NATASA: MOJ SUSRET SA OHRIDOM I MAKEDONIJOM

Ne mogu se ne javiti na ove prelijepe snimke Ohrida.

Beograd, Djerdap, Valpovo, Nis, Skopje, Ohrid, Strumica, i to bas ovim redom, su prva nova mjesta s kojima sam se susrela na pocetku svog zivota pored onih meni uobicajenih - Split, Trogir, Pula, Ilirska Bistrica, Maribor, Ljubljana i Zagreb.

U Makedoniji sam boravila pet dana, na svojoj prvoj ekskurziji, u zadnjem razredu osnovne skole.

Mozda je upravo ljepota vidjenog potaknula ljubav prema upoznavanju novih krajeva, novih kultura i prema prirodi.

Sve mi je na tom putu bilo novo, i mnogo toga se sjecam, kao da je jucer bilo. Bio je to susret s istokom, s kaldrmom, drugacijim crkvama, freskama, drugacijim obicajima, divnim folklorom sva tri naroda, lijepom narodnom glazbom, drugacijim jelima, drugacijim kucama, drugacijim jezikom, drugacijim...

Ohrid je prelijepo malo mjesto na jezeru, s kucama na brezuljcima uokolo, jezero tamno, s puno smedje dugacke sabljaste trave, pa iako je bio kraj maja i iako smo se kupali, u cemu sva djeca uzivaju, nisam se osjecala ugodno u toj tamnoplavoj, neprozirnoj slatkoj vodi. Crni Drim i njegovo usce, mislim da je to kod Strumice, neobican, taman kao i bujna vegetacija uz njega, s razlogom je dobio svoje ime. Odusevila me je crkvica Sv. Nauma na stijeni iznad jezera, mislim da smo posjetili i crkvu Sv. Sofije u samom mjestu, ili je to bilo u Skopju i naravno freske. Od tada sam ih mnogo nakupovala, onih na drvenoj podlozi raznih velicina. Isto tako su me odusevile i kuce s doksatima, ne znam je li to mjesavina srpske, makedonske, albanske i turske kuce, sto god da je, meni je ta kuca lijepa.

U Makedoniju sam kasnije za svog radnog vijeka odlazila jos dva puta, uglavnom zbog daljine avionom od Beograda do Skopja, te autobusom do Gevgelije.

Makedonija je drugacija, pejsaz je drugaciji, brezuljkast, pitom, puna je vinograda, vrlo je malo naseljena i siromasna je. Skopje mi se svidjelo, pogotovo stari kameni most i stari dio grada, ali neobicno mi je bilo stanovnistvo, jezik nerazumljiv ili tesko razumljiv. Fizionomije i gradja tijela ljudi se razlikuju, bas kao i jezici kojim govore, a podijeljenost i pritajena netrpeljivost je za mene strankinju bila itekako uocljiva. Primjedbe koje su u kratkm recenicama recene, meni su bile dovoljne da vidim da se previse ne vole, ali nije to bilo samo izmedju Makedonaca i Albanaca, vec i izmedju Makedonaca i Srba, a kod svih prema Grcima i Bugarima.

Prema meni su bili izuzetno gostoljubivi, bila sam u posjeti firmi koja je proizvodila keramicke chip kondenzatore u Gevgeliji. A Gevgelija je sasvim drugacija, Mediteran se snazno osjeca iako je grad relativno daleko od mora, mediteranskog bilja posvuda, predivne aleje, mirisi mirta, mirisi more. Vodili su me i na Prespansko jezero i po okolnim izletistima. Kamilica raste u velikim nakupinama, cinilo mi se, gotovo posvuda, i predivno je mirisala, i da nije bilo tog opojnog mirisa ne bih ju zapazila.Najbolju musaku sam tamo jela.

U autobusu od Skopja do Gevgelije sjecam se i jednih smaragdno zelenih velikih ociju s gustim dugackim zavinutim trepavicama na jednom mladicu, Albancu, ne sjecam se da sam ikad prije, pa ni poslije, vidjela tako lijepe oci, ali i neobican mir u njima. I ja sam zelenooka, mnogi mi rekose da imam lijepe oci, ali one nisu ni blizu ljepoti njegovih ociju. Izasao je u Negotinu, mislim da se tako zove to mjesto.

Makedonija mi je ostala u prelijepoj uspomeni.

Nazalost o njoj imamo vrlo malo informacija, jedina veza s njom su dobra crna vina, koja cesto kupim, pa i ovdje u Trogiru, a crvenih roga paprika i Hamburger grozdja cini mi se sve manje ima na zagrebackim trznicama.

Posebno mi je drago sto nam iznenada "dodje" u Parkic ta lijepa zemlja.

Nazalost nemam fotografija s tih mojih putovanja. Mozda nas Angel s jos kojom obraduje i dopuni ovu moju pricu kojim novim podatkom ili jos bolje svojom pricom.



Natasa