Sunday, November 14, 2010

LAMENTIRANJE O VRSENJU VLASTI

Prilikom svakog novog odlaska u Banjaluku primijetim da je jezik kojim se tamo govori drugaciji od onog kojim smo mi nekada govorili i kojim se mi i danas sluzimo. I sve vise se razlikuje. Mladi posebno, prihvatili nekakav unjkavi jezik  kakvim se nikada u Banjaluci nije govorilo. Zatezu nekako cudno, rekao bih, kao da nisu iz Banjaluke. A vecina njih je rodjena, nekima i roditelji, nekima generacije ranije...Ali sta mozemo. Desilo se to sto se desilo. Migracije koje su se desile su ogromne i novi jezik je samo jedna od posljedica. Poredeci sa drugim posljedicama, rekao bih, beznacajna. I siguran sam da se to desilo i drugim gradovima, Beogradu, Zagrebu, Sarajevu...

Ali ipak, pomislim, kako to da nema profesora jezika, banjalucana, lektora, onih kojima to smeta, pa da pokusaju da taj tok malo isprave. Znam da su radio a posebno televizija od posebnog uticajni na jezik.

Sjecam se koliko se nekada u Radio Banjaluci pazilo na jezik, koliko su nekada spikeri Radio Banjaluke bili drilovani i ispravljani ako negdje pogrijese. Banjalucani, spikeri i voditelji se se proslavili , nekada , u Radio televiziji Sarajevo. Sjecam se Duska Oljace, Rinka Golubovica, Zelje Sarica. Zaboravio sam zensku spikericu, mislim da se zvala Zrinka... Neki od njih su jos uvijek u snazi i mogli bi pomoci mladim spikerima i voditeljima da rade na  svom jeziku, da ga unaprijede. Sjecam se profesora Djaje, Sipke... Sjecam se i svojih ucitelja, nastavnika i profesora. Koliko su oni njegovali i pazili jezik! Razvijali ljubav prema lijepom jeziku, lijepoj rijeci...

Pitam se da li to nekoga sada uopste interesuje! Mislim da je svima vazno da pokazu sto vise razlika medju jezicima, da paze da slucajno neka tudjica ne promakne i ne uvrsti se u NAS jezik.

Ja nisam nikakav jezicki strucnjak. To ste vec mogli primijetiti! Volim jezik, ali niti sam ga ikada dovoljno naucio, niti sam uspio da sacuvam i to znanje koje sam nekada imao. Svasta se meni potkrada. Svjestan sam toga, ali ako mi neko ukaze na gresku, ja nastojim da je ispravim. 

Samo nekoliko primjera iz danasnjeg jezika u Banjaluci koji mi paraju usi i bodu oci:

Iz Nezavisnih Novina: "SNSD, DNS i SP biće nosioci u vršenju vlasti..." Tipican primjer na koji je nekada Obren Pejovic, urednik u Radio Banjaluci reagovao ovako: " Vlast se ne vrsi! Vlada se ili se ne vlada! Vrsi se nuzda!"

Vrlo popularna je i rijec "kapacitet". Kapacitet za ovo , kapacitet za ono. Ima kapacitet, nema kapacitet...

Ovo, vjerovatno i nije gramaticki pogresno. Ali sama rijec kapacitet je rogobatna, gruba, tudja, tehnicka... Vjerovatno se u nekim prilikama moze koristiti, ali za svakodnevnu upotrebu je ruzna. Nije li!? Sada se koristi na svakom mjestu. A zna se i ko je uveo u svakodnevnu upotrebu i ko je i dalje koristi u svakoj trecoj recenici. Jedan kapacitet od kapaciteta. Pa onda, po onoj narodnoj:" Vidjela zaba kako se konj potkiva, pa i ona podigla nogu..."

A tek "lamentiranje". Gdje god se okrenes cujes izraz "lamentiranje". Bas lijepo zvuci, nekako pametno, strano... A zasto, kad imamo toliko lijepih nasih rijeci: zaliti se, tuziti se, oplakivati, jadikovati, kukati, cviliti... Ili mozda lijepu englesku whining. Evo, ja lamentiram na lamentiranje, i vec sam izlamentiran, jer mi se dize pritisak ...

