RUBINA CENGIC: IZGLEDA OPASAN A DOBAR, PRAVI BOSANAC

Za razliku od drugih ovčarskih pasa koji će zadaviti napadača na njihove ovce ili mu odgristi komad mesa, bosanskohgercegovačko-hrvatski pastirski pas, poznatiji kao tornjak, samo opominje blagim ugrizom koji nije opasan, ali u borbi sa dva složna tornjaka ni vuk ni medvjed nemaju šanse, priča profesionalni uzgajivač tornjaka i dreser pasa ovčara Halil Sefer koji živi i radi na Vlašiću.



- Šarplaninac davi, njemački ovčar dugo drži ugriz i trga meso, belgijski ovčar je izdržljiv, a njemački jako uspješan u traženju odbjeglih ovaca, dok tornjak samo ujede za nogu, ali ne kida meso i uvijek će sačuvati ovce jer baš nije rad da ih traži. On je plemenit i inteligentan pas, a priroda je svakoga stvorila sa nekom namjenom - priča Halil Sefer.



Za vlasništvo nad ovom pasminom već dugi niz godina bore se Hrvatska i BiH i obje ga svojataju kao vlastitu autohtonu pasminu, pa je 2006. godine Međunarodna kinološka federacija (FCI) ovim dvjema zemljama dala rok od deset godina da dokažu ko bolje brine i bolje štiti ovu pseću vrstu.



U BiH je za sada registrovano osam nezavisnih krvnih linija i do isteka ovih FCI-jevih deset godina tornjak ne može dobiti kandidaturu CACIB i biti svjetski ili evropski prvak, a domaći uzgajivači trebaju produžiti krvne linije i približiti se idelanom obliku tornjaka, prikupiti podatke o genetskim bolestima i suzbiti ih, ujednačiti pas¬minu što je više moguće, a FCI će nakon tih deset godina sagledati rezultat uzgoja i standardizacije pasmine.



- Tornjak je izvorna bosanska pasmina psa, ali su naši čobani 30-ak godina nomadili po hrvatskim pašnjacima i naravno da se za toliko godina i tamo razvila istovrsna pasmina - priča Sefer.



Prvi pisani tragovi o ovoj vrsti i njegovom životu na prostoru BiH datiraju iz 1060. godine, iz Perzije, a porijeklo vuče od tibetanskog matifa. Tornjak je inače izdržljivi veliki nezahtjevan pas nenadmašan u čuvanju stada. Razlika između njega i drugih ovčarskih vrsta je da dok drugi nalaze ovce koliko god zalutale, tornjak čuva stado. Tri tornjaka mogu čuvati 300 ovaca i pri tom ne dozvoljavaju da se stada miješaju. U kolokvijalnim procjenama, jedan tornjak vrijedi kao tri janjca. Ženke su u dobroj formi i do l5. godine života i mogu se šteniti i više puta godišnje, ali Halil kaže da svoje pse čuva, pa se štene jednom na godinu. Do sada ih je prodao u Francusku, Italiju, Dansku...



- Ljudi ih kupuju i za ukras, a za mene je jedino važno da se brinu o njima - priča Halil.



Cijena tornjaka je od 100 KM do 3.000 KM, zavisno od pola, starosti i obučenosti. Sam Sefer ima osam ženki i svaka godišnje okoti četiri do šest štenaca, ali nikada niti jedno štene nije ostalo neprodato, a prodaje ih sa 45 dana kako bi se što prije navikli na novog vlasnika.



Sefer Halil sa svojim štencima redovno ide na izložbe.



- Ne idem ja tamo po nagrade, nego da ljudi uživaju u njihovoj ljepoti. Ja pse uzgajam od kada sam prohodao i danas od toga mogu živjeti, a moj brat Munir je čoban i on druguje sa ovcama i psima - priča Sefer Halil koji je 1998. godine stao na minu i sada je invalid 60 posto.



( PREUZETO IZ ???- ZABORAVIO SAM)