Nekako u isto vrijeme kada se u Oslu desio strasni zlocin, citam Politicki testament Adolfa Hitlera. Knjiga je izdana u Njemackoj a nastala je na osnovu zabiljezaka Martina Bormana, sekretara i covjeka od najveceg Hitlerovog povjerenja.
Kako i zasto je ta knjiga izisla u Njemackoj, nije mi jasno, ali jos manje mi je jasno zasto je prevod, sa komentarima i predgovorom, te knjige te knjige u tisku od 1000 primjeraka izisao u Srbiji.
Knjigu je priredio, preveo, predgovor napisao, objasnjenja i komentare sacinio: Aleksandar Dramicanin.
Biblioteka Damin Gambit
Izdavac : Metaphysica, Beograd 2009.
Predgovor knjige dao je odgovor na neka od pitanja.
Urednik zapravo koristi Hitlerov Politicki testament koji je preveo sa njemackog jezika, da kroz predgovor izrazi svoje politicko misljenje, da poveze Njemacku i Srbiju, Njemce i Srbe, njihove sudbine i politicke opcije. Da ustvari, svjestan toga ili ne, opravda nacionalsocijalizam ( nacizam) kao politicku opciju i ideju, i da poveze tu ideju sa Srbijom danas, zapravo Srbijom od devedesetih godina proslog stoljeca. Idja mu je bila, u to sam siguran, da opravda politicka i vojna posrtanja Srbije u tom vremenu i u ovom vremenu. Koliko je o tome uspio, nisam siguran. Koliko je uspio da poveze neke od ideja koje su se cule u Srbiji devedesetih a cuju se i danas, sa idejama koje je Hitler obznanio u ovom testamentu, vjerovatno ni sam nije svjestan.
Nekoliko citata iz Predgovora:
" U XX veku Njemacka je tri puta bila nas protivnik..." ( ne neprijatelj, vec protivnik)
....Porazi Srbije u XX veku: "Prvi poraz posle I svetskog rataa na mirovnoj konf. u Versaju, 1919 kad je osnovana Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, drugi posle II svetskog rata kad smo prihvatili da osnujemo Komunisticku. partiju i treci poraz u ratovima od 1991-2000, u kojima je Njemacka bila odlucujuci cinilac." "Mi Srbi smo ratnicki narod...."
I tako, u predgovoru Hitlerovom testamentu, ovaj urednik, prevodilac pise o Srbiji i Srbima!
Cestitam na ideji!
Inace, sam testament je k'o biva Hitlerovo razmisljanje o njemu samom, njegovoj politici, nacionasocijalizmu, Njemackoj, Americi, Engleskoj, Italiji, Musoliniju, Francuskoj, Rusiji ...o svemu i svacemu, i sve to poslednjih dana rata. Saveznici vec ulaze u Njemacku, ruse je i osvajaju, a on jos razmislja o pobjedi, posebno pobjedi njemackog duha koji ce se dici. Sva su mu razmisljanja svedena na to da sve svoje sulude postupke opravda mrznjom, prije svega prema Jevrejima, komunizmu, zatim francuzima, amerikancima... i tako redom.
Svakako treba citati i knjige sa cijom se idejom ne slazes. To je jedini nacin da "pijes na izvoru" i to je razlog sto sam citao i ovu knjigu kao i neke druge. Ono sto sam ja naucio iz ove knjige je samo potvrda da jedan ludjak moze zaluditi i povesti u popast cijeli narod. Kako i zasto je to moguce, nisam naucio.
Da li je prevodilac i pisac predgovora vidio bas u tome slicnost izmedju Srbije i Njemacke, ili je on vidio neke druge slicnosti koje je htio istaci i koje su njemu bliske...?
Da li se nacizam u svijetu ponovo budi? Da li je norveski ludjak, masovni ubica Anders Bering Breivik, samo izolovan ili rijedak slucaj ili nacizam u svijetu ponovo nalazi plodno tlo. Da li su nacisticki kampovi u Njemackoj ali i u drugim zemljama, dokaz promjene u politici tih zemalja? Da li je i izdavanje i prevodjenje ovakvih knjiga afirmacija nacizma?
Predraže, pitam se kako je taj prijevod štampan u svega 1000 primjeraka dospio u tvoje ruke?
