BOCO: IZ TACKE DODIRA

Misio sam zavrsiti sa temom izbora, ali Boco mi posla zanimljiv prilog. Objavljujem ga integralno jer to je Bocino misljenje, koje ja cijenim jer je misljenje mog druga i misljenje " sa izvora".

Imam ja i neke svoje rezerve prema tom misljenju. Na primjer, nejavljanje mog druga onako kako je to Boco shvatio. Ja mislim da su u pitanju neki drugi, opravdani razlozi. Ali, ne bih vise o tome...



***************************



Ne znači uvijek da se sa distance bolje vidi, ili "ko na brdu ak imalo stoji.....". Kad su predstojeći izbori u BiH tema, stvari su dosta jasne. GOTOVO SVI OSTAJU NA SVOJIM POZICIJAMA. Biće neznatnih pomjeranja zbog pojave nekih novih stranaka, generacije mladih dobijaju pravo glasa i sl, ali okvir će ostati ne promijenjen.

Možda ohrabruje to što će velike stranke postati još veće, pa će dilema biti manje.

Zašto je to tako?

Jednostavno. Birači ne žele eksperimentisati sa ne dokazanim anonimusima, ma koliko ovaj izraz izgledao paradoksalan. Anonimusi su i oni što godinama statiraju na političkij sceni BiH, a iza njih nema ni jednog pozitivnog poteza.

Političari ovih prostora spadaju u red narcisoidnih egzibicionista. Teatralaca, koji su uvjereni da se narod divi njihovoj mudrosti, rječitosti i mogućnostima. Njima je do naroda stalo u periodu izbora, a kasnije ih gledaju sa prezirom i iza zatamnjenih stakala preskupih automobila.

Retorika se ne mijenja decenijama, metodika takođe. Ocrniti suparnika što više, glavna je uzdanica gubitnika. Nacionalna priča i ugroženost jednih od drugih, postaje bljutavo do nesvarljivosti.

Političari, koji nisu u stanju pomoći svojim prijateljima, obećavaju narodu da će ih uvesti u bolji život. Niko ne kaže kako? Kojim sredstvima? Kojim Kadrovima? Kojom strategijom? Na koga se oslanjaju i u čemu će to narodu biti bolje?

Prijatelj (i više od toga) jednog našeg političara, izvršio je samoubistvo ispod mosta, dobra prijateljica mu prodaje kišobrane na Kastlovom ćošku, drugi je bankrotirao i sad je bez posla, treći ni za živu glavu neće u njegovu partiju, a on poziva narod da za njega glasa. Vjerujte, taj će političar i dalje biti političar i živjeti jako dobro. Kako? Pa Lova! On se već davno materijalno obezbjedio i u stanju je novcem učiniti čuda.

Dosta pamtim , a dosta sam i čuo i ne vidim pomake ka boljem i navodne prodore demokratije u "tamni vilajet" Balkanski. Još i danas mi u ušima odjekuju pjesme iz prošlih perioda: " Što je više kleveta i laži "vođa" nam je miliji i draži" , ili ona još starija " Mi imamo tri narodna sina: Enver Hodžu, Tita i Staljina".



Eto bliski moji, daleki prijatelji. Znam ja da vam nisam pomogao, ali mi to i nije bila namjera, nego ukažem da nije slučajno što se mom Čanku, nekadašnji prijatelj političar nije javio i odgovorio na pitanja. Ko je to Čanak, u odnosu na njega političara, pa da mu šalje odgovore. Možda će konkurencija vidjeti odgovore, pa će ih uvrstiti u svoj program. Ma, ljudi moji! Evo vam gratis jedna moja pjesma, pa recite da nisam široke ruke. Živi Bili!



SVJEDOCI VREMENA



Dugo ih gledam, divim se njima,

Kako šutke pomažu svima.

Ona visoka,tanka, vitka,

Zovu je ulična svjetiljka.



On je debeo i nije neboder,

Ime mu je gradski kontejner.

Stoje tu oni dane i noći ,

Gledaju kako mogu pomoći.



,,Kanta za smeće,, neko reče,

I u nju baci flaše i vreće.

To je u redu jer kad je tako,

Kontejner može pomoći lako.



,,To nekom treba, za nekog spas,,

Reći će oni u jedan glas...

Bio to dan il' noćna tmina,

Tud' prođe gradska sirotinja.



Već prije zore, uz svjetla sjaj,

Premeću njegov sadržaj.

Naći će nešto, oni to znaju,

Od toga i živjeće, priznaju...



Kontejner ne zna vjere i nacije,

Othranio je generacije.

Neko se neće složiti s njima,

Al' svjetiljku zato kontejner ima.



Oni su stvarno posebna vrsta,

Gradskoga malog Crvenog Krsta.

Bjednika gradskih jedina šansa,

To su ,,Don Kihot i Sančo Pansa,,.



Banja Luka, juna 2007,god. BOCO