Sa duznom paznjom i postovanjem pratim uspijehe Djokovica. Biti prvi u svijetu je ogroman uspijeh koji sigurno trazi i ogromna ulaganja i odricanja. Posmatrajuci ga sa kojom lakocom je pobjedjivao u vecem dijelu ove godine, reklo bi se da Djokovic pobjedjuje sa prilicnom lakocom i pored toga cini se uziva u tome na svoj nacin. Zato uziva i publika u svijetu i zato ga prati publicitet posebne vrste. Za sve sto je postigao ove godine - kapa dole, i smijem li reci a da ne budem pogresno protumacen ili verbalno napadnut kako to neki vec dozivjese, i osjecaj ponosa, jer eto poticemo iz istih krajeva, sa brdovitog Balkana, cuvenog, u posljednjim desetljecima, uglavnom po ratovima, mrznji, zlocinu... Uspijesi sportista, umjetnika, naucnika iz tih krajeva mijenjaju sliku o Balkanu i sigurno je da to svakog dobronamjernog raduje, bez razlike ciji stanovnik ili kom narodu pripada covjek koji postize uspijeh.
Ranije sam vec rekao da bih bio veci Djokovicev navijac kad bi se on uspio osloboditi nekih, prilicno provincijskih manira, kao sto su grickanje trave, krstenje na svaku pobjedu, tri prsta, i kad bi bar malo smanjio dozivljaj kad osvoji poen... Naravno, svi smo razliciti, i njegov ogroman sportski uspijeh daje mu za pravo i da se ponasa bas onako kako on to zeli, svidjelo se to nekome ili ne. Nase je da pratimo njegove uspijehe, radujemo se ili ne...
Ako Djokovica posmatramo odvojeno od njegovog okruzenja, posebno porodice, koja se istice kao ni jedna druga sportska porodica na svijetu, utisak o njemu je mnogo povoljniji i pozitivniji. Nadmeno i bahato ponasanje tate Djokovica zapravo umanjuje i prlja sliku sina Noleta. U najmanju ruku izgleda kao da tu sin sluzi samo kao potvrda tatinog sportskog i poslovnog uspjeha. Kad se na to nadovezu svi privjesci i uvlakaci, koji svojom servilniscu i gluposcu pokusavaju da se priblize zvijezdi i ogrebu o uspjeh ovog sportiste, onda se dolazi do cirkusa ciji najnoviji primjer je dogadjaj od prije nekoliko dana u Banjaluci.
Noleta Djokovica su banjalucke ( Kopanjine) Nezavisne Novine proglasile licnoscu godine 2011.
Slucajno ili namjerno, proglasenje lica godine se podesilo na isti dan kada su Dodik i njegov prijatelj Tadic, predsjednik Srbije, otvarali 26.4622587 km autoputa Banjaluka - Gradiska.
"Sve je uradjeno po protokolu! Portparol, gospodja Biljana Bokic (Oci nisu vazne- mobilni jeste) |
"Skrati mali svoju pricu! Upravo nam je stigao pravi macak, Nole nacionale. Hajde da ga svi vani, kako i prilici, docekamo, da ga po starom srpskom obicaju tri puta izljubimo, dobijemo autogram, a poslije vi nastavite gdje ste stali!"
Ovim hrabrim i patriotskim potezom, koji se nije odigrao bas ovako ali veoma slicno, nasa turbo treba je nadjebala i nadrealiste, a da nije ni svjesna toga. Ali, ne treba brinuti za nju. Clan je Partije, istakla se jos kao komsomolka. Naci ce ona vec sigurno opravdanje i sve ce joj biti oprosteno.
Da sam ja na njegovom mjestu, otpustio bih je cim bi dobila autogram od Noleta.
Uostalom, kome treba savjetnik? Pametnom - savjet ne treba, a budali - ne pomaze! ( Ovo sam ukrao od jednog mog druga, bivseg savjetnika jednog od ministara, koji se time toliko segacio da je na kraju dobio nogu)
Predsjednik drzave Srbije i njegov domacin, isto tako predsjednik, ali ne bas drzave, vec Republike Srpske, - zbunjeni. Uocicete na snimku da Dodik prvo pokusava da pogledom, pa hvatanjem za podlakticu, smiri svoju komsomolku , svoga savjetnika, a onda, kad sportski duh u njemu pobijedi i kad djavo odnosi salu, jer novinari su vec u stampedu prema izlazu, onako jaranski odguruje od govornice potpuno zbunjenog i izgubljenog u prostoru Tadica, koji uspijeva izgovoriti:
""Šta sada da radim? Ja nisam domaćin ovdje".
Predsjednik drzave, brat, najmiliji gost, prekinut, zbunjen, poguran!
(Koliko se sjecam kod Srba je nekada gost bio postovan k'o svetinja. Nije morao cak ni biti predsjednik.)
I svi se daju u stampedo ka izlazu; da se poklone skutima licnosti godine 2011!
Ne, nije problem u licnosti godine, Novaku Djokovicu!
On, za ogromne uspijehe na sportskom polju, svakako zasluzuje postovanje cijelog svijeta.
Ali zar sve to treba bas ovakvo i na ovaj nacin?!
Hej, predsjednik drzave! Gost!
Mladenovi MACKE I MISEVI !
A vi , koji to vec do sada niste vidjeli, pogledajte i divite se!
http://www.e-novine.com/entertainment/entertainment-vesti/54530-okovi-vaniji-Tadia.html
" nasa turbo treba je NADJEBALA i nadrealiste"
ReplyDeletePrvo sam citajuci tekst pomislio na vjeku, al'...
Cuj...urednika...pravo se iskvario...ccccsss...
Oooooops! Omaklo se. Ne nadjoh bolji glagol a zaboravio ga sakriti tackicama. Izvini, Vjeko.
ReplyDeleteBilo to u narodnim pesmama da se gost ceni kao svetinja, sada se kod Srba mnogo vise ceni zirant (Pomeri se bre kume, dosao mi zirant!). Nema se cudis, zna se bre ko je prvi reket Sveta, a ko su prvi reketi Srbije i republike Srpske.
ReplyDeleteVidjao sam konferencije za štampu što su prekidane, jer niko nije došao.
ReplyDelete