VUVUZELE SAMPIONAT SVIJETA

Mozda ce ovogodisnje svjetsko prvenstvo u fudbalu biti upamceno po dobrom nogometu, sportskom ponasanju fudbalera, divnim golovima, jos ljepsim potezima fudbalera. Mozda... Ali do sada najvise reakcija su izazvale VUVUZELE i njihova tradicionalna upotreba na fudbalskim utakmicama u Juznoj Africi. Zvuk koji hiljade vuvuzela na stadionu  izaziva je jednostavno nepodnosljiv. Vjerujem da se svi koji to ranije nisu doziveli , a sada se nalaze u publici u Juznoafrickoj Republici, osjecaju kao da su napadnuti  ogromnim rojem pcela, osa, bumbara i ponekim slonom. I sve to pomijesano zajedno leti oko njihovih glava. Ko u tome moze uzivati - neka mu je! Kako je igracima - vec se nazire iz protesta. Kako to sve utice na psihu, jos nije ispitano, ali bolnice i one ustanove se popunjavaju ubrzano. Kako je nama jadnicima sto to zujanje slusamo gledajuci prvenstvo na TV, moze se zamisliti iz protesta hiljada i hiljada ljubitelja fudbala sirom svijeta. Ali mi bar imamo sansu da ukinemo ton, pa onako na gluvo gledamo utakmice, i bar odgodimo svoje ludilo. E sad, pocele su vec rasprave hoce li se to izludjivanje ukinuti, zabraniti, protjerati... Stigao je i odgovor sa naviseg mjesta  - NECE!

Tako je rekao ovaj gospodin sa slike, inace predsjednik FIFA,  Svicarac Sepp Blatter, poznat po nadimku "Zardjali vozac". A zasto nece? Pa prvo, gospodin Blatter je malo nagluv i on taj roj ni ne cuje, cak se i cudi zasto neko uopste protestuje. Drugo, to je Juznoafricka Republika, u kojoj u vjekovnoj slozi i ljubavi zive crnci i bjelci. Vuvuzele su tradicionalni instrument crnaca. Cackati na tu temu, i ukidati crncima demokratsko pravo da izrazavaju svoje osjecaje u svojoj zemlji na nacin kako oni zele, je isto kao i cacnuti u pcelinjak. Krajnji rezultat je isti - vuvuzele! Kuzite!?

Da se vratim na nase terene gdje ljudi isto tako zive u vjekovnoj ljubavi. Cijelu utakmicu Srbija - Gana sam odgledao pitajuci se navijam li ja za Srbiju, kao sto sam i obecao,  ili ne. I vjerujte mi, nisam nasao odgovor. U jednom momentu navijam, i radujem se sansi ili odbrani fudbalera Srbije. A onda kamera pokaze neke tamo nazovi navijace sa kokardama i onim oficirskim kapama, kojima je politicka poruka vaznija od fudbala, i ja prestanem navijati jer ne pripadam tom koloritu, pa me u momentu obraduje sansa Gane - samo da vidim one sa tribina ozaloscene. Onda mi razum opet kaze: "Sta ti je? Pa nije ti Gana bliza od srodnih ti! Nisu svi kao ovi "navijaci". Sta ti imas s Ganom?"  Slusajuci svoj razum srce pocne traziti igraca lijepog sportskog ponasanja, lijepog poteza, da ga zavolim , pa cu uz njega i ostale. I vidim, ima nade... A onda onaj Kuzmanovic ( ne onaj sto je predsjednik Republike Srpske, taj je prestario i da sam ide u WC) odigra rukom u sesnaestercu, na ocigled cijelog svijeta. I nakon sto sudija odsvira penal, on mu se poce kleti svacim kako on to nije uradio; boga mi, majke mi.  Pa kako navijati za takvu budalu. Nije budala sto je tako budalasto pogrijesio. Svame man se to moze desiti.  Ali kleti se i lagati pred milionima u svijetu moze samo budala. Da se uhvatio za glavu i pokunjao, mozda bih i nastavio navijati za Srbiju. Ovako, neka im je Gana pokazala da nije lijepo lagati, ni ulagivati se majmunima sa tribina, ni slikati pred savezom, ni... Cekam drugu utamicu protiv Njemacke, i vise me interesuje rezultat mojih navijackih osjecanja nego rezultat utakmice. Izvjestaj slijedi....

Ni sudija nije odolio sarmu trice. Kad ga prije naucise?!