Proslavit ćemo ga nas dvije, majka i kći u krugu najbližih rođaka i dragih poznanika.
Tate već odavno nema, a ostali, sin, snaha, zet i unuci su daleko, zauzeti svojim obavezama.
Čak joj ni najbolja prijateljica ne može doći, smrt ju je lani otela.
Tužno. Kuća nekad puna, ispunjena glasovima, sada je prazna i tiha.
Skype srećom malo prikrije tu prazninu.
Iako je mami mnogo ljepše ovdje u Segetu, gdje smo nas dvije od sredine maja, gdje može napraviti barem jedan krug oko kuće, biti u zelenilu, na čistom zraku, gledati na more,..., nažalost često joj vidim tugu u očima.
Bolovi u nogama i opća nemoć vezali su ju za kuću. Biti u Segetu, a ne moći šetati našom šetnicom uz more, previše je tužno za mamu. Nije tako bilo prošle godine, mogla sam ju ostaviti samu mjesec dana, što sada ne mogu, šetale smo, susretale poznanike, razgovaralo se.
Što nosi sutrašnjica, čini mi se da se prečesto pita?
Ili razmišlja o danima mladosti, snazi koju mladost donosi, o skladnom braku, djeci, unucima, kojima se nesebično davala.
Kad se udruže visoke godine, bolest i nemoć, što god učinili, radost u duši i osmijeh na licu rijetko izmamimo.
Borim se svakodnevno protiv te potištenosti, nekad uspješno, čini mi se češće neuspješno.
Teška je to borba, utječe i na mene, ali kad mi svi kažu kako uživam u ovom ljetu, vjerujem da mi nije naštetila, bar ne do sada, ili još nije vidljivo drugima.
Danas ću sigurno pobijediti u toj borbi.
Pravim rođendansku feštu, pozvala sam drage poznanike, doći će, ne mogu odbiti takav poziv, bit će živo i veselo.
Okrugle velike smeđe oči moje mame zasjat će, osmijeh će ozariti njeno lice i svi će kao i svih proteklih godina reći kako se izvanredno drži za svoje godine, kako joj ih nitko nebi dao, kako je uvijek lijepo dotjerana, uvijek ljubazna, nasmiješena, ugodna u društvu, živahna i vratit će joj radost i želju da takva i nadalje bude.
Bit će to lijepa rođendanska proslava.
Sretan ti rođendan draga mama.
I to sto pisemo o svojim roditeljima, sto brinemo o njima, posvecujemo im svoju paznju i ljubav, pokazuje da starost ne mora biti samo usamljenost, tuga i bol. Natasa dokazuje i svoju ljubav i hrabrost, jer o roditeljima je veoma tesko pisati javno. A siguran sam, svako bi od nas mogao roman naapisati! Zasto ne pisemo? Vjerovatno zbog nabujalih osjecaja i misljenja da je to samo nase privatno i da nikoga ne interesuje. A nije tako. Uostalom, siguran sam da ce i ova mala skica biti sa zadovoljstvom procitana. Zelim da Natasina organizacija rodjendana donese osmijeh na licu teta Milke, i da jos mnoge doceka u svom Segetu ili Zagrebu okruzena najblizima.
ReplyDeleteSretan i veseo rođendan tvojoj mami, Nataša, sa željom da još dugo imate jedna drugu...
ReplyDeleteLjilja i Mario
Draga Natasa,
ReplyDeleteSretan rodjendan tvojoj mami zele
Andrej i vjeko
Pridruzujem se cestitkama i tvojoj majci zelim jos mnogo rodjendana i dobro zdravlje.
ReplyDeleteDa, Predraže nije bilo lako pisati javno o mami, ali učinila sam to.
ReplyDeleteNije bilo ni lako odlučiti se pokazati joj taj tekst, ali jesam.
Istina, bilo bi teško sakriti ga, jer i ona voli prošetati Parkićem.
Ako već ne čita baš svaki prilog, fotografije se nebi mogle sakriti.
Svidio joj se današnji prilog, obradovali smo ju, i ja i vi svojim čestitkama.
Zamolila me da vam se svima najtoplije zahvalim, vama u Parkiću i onima koji su čestitali putem e-maila.
I od mene od srca hvala.
Sve je bilo upravo onako kako sam željela i pretpostavljala da će biti.
Draga Natasa, mnogo srece i zdravlja tvojoj mami za rodjendan...
ReplyDeleteljilja c.
Srećan rođendan majci, a obema želim zdravlje i ugodno druženje!
ReplyDeletekada sam navečer pročitala Natašin prilog,odmah sam nazvala da čestitam mamin rođendan.
ReplyDeleteOtkako pišem na blogu postalo mi je normalno da sa blogerima dijelim i dobro i loše.Tako mi je bilo normalno da pišem o svojoj braći,ali ću pisati i o roditeljima.Moja mama da je živa imala bi 87 godina.Nažalost umrla je u 65 godini,iznenada uslijed embolije pluća nakon loma noge.Njena smrt nas je sve teško pogodila i da nije izbio rat ne znam kako bi preživjela taj gubitak.Zahvaljujući roditeljima to smo što jesmo.Starim ljudima potrebna je sigurnost,ljubav i pažnja,koju su i oni nama pružali od rođenja.Znam među vama blogerima puno dobrih sinova i kčeri i znam da tako dajemo dobar uzor svojoj djeci.Samo tako možemo i mi slićno očekivati u svojoj starosti."Daj Bože zdravlja!"-sve više koristim izreke naših baka.Valjda to dolazi sa godinama.Živjeli! Niskana
Iako sa malim zakasnjenjem zelim da se pridruzim svim onima koji su tvojoj mami pozelili jos puno godina i dobrog zdravlja. Ova cestitka se dobrim dijelom odnosi i na tebe Natasa sto se tako nesebicno i sa velikom ljubavlju brines o njoj. Zelim vam obadvema da provedete jos puno godina zajedno.
ReplyDeleteMama je sa svim čestitkama, ovima u Parkiću kao i onima u e-mailovima upoznata i svima vam se od srca zahvaljuje.
ReplyDeleteNi pretpostaviti ne možete koliko ste ju obradovali.
Iskrena, topla riječ unosi radost u ljude.
Posebno mi je drago, jer ste u trenutcima dok ste čitali prilog i pisali čestitku bili u mislima i sa svojim majkama. Majka je samo jedna, nitko ju ne može zamijeniti.
A drago mi je i što ste mislili na mene.
Hvala.