MASIN PUT OKO SVIJETA

Moja sestricna Sladja, jedna od one moje dvije najvjernije kriticarke, ima dvije kcerke, Lanu i Masu. Mladja Masa, kojoj je sada 25 godina, uvijek se interesovala za medicinu, neprestano gledala one TV programe gdje prikazuju operacije. Ja i sada bjezim cim naletim na takav neki program, jer mi te scene izazivaju jezu. Masa je, jos kao mala djevojcica, satima gledala te programe i govorila da ce kad poraste biti medicinska sestra. I zaista. Zavrsila je Fakultet za medicinsku sestru. Ne znam kako je to sada kod nas na Balkanu, ali ovdje kod nas u Kanadi a i u USA, da bi radila kao medicinska sestra ( ili brat) moras zavrsiti fakultet. Znam da se kod nas nekada za to zavrsavala Srednja medicinska skola. Mozda je skolovanje po bolonjskoj deklaraciji i to izmijenilo.



Pored studiranja Masa se bavila i sportom. Igra fudbal u zenskoj fudbalskoj ligi u Londonu. Na zalost, nisam je jos gledao, ali kazu, igra dobro. Pored medicine i sporta, Masa ima bar jos jednu ljubav. To su putovanja i upoznavanje sa nepoznatim i tajanstvenim svijetom.



Vec sada znamo da je Masa proputovala i upoznala vise svijeta od ikoga u nasoj uzoj i siroj familiji. Prije par godina obisla je dio Azije, Evrope, a ove godine planirala je malo duze putovanje po svijetu, koje nije ogranicila ni vremenski niti geografski. Planirala je da krene od Juzne Amerike, a gdje ce se zaustaviti, kada i odakle vratiti kuci, zavisi koliko dugo i daleko ce je ustedjevina odvesti. Da bi ostvarila i ovaj svoj san Masa je dvije godine radila dva posla. Radila danju i nocu, i subotama i nedjeljama. Samo radila, igrala fudbal i ponekad malo odspavala. I skupljala pare za svoj san. Svi mi snujemo nase snove ali rijetki su oni koji ih, kao Masa i ostvare. Ustvari rijetki su oni koji tako uporno rade i zrtvuju se da bi ostvarili svoje snove. Sto-sta bi i mi stariji mogli uciti od ove hrabre, vrijedne, uporne i prelijepe djevojke.

Na put je krenula sa drugaricom sa posla. Posle su od nulte tacke ekvatora u Eguadoru. Kasnije su im se pridruzili i drugi. Za sada su obisli zapadnu stranu Juzne Amerike. Posli od mora, sa svom opremom na ledjima, usput se privikavali na razrijedjen vazduh, vjezbali penjanje po liticama i na kraju se popeli na 6000 metara visoki vrh Vallunaraju. Pred vrhom su razapeli sator, spavali nekoliko sati. Kaze bilo je hladno. Poslednji uspon do samog vrha je bio po zaledjenom gleceru i trajao je sest sati. Na samom vrhu napravili su nekoliko snimaka, pa 4 sata nizbrdo do kampa, zatim jos tri sata do kola... Kaze, naporno ali predivno...Slijedeci cilj je cuveni vrh Machu Picchu.

Na moru

Delfini

Umorna ali zadovoljna

Vjezba za uspon

Oprema je malo teska ali...

Kamp

Kaubojski dorucak

Mali predah

Nije daleko...

Jos malo..

Na vrhu!

Svijet je Masin