LISINA PLANINA – MRKONJIĆKA DIKA Lojzi Ćuriću

(POSLAO MARIO)



Vrletna Lisino!

Potamniš u jesen,

pocrniš.

Uzričeš se

ko volovi s Kočićeve glavice.

Zoveš Manjaču na rvanje,

junačina si.

Izričeš iz sebe sotonu,

samo đavolje kolo

- zmije kamenjarke.

Ričeš ti tako,

ričeš od pamtivjeka.

Vjetrovi tvoji

glođu,

godinama glođu

kraj puta

krstaču i bašluk

davno zaboravljenog ratnika,

obraslu korovom,

pokošenu čobanskom rukom,

kosom mrkonjićkom, varcarskom,

prkosnom,

ljutom,

ljućom od kamenjarke.

Izmiči se korovu,

izmiči se, kamenjarko,

ciči varcarka.

Hoću da oko krstače;

oko bašluka,

oko pravde

zaboravljenog ratnika

oda poštu šušanj.

Lišće izrikano vjetrovima s Lisine

ko izluđeni leptirovi,

gladni

za nektarom,

od dragosti

što davaše poštu

ratniku –

ne oživiše ga,

pomilovaše,

nježno dotaknuše

krstaču i bašluk,

izgubiše se tamo negdje daleko

u plavetnilu neba.



Jovan Joco Bojović