Jagoda Kljaić : Predsjedniku ima tko da piše

Prije par dana sam nakon otvorenog i jasno iskazanog misljenja predsjednika Hrvatske o "Srbinu po profesiji" Pupovcu, kako ga je nazvao pomislio ( i napisao to) da bi bilo dobro kada bi bilo vise politicara kakav je Ivo Josipovic. Naravno, ne misleci samo na njegovu poslednju reakciju.
Ne lezi vraze! ( jel' se tako kaze?)

Sada citam i neka druga misljenja, pa je fer da vam ih ponudim.

Ocito je da sam daleko, da mnoge stvari ne znam i ne razumijem i da moje odusevljenje moze lako splasnuti.

Na vama je da procitate i odredite svoje misljenje.

Moje ionako vise nije ni vazno!



**********************

Kaže narod da svaka tikva kad-tad pukne. Politička se obično žestoko raspada. Onome koji pliva, oslanjajući se na tikvu, voda ubrzo prekrije glavu, što ne znači da se mora utopiti. Ali, da će se dobrano nakvasiti, to hoće. Ipak je sigurnije i mudrije što duže tikvu zadržavati cijelu, pa i zakrpati ako je potrebno, nego je šutnuti tako jako da se doslovno raspadne.

Šteta što predsjedniku Hrvatske Ivi Josipoviću nitko nije čitao basne s naravoučenijem i što je iz familije u kojoj se, pretpostavljam, nisu, od majki i očeva, učile narodne izreke. Možda onda ne bi učinio pokrete kako bi tikvu razbio. Jer, kako drugačije objasniti njegovo obrušavanje na tjednik „Novosti“ i Milorada Pupovca, predsjednika Srpskoga narodnoga vijeća koje je izdavač novina. Još prije dva-tri dana komunikacija je izgledala prilično jednostavno. Kao da je u igri samo jedan tekst u novinama, koje su ranije, u nekoliko navrata, pisale istinito, ali neugodno za Predsjednika. I koje su s njim u blagom „klinču“ već skoro dvije godine, nakon naslovnice s porukom „Oba su pala“, shvaćene kao politička poruka što je uvjetovala smjenu tadašnjega glavnoga urednika tjednika.

Mislili smo da je opet u prvi plan izašla tipična hrvatska, odnosno balkanska metoda obračuna s neistomišljenicima. Nije važno što piše, važno je tko je otkrio da je nešto napisano.

Naslovnica koja je Novosti već koštala nacionalne dramePredsjednikovo pismo „Novostima“ potpuno je nova metoda komuniciranja prvoga čovjeka države s nekim, po njegovoj ocjeni, trećerazrednim news magazinom koji je jedva čitan, a prodavan u dvije-tri stotine primjeraka. Ako je tako marginalan, nevažan mu je i sadržaj, pa, čemu Predsjednikovi pokušaji da skrene temu sa nje same, na sporedne informacije, onda kad je za njega lično neugodna. Podsjetimo se: povlačenje povelike ušteđevine iz Komercijalne banke kroz štedno-kreditnu zadrugu u čijem je upravnom vijeću bio član. Ili kupnja stambeno-životnoga prostora veličine 340 kvadrata u strogom centru Zagreba, prije šest godina, od „skromne“ profesorske plaće. Ili odlazak na Bleiburg na samom početku predsjednikovanja. Ili mutni poslovi u ZAMP-u i osobni status u organizaciji, sa jasno iskazanim profitom.

Svaki čovjek se treba braniti argumentima, tumačenjima namjere, navođenjem otežavajućih, nesretnih okolnosti, opravdanjem i objašnjenjem kako nije htio učiniti poteze koji su na kraju ispali negativni.Umjesto da je pokazao mudrost i hrabrost koje bi trebale biti osnovna odlika političara i vođe države, Ivo Josipović je ipak pokleknuo pred interesom vlastite, osobne obrane, i to na najgori mogući način - napadom na druge. Bilo bi to negativno prihvaćeno u demokratskoj političkoj javnosti čak i da je napad na relaciji: hrvatsko protiv hrvatskoga. Hrvatski predsjednik protiv hrvatskih novina. Ta svi su pisali o nelogičnostima u ZAMP-u i analizirali Predsjednikov udio u prijateljsko -poslovnoj suradnji. U početku možda samo nesporazum, sada već politički sukob, koji iz sata u sat dobiva sve šire razmjere, sa prestrojavanjem: za Josipovića ili Pupovca, pri čemu vodi Pupovac, ima vrlo izraženu nacionalnu konotaciju i zato je dodatno problematičan.

