SLIKA JE "KRIVA"

Kad god pomislim na svoju, i naravno nasu, zlu sudbinu, kad me savladaju misli o tome kako mi se u 43. godini prekinuo predivan zivot u Banjaluci, ispunjen nebrojenim poznanstvima, prijateljstvima, zivot koji je obecavao da ce biti jos ljepsi, kad me savlada, kad mi dusa zaplace za roditeljima koje sam ostavio, za prijateljima koji nisu sa mnom, kada pocnem zaliti samog sebe, pomislim na nekoliko divnih prijatelja koje sam samo poznavao u onom, predjasnem zivotu, a koji su mi sada iskreni, potvrdjeni prijatelji.

Kada me savlada, onda kazem sebi, da sam ostao tamo, ne bih prijateljevao sa nekima od ovih divnih ljudi sa kojima smo danas. I bude lakse.

Neke od njih sam vec spominjao, neke slike pokazao. Povremeno cu se tim mojim i nasim prijateljima i prijateljstvima vracati i pricati iskrice iz njihovog i naseg zivota.



Evo jedne od iskrica , jedne vazne iz zivota porodice Dujsic, Murisa, Ljilje, njihovih Anele i Zlaje.

.

Prosle godine, negdje u junu, sjedimo kod Dujsica.  Neko zvoni na vratima. Noc je, prilicno kasno za posjete. Nije bila posjeta, vec dostava slike  koju je Ljilja odabrala i kupila, mislim u Montrealu. Nije to bila bilo kakva slika, vec velika, kanadskog umjetnika Paula Toma, koji na svojim slikama pokusava da prodre u tajne prirode koja ga okruzuje.

Muris i ja prislonimo sliku uz zid. Ljilja i Biljana uzivaju. Predivno! Nas dvojica se malo nakrivili pod tezinom slike. Spustimo je. Otpijemo gutljaj vina. Jos zadihan, kazem: " Za ovu sliku treba vam veci zid i veca kuca!" Svi se nasmijase. Nikome, cak ni Murisu, koji je u svemu ispred vremena u kome zivi, ni na kraj pameti tada nije bilo da ce oni u par narednih mjeseci odluciti da prodaju svoju kucu, kupe zemljiste i grade novu; po svom ukusu.



Ovako je to sto su kupili izgledalo avgusta prosle godine:

Zlaju su uvijek odusevljavali velike masine i kamioni. Rusenje stare kuce, na placu koji je kupljen, pruzilo  mu je sansu da upravlja jednom od masina iz njegovih snova; ili da se bar uslika za uspomenu.

Nepunu godinu od rusenja i pocetka gradnje, kuca njihovih snova izgleda ovako:

Kuca je smisljena, projektovana i izradjena za okupljanja vise ljudi. Ma koliko lijepa, djelovala bi nekako sablazno prazno, kao ogromna saksija sa samo cetiri cvijeta, ako bi u njoj bili samo njih cetvoro, bez nas, njihovih prijatelja.

Svaki detalj u toj kuci planirala je Ljilja,

Muris analizirao,

zavrsne detalje odabrala Anela, a klimanjem glave i vragolastim osmjehom potvrdio ili odbio Zlaja.

Na njegovo klimanje glave i vragolasti osmijeh niko se ustvari nije ni osvrtao. Niko, osim djevojaka kojima je uvijek okruzen...

A slika? Kako se ona uklopila u novi ambijent? Tek tu su se sve boje slike Paul Toma slozile u predivnu impresionisticku harmoniju.