Mario M.: PJESME IZMEĐU BOLA I PONOSA

Pored onih školski poznatih, snažnih poema, kapitalnih djela, naš veliki pjesnik, Skender Kulenović često je pisao u formi soneta. Počeo ih je objavljivati još u sedamnaestoj, a stvarao ih je i u svojim zrelim godinama. Znalački bi udjenuo svježu i iskrenu lirsku riječ, a u njoj mnogo ''zvuka i sunca i tmine i svjetla i udesa i kobi i raspjevanosti i gorke tuge'' (R.Papić). Bio je majstor soneta, te stroge forme nazvane i kao ’steznik poezije’. Skenderovi su autentični, pisao ih je zanatski i poetski lepršavo. Gustav Krklec je slikovito rekao: ''Soneti su stara burad, a Skender zna kakvom će ih tekućinom napuniti.'' Ljubitelje poezije posebno dotaknu ’Rusa pjesma’, ’Pisma’, ’Tarih...’, ’Ponornica’ ili ’Nad mrtvom majkom svojom’. Majka i žena su posebno fokusirane u cjelokupnoj Kulenovićevoj poeziji, ali ovaj posljednji sonet je posebno potresan. Često je citiran, posebno u vrijeme veće popularnosti Kulenovićeve poetike. U posebnim raspoloženjima ga čitam, usporeno, u sebi i redovito ga moram ’odbolovati’ (’Zanijemi joj nad grobom, i budi vjerna tišina’). Bol koji mi pjesma prenese kasnije se preobrazi u neki ponos.



I kada ti nije poznata Skenderova snažna vezanost za majku Hanifu, dostojanstvo u tuzi, osjećaji zahvalnosti, napuštenosti, usamljenosti pretočeni u sonet te protresu.

Biografija darovitog književnika nudi više zanimljivih detalja kao što su begovsko porijeklo, tradicionalni familijarni odnosi, klasično školovanje, naglo osiromašenje ugledne porodice, odrastanje u vremenu društvenih prekretnica, aktivni antifašizam, dokazivanje talenta… Kroz sve te faze majka je konstantno prisutna i Skender je opsjednut pojmom majke…

Još od turskog vremena žena provodi svoj cijeli ‘vijek u četiri duvara’…Taj njen status u pjesniku - revolucionaru rađa bunt karakteristično izražen u pjesmi ’Na pravi put sam ti, majko, izišo’. (U autorovom opusu ona se pojavila poslije njegove smrti, sačuvana od prijatelja mu Branka Ćopića. Kasnije ostala u sjenci poznate ’Stojanke...’)



E, neki dan zavirim, pomalo slučajno, u svoj intimni spremnik odabranih stihova, i opet slučajno, naletim na ovu pjesmu-poemu Skenderovu. Terapiju stihovima inače primjenjujem povremeno, uglavnom kada mi se pojave neke emotivne praznine.



Nedovoljno je samo reći: pjesma ’Na pravi put sam ti, majko, izišo’ je posebna; mene pritisne svojom surovom istinom, a ni poslije više čitanja ne ostavlja me ravnodušnim.



Karakter pjesme ne krije pravdoljubivost, a naslovom odgovora na zabrinuto majčino pitanje: Gdje ćeš ti svojim nemoćnim rukama srušiti nepravdu - planinu?



Ipak, u ovoj višeslojnoj pjesmi najsnažnijim mi se čini odnos žene – objekta i muškarca – despota, slike koje je pjesnik proživio u mladosti. Skender taj tradicionalni odnos transponira na svoje roditelje da bi više istaknuo podvige žene-majke…



Svjestan mogućih grešaka pri ‘rezanju’ pjesme, kao ilustraciju svojih zapažanja u ovom tekstu ipak navodim…



Mati moja:

Stabljika krhka u saksiji.

Pod strehom pitoma kumrija.

Vijek u četiri duvara.

Čelo na zemlji pred svojim Allahom velikim i milosnim.



…



Pjanom,

kundure mu je ubljuvane odvezivala.

Stranca,

pitomošću srne zalud ga je prodobrivala.



Voskom podova i mirisom mivene puti,

svjetlinom odaja i grla,

kajmakom na kahvi,

cimetom jela i tijela,

zalud ga je, zalud dočekivala:

Sljepočnice nikad joj ne dirnu

dlanovima dragosti,

već je istrga klještima požude.



…



Te noći,

ja joj se rodih: sin ko san!

Izažeh joj se iz krvi:

Bjeh joj razgaljenje u grčinama.

Odlomih joj se od srca:

Bjeh joj krna bakarna preranim sjedinama.

Bjeh joj sunce u četiri duvara.

Hašiš tupim moždinama.



Ko pjenom smijeha,

sapunicom je omivala butiće mi rumene,

ko u dušu,

u pamučne me uvijala pelene.

Dojkom ko hurmom

na usta mi je u bešici slazila.

Ko u svoj uvir,

na dojku je uvirala u mene.



…



Povod za ovaj tekst sam dobio nedavno, sjećam se 2. IX, ipak ne slučajno, jer na taj dan je rođen veliki pjesnik Skender Kulenović. Zaista, slučajnosti nema.





Mario