ReplyDeleteMislim da ne može sam pojedinac zaludjeti i povesti jedan narod. Da bi to mogao potrebno je da ima dovoljan broj istomišljenika; ako njih pokrene tek onda može zaludjeti ostale, a onda počinje koristiti silu, bez koje svoje ideje nebi lako nastavio sprovoditi.
Moderna demokratska društva, uvode suvremena demokratska načela u Ustav, zakone, izgrađuju pravni sustav, kojim se nacističke i svake druge retrogradne ideologije sankcioniraju.
U državama gdje nije razvijeno demokratsko društvo, ne funkcionira ni pravna država; pojave nacizma, fašizma, vjerskog fanatizma su moguće. Mogu izazvati veliko zlo, ali kratkog daha. Može stradati povelik broj ljudi, ali promatrajući globalno, kao pojavu, za analizu društva, to je zanemarivo. Gledajući iz pozicije našeg mikrosvijeta, to su tragedije.
Zanimljivo je to kako je ta knjiga dosla do mene. Radim u firmi sa Stojkom, bugarinom. Inzinjer koji govori bar 6 svjetskih jezika i vjezba ih tako sto sa mnom ne prica engleski vec "nas". Sa italijanima prica italijanski, rusima ruski ... Cesto sluzbeno putuje po svijetu i uziva u tome. Zna dosta. Kanadjani iz firme za nejga imaju izraz "colourfull". E, taj moj Stojko "zna" sve o nasoj istoriji, nasim ratovima... Veci je Srbin od Kostunice i Seselja zajedno. Otkud mu sve te poluinformacije , ne znam ali ponekad mu odrzim predavanje od koga on samo rasiri oci i zacuti. Nacesce jedino kaze:"Znaci, tako!" Ja najcesce odgovorim:"Tako je, Stojko moj!". U tim situacijama govorim engleski da bih bio siguran da ce me dobro razumjeti. Ponekad mi donese poneku sliku ili suvenir iz Srbije. Ove godine je pola godisnjeg odmora proveo u Niskoj Banji. Donio i poslao mi gomilu slika i ovu knjigu. O Bugarskoj inace ne prica. Nakon citanja, pitao me je sta mislim. Rekao sam mu. Kaze, ja nisam do kraja procitao ali hocu. Posavjetovao sam ga da cita polagano i da nakon toga dodje i kaze mi svoje misljenje.
ReplyDeletePrva pomisao nakon scene bombaskog napada u cenru Osla (TV), bila je- teroristi tipa Bin Ladena. Ali zasto tamo kad je to Norveska - mirna, uredjena demokratska zemlja, nije to iskompromitovana Amerika. Onda na slijedecim vijestima: uzasan masakr na ostrvu kraj Osla, prica o ludaku, Norvezaninu. Dobro je bar sto nije neko odavde, pomislim, a onda mi sijevnu da mozda nije neko nas s tim povezan (znam, tamo zivi mnogo ovdasnjih ljudi)...i bezbel jeste! Pominjanje Kosova, Srbije, Karadzica... u manifestu doticnog ludaka nevjerovatno obistini moje strijepnje.
ReplyDeleteNakon par dana nadjem se u Beogradu sa koleginicom sa studija, s kojom se redovno vidim i ispricam. I kod nje se desila ista slutnja, fasizam kojeg smo zadnjih 20tak godina prepoznavale u nasim jadikovkama kad se sretnemo (cesto nismo smjele naglas da pomenemo ni samu rijec) sasvim jasno je definisan u pomenutom manifestu. Znam, mnogi su ga odavno uocili, izanalizirali, raskrinkali, ali hoce li antifasizam u Srbiji ojacati tako da moja prijateljica i ja vise ne moramo i nesvjesno strijepiti. A strijepnja je samo jedna licna emocija kojom se ne moze savladati zlo. Divim se nasim roditeljima koji su se u svoje vrijeme uhvatili u kostac sa zlom. I izborili antifasizam. A mi? Kako se suprotstaviti pelcerima fasizma koji su zasadjeni svud oko nas?
Kaze jedna sada popularna teza da svaka pojedinacna pozitivna misao (kao i negativna) je odaslan kvant, koji u kosmosu zapisan doprinosi opstoj energiji. Ovo je samo slaba utjeha, rekla bih.