Tuesday, January 17, 2012

Nataša: Zagrebački muzeji, 12. siječnja 2012.

Osvanulo predivno zimsko jutro, inje zabijelilo tlo, zubato sunce i slab sjeverac ugodno štipkaju obraze, osjećam se dobro, zdravo, kao i mnogi, koji jutros nađoše razlog da izađu na zagrebačke ulice. Kako vrijeme odmiče, tako temperatura raste na ugodnih i nevjerovatnih za ovo doba godine, 10C.



Odlučila obići dva muzeja, jedini privatni muzej u Hrvatskoj, Muzej Marton s novim postavom – «Umjetnost stola», te u Klovićevim dvorima izložbu slika Mate Celestina Medovića. U Dvorima je i izložba «Renesansa u Hrvatskoj», koju sam posjetila početkom prosinca. Kako to obično biva, mislimo da imamo dovoljno vremena za posjetiti ih, jer sve traju oko 2 mjeseca, ali vrijeme izmiče i lako se dogodi da izmaknu i izložbe, a to si ne bih mogla oprostiti, pogotovo ne ove tri.



Pokušat ću približiti vam sve tri, vjerujući da će vas obradovati, kao što su obradovale mene i brojne posjetitelje.



Renesansa u Hrvatskoj - http://www.galerijaklovic.hr/izlozba.aspx?id=50





Bernardino Licinio – 16.st. sv. Obitelj sa sv.Katarinom i djevojčicom






Gentile Bellini – Sv. Ivan Krstitelj, Sv Jerolim – 15.st., Trogir, Zbirka crkvene umjetnosti




Bartolomeo Vivarini – Bogorodica s Djetetom i svecima, Veli Lošinj, župna crkva




Nažalost najljepše i najvrijednije slike, one Ticijana, Tintoreta i Veronezea nisam uspjela snimiti. Nešto se zakočilo na iPhonu, nikad se do tada nije dogodilo, a bilo mi je neugodno istraživati o čemu se radi, jer snimati nije dozvoljeno.



Ako vas put nanese u Dubrovnik, Korčulu i Vrbosku na Hvaru, potražite ih u njihovim župnim crkvama, tamo sam ih prvi put vidjela i zapamtila, zaista su lijepe i vrijedne.



Jasnoća i bogatstvo kolorita na svim slikama oduševljavaju.





Mate Celestin Medović - http://www.galerijaklovic.hr/izlozba.aspx?iz=51

http://hr.wikipedia.org/wiki/Celestin_Medović



http://www.remek-djela.com/aktivnosti/izlozba-medovic/izlozba-medovic.html

http://www.youtube.com/watch?v=b2WV2r0b4LM



Medović me zadivio, vrhunski je slikar, a samo o njegovom pristupu temi, odnosno s kolikom pažnjom i osjećajem pristupa slikanju ovisi hoće li mu djelo biti vrhunsko ili osrednje. Njegovo slikarsko umijeće zadivljuje. Opus mu je ogroman i različit; slikao je portrete, pejzaže, mrtvu prirodu, povijesne teme,... Kad sam ušla u dvoranu sa slikama mrtve prirode, ostadoh bez riječi, zadivljeno sam gledala slike grožđa, smokava, raspuknutog nara, jednako se dogodilo i s prizorima mjesečine i brodica na moru, ali kad sam došla u prostoriju sa slikama vrijesi, brnistre, smilja pored mora s pogledom s Pelješca, sjela sam na klupu, zagledala se u jednu poveliku sliku vrijesi i suze su nekontrolirano krenule niz lice. Pored mene je stao jedan gospodin, i on se zagledao u sliku i nakon nekoliko minuta mi se obratio riječima – teško se odvojiti od te slike, zar ne? Gledao je suze u mojim očima s punim razumijevanjem, jer i njega su se slike dojmile. Bio je to trenutak bliskosti s autorom, u tom trenutku mnogo je toga prošlo mojom glavom i dušom, a mnogo je toga sličnog bilo i u glavi i duši Medovića, ali i u ovom nepoznatom čovjeku. Ljubav prema Prirodi i razumijevanje njene savršenosti kad ju osjetiš, može se prepoznati u sličnima, a taj trenutak je veličanstven.