Hrvatsko protiv srpskoga, rečeno savršenim nediplomatskim rječnikom. U dva-tri dana sve se manje spominju „Novosti“, ali zato eto Oluje, proslave u Kninu, jednoga predstavnika Srba na tom mjestu, nedolaska drugih, iako su bili pozvani. Pa eto budžeta hrvatske države i Vlade koja se prilično čudno ponaša pri dodjeli novca za srpsku nacionalnu manjinu. Sad saznajemo da je Milorad Pupovac dobivao novac kad god je zatražio i to iznos koji bi „napisao na papirić“. Ha, otuda naše siromaštvo. Znaju građani svih nacionalnosti, i većinskih i manjinskih, da novca ima, nemojmo se međusobno zavaravati, igra je samo u tome kako je i u što raspoređen. Sad nam i Predsjednik Republike to potvrđuje. Pa ako je možda i tražio način kako obustaviti financiranje „Novosti“, što, naravno, odlučno demantira, možda će netko iz Vlade morati o tome progovoriti, kad dođe vrijeme. Kako je krenulo, baš bi i moglo doći.



Ničemu nas nije podučio Predsjednik države kad je rekao: „Već dugo vremena vidim da srpska manjinska politička scena nije prirodno formirana. Manjinska scena, kada je riječ o srpskoj nacionalnoj manjini, je na neki način okovana ili blokirana monopolom koji imaju Pupovac i njegov SNV, odnosno SDSS". Bolna je istina da je scena neprirodna, a konkretna manjina odavno na pozornici s polomljenim daskama. Previše je na njoj glumaca-statista manjinaca, izvan vlasti i političkih struktura, i hrvatskih i srpskih, te su, kao takvi, nula za srpske organizacije u Hrvatskoj. I nisu vidjeli ni novčića iz te bogate blagajne. Sad, da li su svi iz manjine još više smanjeni samo zaslugom Pupovca, o tome bi se dalo razgovarati. Međutim, za prepisku Josipović-Pupovac to je najmanje važno. Manjinska scena ne osjeća neko olakšanje, nije ipak zlurada. Voljela bi manjina da je sve s njom jednostavnije i jasnije, a ne da se nju svako malo ubacuje u nečije političke igre. Uz to, pita se, koja je to politička scena u Hrvatskoj uopće „prirodno formirana“, a da možda ne bi trebala intervenciju Predsjednika države.

Ipak je Ivo Josipović samo čovjek od krvi i mesa. Koji će sada, vjerojatno, imati puno posla oko tumačenja „što je pisac htio reći“. Uostalom, riječ je o Miloradu Pupovcu, predstavniku manjine koji visoko kotira u domaćoj, hrvatskoj javnosti, ali možda još bolje u međunarodnoj. Javili su se, s punim pravom, legitimni predstavnici srpske nacionalne manjine koji postupak Predsjednika Republike ocjenjuju opasnim presedanom neprimjerenim demokratskim društvima. Oglasili su se i predstavnici drugih nacionalnih manjina u Hrvatskoj, zbunjeni i uznemireni ovom raspravom, u koju se pokušava uvući promjena ustavnog zakona i ukidanje izborne jedinice za manjine. Sve to samo u dva-tri dana. Kolikogod Predsjednik sad bio (ne)shvaćen, sam si je za to kriv. Otvorio je, namjerno ili ne, svjesno ili ne, ciljano ili ne, s predumišljajem ili ne, veliku temu, krenuvši od naivne poruke: „Ide patka preko Save, nosi pismo na vrh glave, u tom pismu piše, ne volim te više. Miloradu od Ive.“

„Novostima“ će tiraža i čitanost porasti, kao da im nije dovoljno što ih sve češće uspoređuju sa slavnim „Feral Tribunom“, kojega Predsjednik hrvatske države vjerojatno nije čitao. Da jest, čitao bi i ovaj tjednik, ne slagao se, neobavezno prokomentirao i čekao neko jednostavnije vrijeme da otvori problem financiranja nacionalnih manjina i promjenu izbornog sistema.

Pukla je tikva, netko će dobiti mesnati dio, a drugi špice iliti sjemenke. Vjerojatno nitko neće potonuti. Obično je tako u politici. Doktor nauka protiv doktora nauka. Očekujemo zanimljiv nastavak duela, na doktorsko-znanstvenom, a ne samo sirovom političkom nivou.



(e-Novine)