BANJALUKA 2010 - UTISCI (1)

Kao i obicno, vratio sam se sa hrpom  isprepletanih utisaka, nabacanih bez reda, izmijesanih ljudi, prica... Tek ponekad iskoci na povrsinu poneka kompletna scena i prica. Svaki susret budi emocije, neki od njih erupciju. A kad se emocije umijesaju, razum ne pomaze mnogo...Ocito je da treba vremena da se sve to slegne i utisci srede. Ali, imam li ja tog vremena?! Moze se desiti i ono sto se vec desavalo, da se sve slegne, da pamtim price a ne znam gdje i kome pripadaju... Ovo se mozda uklapa u nedavnu pricu iz hrvatskih sudova o nepodobnosti Bosanaca da svjedoce.

I zato, mozda je najbolje da ne cekam i da se uz pomoc slika sjetim susreta s ljudima i prica o njima i da to kao kolaz objavim u nastavcima.



*************

Mama Zora, bratic Dragan, tetka Rada

Jos su samo oni preostali u Banjaluci. Ostali, ili "oru nebeske njive" ili zive preko Atlatika.

Jednoj je 87, drugoj 85 godina. Citav zivot nerazdvojne. Sada zive uglavnom same, iscekujuci nase dolaske, nase telefonske pozive, gledajuci slike. Zive uglavnom od sjecanja. Iako tuzne, pretuzne... duh ih ne napusta. Bilo je divno provesti s njima vrijeme u prisjecanjima, pricama, salama na svoj racun...

Docekala me i pita tek izasla iz rerne