Dušan Mutić, manje poznat kao profesor, više kao boem, bio je pjesnik i mislilac. Pjesnik Banjaluke je bio, rekao bih: bio je pjesnik grada između Palasa i Bosne. Pisao je šarmantno, bio je idol i bio je neshvaćen. Na kraju upisan u legende.
Čuo sam za pjesnika koji prodaje svoje stihove, a u prvim kafanskim danima sam ga i upoznao: ''Mladiću, imaš čast da mi pozoveš konjačić.'' Zbunjen, nenaviknut na kafanski direktnu komunikaciju, pomalo zbunjen, poručim za susjedni stol ... ''Mladiću, za nagradu dobijaš Vembli!'' I tako u bašti hotela Bosna dobijem odštampanu pjesmu:
''....
Narandžastom kao vatra loptom, kao iskra genija
- Šut kao đule, grom i pakao – stativa
Pa opet zadnji tren – egal
Sunašce, to je divno – to nema kraja – znači produžetak
Strašan meč, spiker na ekranu nađe pravu riječ
....''
Mutić je objavljivao u vlastitom izdanju pjesme i plakete. U jednoj se predstavio:
''Ja sam sin Erihtera
Iz Banje Luke
Autor pjesmice
Od četiri reda''
Ipak najpoznatiji je često citiran haiku:
CIPELICE
Kupio sam cipelice
Boje prepelice
U džepu ih nosim
I pomenom odgađamo zaborav.
Mario
Lijep pomen na sugrađanina.
ReplyDeleteDodajem ovaj haiku.
JUTRO
Tišina
Bljesak od istoka
Odgovor mora
Kliktaj galeba
Drhtaj srca
SJEĆAM SE D.MUTIĆA,BOEMA U SVJETLOM ODJELU I ŠEŠIRU.PUNO SE PRIĆALO O NJEMU I JA SE ČESTO SJETIM "cipelice boje prepelice,u džepu ih nosim"TADA MI JE ZVUĆALO ČUDNO,A KAKO JE VRIJEME PROLAZILO NAVIKLA SAM SE I NJOME UVESELJAVALA POZNATE.NAŠ POZNATI KNJIŽEVNIK A.ĆOSIĆ SA NOSTALGIJOM PIŠE O BANJALUČKIM LEGENDAMA I KAŽE:"DA SU JOŠ ŽIVI MANJE BI NAS MUĆILA ČAMOTINJA ŽIVOTA"Pozdrav Niskana
ReplyDeleteNataša, haiku kratak, jezgrovit, slikovit. Minimalistički lijep! Meni je nepoznat, da nije tvoj?
ReplyDeleteČestitam.
Pozdrav,
Mario
Hvala Mario, da moj je.
ReplyDeleteDuboko doživljeno, nije mi teško opisati, teže je bilo podijeliti ga s drugima; svoj sam najstrožiji kritičar.
Iznenadila samu sebe, prvo kad sam ga ljetos napisala, pa sada kad sam ga poslala.
Ni prvo ni zadnje čime sam sebe iznenadila.
Iznenadila i tebe?
Pozdrav, Nataša
Evo još malo o Mutiću iz prićeA.Ćosića"Velmože učene neozbiljnosti":Eno ga,izranja iz magle kao duhHamletovig oca,marcijalan profil Duška Mutića,koji nije volio da ga zovu"Dušanče" i koji je imao kuraže da i u provinciji živi izvan konvencije.Nakon odlaska ovog suptilnog levente ostadoše "cipelice boje prepelice" i sentenca koju nekad citiraju beogradski i zagrebački novinari:"Ako hoćeš upoznati patnju,povedi đake na zagrebački velesajam"Pozdrav Niskana
ReplyDelete