UMRLA PJESNIKINJA VESNA PARUN

Vecernji list: "Ravnatelj Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju dr. Davor Gredičak potvrdio nam je da je jutros u 5.20 sati prirodnom smrću u 88. godini života preminula naša pjesnikinja Vesna Parun.

.....

Iza Vesne Parun ostao je impresivan opus. Bila je rođena pjesnikinja, prava tvornica riječi, esejistica, dramatičarka, pisala je prozu, brojne knjige za djecu, prevodila je s bugarskog i njemačkog, slikala, pisala likovne kritike.

Rođena je na otoku Zlarinu 10. travnja 1922. godine, školovala se na Zlarinu, u Biogradu, na Visu, u Šibeniku, Splitu, Zagrebu... Nikada nije diplomirala. Pjesmu "Pramaljeće" napisala je 1932. godine i objavila u listu Anđeo čuvar. U književnost je na velika vrata ušla zbirkom "Zore i vihori" 1947. godine. Ime je zbirci, koja je uzburkala službenu kulturnu politiku, dao je Gustav Krklec koji je knjigu i uredio. Po mnogim poznavateljima literature, baš je ta karizmatična Vesnina zbirka označila rođenje suvremene hrvatske poezije."

******************

Vesna Parun je hrvatska pjesnikinja, koja je pripadala je svima nama,  jer smo voljeli i rasli uz njenu poeziju. Podsjeticu vas na jednu njenu pjesmu koju smo svi nekada osjecali.



Ti koja imaš ruke nevinije od mojih



Ti koja imaš ruke nevinije od mojih

i koja si mudra kao bezbrižnost.

Ti koja umiješ s njegova čela čitati

bolje od mene njegovu samoću,

i koja otklanjaš spore sjenke

kolebanja s njegova lica

kao što proljetni vjetar otklanja

sjene oblaka koje plove nad brijegom.



Ako tvoj zagrljaj hrabri srce

i tvoja bedra zaustavljaju bol,

ako je tvoje ime počinak

njegovim mislima, i tvoje grlo

hladovina njegovu ležaju,

i noć tvojega glasa voćnjak

još nedodirnut olujama.



Onda ostani pokraj njega

i budi pobožnija od sviju

koje su ga ljubile prije tebe.

Boj se jeka što se približuju

nedužnim posteljama ljubavi.



I blaga budi njegovu snu,

pod nevidljivom planinom

na rubu mora koje huči.



Šeći njegovim žalom. Neka te susreću

ožalošćene pliskavice.

Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri

neće ti učiniti zla.

I žedne zmije koje ja ukrotih

pred tobom biti će ponizne.



Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah

u noćima oštrih mrazova.

Neka te miluje dječak kojega zaštitih

od uhoda na pustom drumu.

Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah

svojim suzama.



Ja ne dočekah naljepše doba

njegove muškosti. Njegovu plodnost

ne primih u svoja njedra

koja su pustošili pogledi

goniča stoke na sajmovima

i pohlepnih razbojnika.



Ja neću nikad voditi za ruku

njegovu djecu. I priče

koje za njih davno pripremih

možda ću ispričati plačući

malim ubogim medvjedima

ostavljenoj crnoj šumi.



Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,

budi blaga njegovu snu

koji je ostao bezazlen.

Ali mi dopusti da vidim

njegovo lice dok na njega budu

silazile nepoznate godine.



I reci mi katkad nešto o njemu,

da ne moram pitati strance

koji mi se čude, i susjede

koji žale moju strpljivost.



Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,

ostani kraj njegova uzglavlja

i budi blaga njegovu snu!



STABLO



Rekao si: budi stablo.

I bijah stablo.



Rekao si:

budi plaha.

I ne usudih se

zatreperiti lišćem.



Rekao si: budi vjerna.

I ja čekah.



Onda si ušutio.

A stablo je još tu.



I ne usudi se

Zatreperiti lišćem.





Vesna Parun