Thursday, June 24, 2010

MARIO: BIJEG



Morao sam nešto promijeniti, jer...

... mi je monotoni ritam svakodnevne kiše uporno pojačavao nervozu. Tijelo mi se lako umara, pritišću usidreni obalaci. Bezvoljnost i lica bez osmijeha...

...nameću bijeg na jug kao jedino moguće rješenje.

Nudi mi se Hercegovina. A sama pomisao na nju budi sjećanja na vrijeme radosti. Putovanje prati strah da bi duboki ožiljci rata mogli pomutiti očekivanja. Prihvatam izazov, ali osjećam da mi Bregava i Neretva nikada nisu bile udaljenije. U takvom raspoloženju...

... zagazim na uglačanu kaldrmu.

Udahnem, pluća se šire, osjetim Mediteran. Zobam ašlame, a pogledi mi lutaju.

Osjećaji još uvijek pomiješani: iščekivanje nečeg neugodnog gubi se u bujici lijepih uspomena. Slučajnosti nema, poželim – dobijem, opušteni prijateljski razgovor. Okupljanje prema vokaciji, a ne prema naciji podsjeti na ona vremena prirodne ravnoteže.

Sunce grije kosti...

...ali je najljepše kada se pod raspuknutim oblacima razbaškari u čaši vina. Čaše ugodno zvone.

Vratih se kući s nekim zadovoljstvom i sjećanjem na...

...slikara i pjesnika Vladu Puljića.

S pokojnim umjetnikom i hedonistom davno me povezala Vinska mušica:



Uvijek prije mene kuša moje vino

Ta zera otpala od Ništa,

Kao trun u oko zaleti se silno

Da u mojoj suzi nađe utočišta.



Kada bi znao za moj bijeg u zavičaj žilavke i blatine, ...

...Vlado bi se hedonistički pridružio:



Hercegovina

od vina

i duhana,

od buđi

i mehana,

Prijatelju uđi.

.........................

Napunili smo mješine

u Posušju posnom

i razišli se –

netko Hercegovinom,

a netko Bosnom.



Mario

2 comments: