BANJALUCKI TRAPIST STIGAO DO KINE

Mario je poslao tekst o siru Trapistu objavljen nedavno u Startu. U prvi mah mi se ucinilo da sam ovaj tekst negdje vec citao. Vjerovatno je to bio neki drugi tekst o istom siru koji je po svijetu proslavio i red Trapista ali i Banjaluku u kojoj je samostan smjesten.

U Banjaluci u samostanu Marija Zvijezda žive svega dva redovnika - trapista i prave sir trapist čiji je izvorni recept, na papiru, već više stotina godina pohranjen u Parizu. U stvarnom životu, u svakom samostanu samo jedan redovnik zna recept koji, kada dođe vrijeme, po nalogu starješine samostana, prenosi jednom redovniku odabranom daje dalje čuva.



- Sir trapist je izvorno nastao kod redovnika trapista i logično je da se pravi u samostanu jer mi smo redovnici trapisti - kaže pater Tomislav Topić



Trapisti kao red su nastali u Francuskoj u 17. vijeku od benediktinaca cistercita koji su se 1663. godine, u reformskom procesu, podijelili na cistercite i cistercite strožeg opsluživanja koji su nastavili da žive u Normandiji u samostanu Notre Dame de La Trappe, po kom su i dobili naziv trapisti. Ova refoma je počela 500 godina prije podjele, a cilj je bio uvesti veću disciplinu u tadašnji život monaha. Tako danas trapisti ili cisterciti strožeg opsluživanja život provode u molitvi i radu i to uglavnom fizičkom, imaju zavjet šutnje i žive odvojeni od svijeta. U svijetu djeluju više od 100 muških trapističkih samostana i 72 ženska.

Marija Zvijezda je jedini trapistički samostan u BiH. Sadašnja dvojica tamošnjih redovnika trenutno imaju nekoliko mladića zainreresovanih da pristupe redu, pa će možda neki od njih, ukoliko postane trapist i ukoliko ga starješina samostana odabere, dobici pravo i obavezu da nastavi da čuva i recept za sir trapist.



- Sada imamo četiri ili pet mladića koji su zainteresirani za trapistički red i vidjećemo, možda neko od njih ostane i naslijedi recept, ali mora biti redovnik trapista i imati položen vječni zavjet. Poglavar samostana odredi ko će proizvoditi sir, a dužnost svećenika je da radi, moli i sluša, pa samim tim i prihvati obavezu čuvanja tajne recepta - kaže Topić.



Inače, za proizvodnju ovog sira, od muže do jela, potrebno je oko tri mjeseca, a za jedan kilogram sira potrebno je 10 do 12 litara mlijeka, u zavisnosti od kvaliteta. U hladnjači sirane samostana, na četiri stepena celzijusa, on može stajati i godinu dana, ali van komore - četiri mjeseca. Iako je trapist sinonim za sve masne, tvrde žute sireve, pravi trapist je samo jedan i od drugih se razlikuje po tome što je kolutastog oblika, glatke kore, žućkaste boje, mirisa čistog i specifičnog po mlijeku, slatkastog ukusa, umjereno slan i lako reziv, pojašnjava pater Topić.



- Na tržištu se može naći mnogo sireva koji nose naziv trapist, ali svi osim našeg su samo ime i lako je primijetiti razliku. Drugi proizvođači siru nerijetko daju naziv trapist vjerujući da će ga tako lakše prodati jer je trapist najpopularniji i najprodavaniji. Ali, kvalitet je drugačiji - kaže Topić.



Ova mala sirana godišnje proizvede oko 20 tona trapista i prodaje ga uglavnom u BiH i Hrvatskoj, no sir ode i mnogo dalje.



- Mi smo slali sir i u Kinu, a ljudi koji nas posjete i kupe sir odnesu ga i u SAD i u zemlje Evrope, ali iz BiH je problem izvoziti zbog strogih procedura u drugim zemljama i iako mi imamo sve potrebne certifikate, onaj ko uvozi treba dobiti odobrenje od svoje zemlje - kaže Topić.





(objavljeno u Startu br. 303)