Sunday, November 6, 2011

"...MASTA RADI SVASTA"

Slucajno naletjeh na ove dvije fotografije naseg dvorista. Slikano iz istog ugla.



...u ljeto 2010,


i



...u zimu 2010/2011.


Koja vam se vise svidja?



Za mene tu dileme nema.



Nakon osamnaest kanadskih zima, zimu ne volim vidjeti ni na slici,

pa makar to bila slika zimske idile.

Ali, ko pita nas sta mi volimo ili ne volimo.



Ako smo optimisti, volimo ono sto imamo, i mastamo o onome sto zelimo.

Ako smo i optimisti i sretnici, tada imamo ono sto zelimo.

Ako smo pesimisti, ne volimo ni ono sto imamo ni ono nemamo;

i  nemamo ni o cemu da mastamo.



Kao nepopravljivi optimista, ja mastam o tome

kako da produzim ljeto, proljece i ranu jesen,

i kako da skratim zimu i kasnu jesen.



Nemoguce?!



Mozda i nije. Za optimiste, sve je moguce.



Masta ne priznaje granice!

2 comments:

  1. Ova jesenska «fjaka», koja se pomalo provlači kod većine na blogu, nije ništa neobično, ali je važno skratiti joj vrijeme trajanja, što se može samo svjesno.

    I kasna jesen i zima mogu biti lijepe, ali traže nakon ljetnih dana vrijeme prilagodbe, koje ako skratimo, pruža jednako uživanje i u tim dijelovima godine. Ako očekujemo ljetni ugođaj u tim mjesecima, ili o ljetu maštamo, slijedi samo razočarenje, jer je nerealno. A i dobro je da je tako, jer bi sve bilo jednolično.
    Zamislite, biti bez radosti buđenja proljeća oko nas i u nama.
    Ja se obično preusmjerim na aktivnosti koje rjeđe činim preko ljeta, kao što su knjige, kazališta, koncerti, a posebno me privlače dokumentarci, pogotovo o svemiru ( i o onom poravnanju planeta), svjetskoj povijesti, o čuvenim glazbenicima, slikarima, naučnicima, istraživačima. Zadnja tri tjedna sam toliko toga saznala, da sam još uvijek pod tim dojmom.
    Ljetni mjeseci u prirodi uskraćuju mi ta saznanja.
    A ne, Prirodu nisam zanemarila, nju nikad neću napustiti, samo malo prorijediti boravak u njoj. Lijepa je rujna šuma, istina malo mi je trebalo da se prilagodim i uočim svu njenu ljepotu, a radujem se i snijegu na Medvednici i u planini.
    A i kratak boravak na snijegu u planini ili na toplini južnim krajeva, kad kućni budget dozvoli donosi zadovoljstvo.
    Ako se ima i kakav hobi, gdje naša kreativnost dolazi do izražaja, sreća je potpuna.
    Mnogo toga što želim uglavnom i ostvarim, potpuno svjesna da biram ostvarive želje, da ovise samo o meni, zato i nema previše razočarenja.
    Ograničava me jedino skroman kućni budget.
    Maštati o nečemu neostvarivom ili teško ostvarivom ne želim, to donosi samo razočarenja i bol, i «fjaku», a to si ne želim.

    Skromna, a to nije vrlina.

    ReplyDelete
  2. Bez sumnje obje slike su ljepe, al ipak, ljeto je ljeto. Nema veze, evo njega opet za sest mjeseci.

    ReplyDelete