Zadivljujuće su njegove slike s povijesnom tematikom, svojom veličinom, brojnosti likova i iznimnim bogatstvom kolorita daju osjećaj da sam dio te slike. Interesantna je Medovićeva perfekcija na nekim detaljima, dok neke likove zanemaruje, svjesno ili ne, zna samo On. (Pogledajte stepenice palače!)



Medovićev život je vrlo zanimljiv, pun suprotnosti i da bi se razumjele slike, potrebno ga je poznavati, kao i okruženje u kojem se kretao i živio.



Umjetnik je velik ako svoje osjećaje izrazi na platnu tako da ih gledatelj osjeti kao svoje. U jednom trenutku slikar i gledatelj postaju jedno.















Interesantno je da sve fotografije Medovićevih slika s vrijesi ne uspijevaju vjerno prenijeti njegove boje i ljepotu vrhunskog umjetničkog djela.









Bakanal - s tom slikom doživio je svjetski uspjeh






Muzej Marton http://www.muzej-marton.hr/izlozbe.asp





Muzejski fundus sačinjavaju brojne umjetnine od stakla, srebra, namještaj, satovi i slike, ali najviše se izdvaja zbirka porculana, izrađenih u gotovo svim evropskim značajnim manufakturama 18. i 19. stoljeća. Kolekcija bečkog porculana jedna je od najvećih u svijetu, a od iznimne vrijednosti je kolekcija Sevres porculana.



«Umjetnost stola» posvećena je oživljavanju ugođaja prostiranja stolova s kraljevskih dvorova i kuća visokog građanstva. Na izložbi su postavljena tri stola: rokoko, neoklasicizam i bidermajer. Kultura stola u svim svojim oblicima ogledalo je društvenih struktura i izraz trenutne mode.



Lijepo postavljen stol jednako mi je važan kao i hrana koju objedujem. Tanjure biram od bijelog porculana bez ili s minimalnim ukrasima, čaše od kristalnog stakla također s minimalnim ukrašavanjem, jer hrana i piće, svojim bojama i oblicima moraju doći do punog izražaja. Hrana mora biti raznolika i u svim bojama, ako nije tako, uživanje u jelu nije potpuno.





Bečki servis za kavu, oko 1800.god.






Otmica Evrope, bijeli porculan, cca 40cm visine












Oba muzeja su na Gornjem gradu, koji je lijep i vrijedan sam po sebi, a ovako obasjan suncem, blistao je u svojoj ljepoti.

Kad god prođem njegovim trgovima i ulicama, nagradim sebe, i taj užitak uvijek osmijehom obasja moje lice.



Predivno proveden dan.

3 comments:

  1. Prvo Masa, a onda i Natasa sa odlicnim prilozima.
    Sve cestitke.

    ReplyDelete
  2. Kad već pišem o zagrebačkim muzejima, bilo bi mi žao ne podsjetiti vas na naše zajedničke velikane, iz jednog, vama nepoznatog ugla. ( Pogledajte kakve još podatke pruža lijevi izbornik internetske stranice Muzeja grada Zagreba!)

    http://www.mgz.hr/hr/zbirke/

    http://www.mgz.hr/hr/zbirke/donacija-gradu-zagrebu-memorijalni-prostor-bele-i-miroslava-krleze,2.html

    ReplyDelete
  3. Ranijih godina sam više vremena provodio tragajući za sajtovima sa meni izazovnim slikarskim idejama. I sada uživam kada osjetim kako je neka velika slika nastala, od studije preko definiranja forme sa vještinom kojom autor nadilazi imitaciju. Mnogo likovne ljepote ima na internetu, doduše često i ‘nalickanih’ slika sa neprirodnim svjetlom koje ne poštuje originalnu paletu ... Ona drama svjetla i sjene koja se nalazi ispod same kompozicije najbolje odražava osjećaj iz koga je sama nastala, zato je sliku najbolje pogledati bez posrednika. Originali velikih slika mogu nas istinski uzbuditi. Iz tih razloga, Nataša, cijenim tvoju ideju da cijeli dan posvetiš galerijama... I da nam preneseš svoju emociju.

    ReplyDelete