I necu dalje...

Imate li vi neki primjer na koji vam se dize pritisak?

12 comments:

  1. Citiram:

    "Ja nisam nikakav jezicki strucnjak. To ste vec mogli primijetiti! Volim jezik, ali niti sam ga ikada dovoljno naucio, niti sam uspio da sacuvam i to znanje koje sam nekada imao. Svasta se meni potkrada. Svjestan sam toga, ali ako mi neko ukaze na gresku, ja nastojim da je ispravim."

    "Ali ipak, pomislim, kako to da nema profesora jezika,banjlucana, lektora, onih kojima to smeta, pa da pokusaju da taj tok malo isprave."

    ...banj?lucana...


    Greska ili ...PAMETNO...


    ...volj' ti a, o, ili O.

    PS. Ja bih ovog Vjeku istjer'o iz konobe. Ono: M'rs u kafanu. Pazi, posao i da se velikim (pocetnim) pise. Jos kad se podje persirati....

    ReplyDelete
  2. Ista rijec s druge strane Save: resurs. Uveo je bivsi predsjednik drzave, i dva mandata, kad god mu je ponestalo rijeci, iz usta mu je izletila ta spasonosna rijec " resurs ". Ruzna za uho, zvuci gore i od kapaciteta. Od silne brige da se preko Save i Dunava ne prokrijumcare neke srpske rijeci, ne primjecuje se divljanje engleskih izraza, koji bi trebali valjda pokazati kako smo cool, in... S ove strane jos pogubnije je krivo naglasavanje, manje na drzavnom radiju, a katastrofalno na TV_u. Npr. rijec intriga je postala intriiiga. Sto se tice zavicaja mi, i ja sam primjetila tu nekakvu novokomponiranu unjkavost ( nisam sigurna da je to pravi izraz, ali za sad nemam drugog ) koja mi zvuci neprirodno. Jos me vise sludjuje pretjerana uporaba veznika " da ". Svi ce da piju, da jedu , da spavaju... A rasli smo u koljevci knjizevnog standarda stokavice i ijekavice.
    Sjecate li se jos one Zrinke, banjalucanke, spikerice na televiziji SA ? Strucnjaci za jezik su upozoravali da je ona primjer kako se ispravno cita i govori.
    Po struci i stupnju obrazovanja daleko sam od nekoga kompetentnog za jezik, ali uho mi je posebno osjetljivo na trag koji recenica, izgovorena ili napisana, ostavlja u njemu.
    I na kraju jedna rijec od koje se svaki put najezim: pavlaka. Ne kazem da je trebalo zadrzati rijec vrhnje, ali ne znam zasto se upotrebljava kriva inacica. Rijec dolazi od glagola povlaciti ( izdvojenu masnocu sa nekuhanog mlijeka ), pa je ispravno reci povlaka.
    I na kraju, ako je ovdje nesto krivo receno ( zbog moje ne kompetentnosti ), ispravite me, jer ja uvijek ucim.

    ReplyDelete
  3. Predraze, ovo o cemu danas pises, nije samo osobenost Banjaluke.
    O knjizevnom jeziku se govori, ali samo u sluzbi politike, a kako se govori to malo koga zanima, nazalost ni one na Radiju i TV, kojima je to duznost. Sto onda reci za obican svijet?
    Neke rijeci udju u “modu” i koriste se sve dok se potpuno ne izlizu. Kod nas je takodjer “lamentiranje” bilo u modi, pa “definitivno”, pa “kontraproduktivno”, pa “proaktivno”, pa “globalno”, …
    Ali ono sto meni najvise para usi i podize tlak je da Zagrepcani, bez obzira na obrazovanje, pojma nemaju kad upotrijebiti: njih dvojica, njih dvije i njih dvoje.
    To uopce ne razlikuju. Obicno za sva tri slucaja kazu - njih dva, pa kako da se onda ne dize kosa na glavi?

