce znati, ako necu ja (großен pappa)" i "Daj pivu" a Sandra poslije smijeha izjavi: "Sa ovim vjekom je bas lijepo, jos da ga sve razumijem" na sta su joj prisutni zavratili: "Zato ti je i lijepo, sto ga ne razumijes". Nes' vala Mico Ti dobacivat' i pripazi da neko ne naguli iz konobe.



moj Mico, ne da vanka


Konobarica Petra je bila lepa, al' bas lijepa, ma gdje god je pogledas ona lipa. Ma i u glavi je bila schöne. Samo je pogledas, ona: "Was?" i odvali se smijat'. Znala je, ponekad, kad namiri onih par podupiraca sanka da za nas dvoje parkira po tekilu (so, limun) na nase opozitno najudaljenije strane sanka. Onda bi lagano zavalila svoju lijepu guzu (sta sad 'os, jesam rekao da je bila lijepa gdje god je pogledas)...odu oci same...lijepu guzu na bar stolicu, povukla par dimova cigare i zazvala: "vjeko Prost". Ja bi' joj, normalno, zavratio: "Petra, oprostio ti ne bi". Sto normalno? U to doba ja sam njemacki slabo pricao - rukama, te sam pribjegavao "ma to je to, nama sta drugo da bude, prevodjenju". Prost - oprostiti. Jedno vece osladi se Petri tekila pa ce opet: "vjeko Prost". Vidim provocira. Ja joj vec iskreno zavratio, a ona opet, znaci jednostavno provocira. Te cu ja njoj: "Petra, ..bi me", ovo sam ja cenzuriso, nije urednik jer Petra kad je skontala da ja necu da ucim njemacki, hoce ona nas, a krenula je tekila. Te je kod slijedece bilo: "vjeko .ebi me" sto je izazvalo smijeh upravo pristiglih gastarbajtera, a normalno i prisutnih svaba. Kad se jedan smije oni se svi smiju,a da se Petra smijala to ne moram ni naglasavat'. Kad je ona usavrsila nas jezik i nazdravila: "vjeko, jebi me" pojavi se i moj buraz (on mi je uvijek kvario atmosferu svojim prevodjenjem) te je kroz smijeh upozna sa znacenjem zdravice ne sta Petra iskolacenih ociju i otvorenih usta dodje pred mene, nasu slijedecu tekilu, pogleda me u oci i podje: "vjeko,... " tresnu casu na sank odvali se smijat' i naguli u toalet. Kada se vratila (mi zagledali) pantale joj bile suhe. Izgleda da je stigla na vrijeme.

nije Petra, al' je lijepa


I tako JBG, dok popi' par tekila (0,3 da ne bi neko dobaciv'o) i pricuva Marvina raspade se Juga.

Zivot brzo tece, covjece.



...NASTAVICE SE...



..."za pametnog covjeka svaki rat je unaprijed izgubljen"...



PS. Rubrika 'komentari' momentalno je ko...kola..., ma pandrknula, do slijedeceg nastavka. Javlja server.



...zvucnici ukljuceni...



http://youtu.be/HjrlJsa52hg

5 comments:

  1. Vjekoslave dobro je za demokratiju sto si "opleo" po Canku. Kako to neko more, a neko ne more? Nije moguce da zavisi od godina.

    ReplyDelete
  2. Prvo o Vjekinoj prici. Ja ne znam kako ostali, ali sam ja osjetio umjetnicki naboj u njegovoj prici. Petra mi se posebno svidjela. Vjeko, ne krij svoje price. Istresi ih.
    Urednik se smije kritikovati. Ne smiju se kritikovati kralj i Tito.
    Sto se tice kriterija, tu je sve jasno. Kriteriji su isti za sviju. Jedino zavise od dana, raspolozenja i na koju nogu je Kerber ustao.

    ReplyDelete
  3. Vjekoslave dobro ti je ovo.
    Tako mi Sv. Petra je bas dobra.

    ReplyDelete
  4. Vjeko, namecu se mnoga pitanja ovdje, al’ ja bih pitala: sta je danas sa Marvinom, javi li ti se ponekad ?

    ReplyDelete
  5. E, JBG

    Bas vas ne razumijem. Ajd’ Ljilju i nekako. Profesorica uvijek ima interes za podmladak.
    Al’ vas dva...dopala vam se Petra...javno...a tajno... ne izlazite mi iz mail-a, na telefon sam se prestao javljati... te znam li gdje sad...daj nam telefon...hallo, ljudi...”Raspad Jugoslavije”...rat...nije valjda da je gotov...il’ vam dosadio...jos cu pomisliti...uglavnom ne dam da mi kvarite koncepciju... buducih nastavaka...sabranih nedjela...

    ReplyDelete