"Kako sada stvari stoje, nakon sto su proveli mnogo godina u svađi, a sudeći po atmosferi na konferenciji odrzanoj nakon subotnjeg sastanka dvaju stranaka, lideri Socijaldemokratske partije BiH (SDPBiH) i Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Zlatko Lagumdzija i Milorad Dodik odlučili su zakopati ratne sjekire i pokusati zajedno formirati vlast u Bosni i Hercegovini."
Lijepo je to i dobro da se dogovaraju. Budi nadu da se moze dogovarati pa i dogovoriti.
Ali meni nesto drugo pada u oci.
Pogledajte ove dvije slike. Prva je nakon sastanka lidera Socijaldemokratske partije BiH (SDPBiH) i Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) u Banjaluci, a druga nakon drugog sastanka u Sarajevu.
 |
| NAKON SASTANKA U BANJALUCI |
 |
| NAKON SASTANKA U SARAJEVU |
Primijecujete nesto?
Odjeca.
Poznato je da prije ovakvih sastanaka protokoli dogovaraju sve, pa i detalje o tome kako ce delegacije biti obucene.
Uocljivo je da je delegacija SNSD u Banjaluci bila obucena u odijela, cak su i kravate na mestu, a delegacija SDPBiH lezerno, bez kravata, sakoi, cak mi se cini da Lagumdzija nosi farmerke.
Ovakav nesklad se kod o sastanaka ovog ranga, a i sastanaka na mnogo nizem nivou nastoji izbjeci, jer moze izazvati pomisao o svjesnom omalovazavanju jedne strane.
Druga slika je nakon sastanka u Sarajevu. Pokazuje jos vecu lezernost. Lagumdzija i ovog puta u skou i ( mislim) farmerkama, a Dodik sada u dzemperu.
Sta li tu protokoli dogovaraju ili ne dogovaraju?! Mogu li se dogovoriti ili su iznenadjenja i u odijevanju dio pregovaracke taktike.
Podsjeti me ovo na basnu o rodi i lisici.
Međuljudska komunikacija je cjelina. Sastavljena od verbalne i neverbalne komunikacije, u omjeru od 20-25 posto verbalne i 75-80 posto neverbalne.
ReplyDeleteOno što govorimo i ono što činimo dok govorimo jedinstvena je cjelina i jedino cjelovitom slikom dolazimo do razumijevanja i ispravnog tumačenja sugovornika.
Neverbalnu komunikaciju čine:
mimika, gestikulacija, držanje tijela – izražavanje tijelom, odjeća i nakit, razmak između osoba i prostorija u kojoj se vodi razgovor
Odjeća je važna komponenta u definiranju imagea osobe, pored toga što daje informacije o osobi, socijalnom statusu, pripadnosti određenoj grupi, seksualnosti, agresivnosti i ostalim sklonostima, utječe i na ponašanje osobe koja ju nosi.
Vjerodostojnost i istinitost naših riječi potvrđuje usklađenost neverbalnih znakova koje odašiljemo sugovornicima.
U mojoj firmi Ericsson Nikola Tesla, o tome se vodi računa. Svi rukovoditelji moraju proći izobrazbu o poslovnoj komunikaciji. Osim toga postoji kompanijski Etički kodeks.
Što onda reći za državne službenike, političare?
Ovo što vidim na ovim fotografijama puno pokazuje, i ne iznenađuje.
Gospodjo Natasa.
ReplyDeleteSlazem se da u prikladnim situacijama covjek treba prikladno da izgleda, ali ako se sjecate, u zadnjih dvadesetak godina, mnogi su prikladno izgledali, a donosili su najruznije i najneprikladnije odluke, tako da na prave znalce i postovaoce protokola ne treba vise ni gledati kao nesto, sto je garancija iskrenosti i politickog uvazavanja, a dolazili su kod nas i ulickani, ugladjeni, nasmijani, kulturni, ljudi sa iskustvom u diplomatiji, pa su napravili ono sto su naumili.
Ipak, odjelo ne cini covjeka covjekom, nego djela su jedino mjerilo za sve, a sto smo ovakvi ili onakvi kod ponasanja pa i protokola, sto ne znamo saslusati sagovornika, sto reagujemo i pljujemo, obavezno i uvjek po drugoj strani, dokazuje mnogo o nama samima, bez obzira o kome se radilo.
Brujo!
ReplyDelete(nadam se da se slažete da izbacimo u međusobnoj komunikaciji riječi - gospođo i gospodine)
Ja govorim o usklađenosti verbalne i neverbalne komunikacije, o vjerodostojnosti.
Ako se "lijepo" ponašamo, lijepo se odijevamo, a rečeno ili učinjeno nije u skladu s etičkim ili bilo kakvim prihvaćenim društvenim normama, onda se radi o laži, prevari, kriminalu, zločinu ,…