    ReplyDelete
  4. Vjeko pristojno ukazuje na greske. Nije mu ovo prvi put! I ja sam mu zahvalan, kao i svim onima koji mi ukazu na gresku. Ova greska sa banj?lucana, je vjerovatno podsvjesna. Jer ima mozda i Banjolucana koji razmisljaju o jeziku.
    Tacno je i da je atak na jezik samo jedan od ataka koji su se desavali i desavaju se. I tacno je da to nije osobenost samo za Banjaluku. I Banjalucani su negdje donijeli svoj jezik i kontaminirali njime onaj kojim se govori u novim im sredinama. Svako ima svoje Glamocake, Hercegovce, Sandzaklije, Licane... pa i banjalucane. Kako tek mi ovdje zvucimo sa nasim engleskim! Unjkamo li ga mi?! Ali to je vec neka druga ili treca tema...

    ReplyDelete
  5. E moj Pedja,

    ne ukazujem ja na greske, vec se za.....(e neces me cenzurisati), vec se ja za je'n, dva. Gdje god stignem. To mi najvise nedostaje na ovom Zapadu. Imamo mi i ozbiljnih tema ali uvjek mora da bude mjesta i za salu. Izuzev na groblju, a i tu znam za neke izuzetke. E na zapadu 'smjeh' je izvjestacen, a suza ima jos samo u rijecnicima. Zato ja po blogu (blogovima, nekad bilo) se...

    Ja sam inace (na ovu temu) diplomirao Tarzan Engleski. Ma snalazim se ja sa Engleskim bez problema i na sudu al' kad zabrljam, e to ti je prica...

    Zivot me nanj'o da tri godine sedmicno povezujem dva grada (200km). Usput pomozi proizvodjacu i potrosacu, prevezi cvarke, sremske, kranjske itd. Ma veliko auto jednom sam vozio 7 (slovima sedam) janjadi spremnih za kocica.. Dva sa teskata govornata manata. Moras izaci u susret potrosacima.

    I kao poznati zagovornik kliznoga radnoga vremena problem mi bio stici u mesnicu kod proizvodjaca na vrijeme. Pa sam u pocetku u borbi da zapamtim promjenjivo radno vrijeme mesnice i nazivao istu i postavljao pitanje doslovno prevedeno na NAS: “Do kad si danas otvorena.” S druge strane mlada prodavacica mi je uvjek davala radno vrijeme mesnice te sam ja skont'o da je moje pitanje potpuno Engleski ispravno. Malo morgen. A nije namjerno.

    ReplyDelete
  6. Čanak, logično, primjere si pokupio ili s televizije ili od njenih ovisnika. Inače, primjera jezika koji 'para uši' ima mnogo, uzroka također. Na našim prostorima televizija predstavlja veliki autoritet; ranije je 'mislila' za populus, a kasnije mu postala i najjeftinija dokolica. Na taj način je uzrokovala da se ljudi manje druže/ razgovaraju, da ne razvijaju vlastite stavove, da prihvataju jeftinu zabavu. Njen uticaj je u širem smislu poguban, ona zauzima i mjesto najboljeg druga i 'učiteljice života'. Zna se u čijim je rukama TV, a uvozom lošeg programa (filmovi/ serije/ 'reality'), komercijalizacijom, padom znanja i kreativnosti domaćih kadrova drastično je ugrožena sveopšta kultura, posebno kultura izražavanja. Ratno vrijeme je afirmisalo silu; ona se osjeti još uvijek, naročito u dijalogu (ako ga ima). Tako se ponašaju i političari, a oni su TV zvijezde (Čitaoci biraju najuspješnijeg ministra sa nivoa oba entiteta i države?!). Oni postaju uzori, a njihov glasan, drzak i jednoličan jezik postaje model.
    Uočava se da političari nemaju vremena da čitaju knjige. Nemaju ga ni učenici, za lektiru se traže skraćena ('prepričana') djela klasika.
    Pomjeranja stanovništva su doprinijela da se u jezičkom smislu stvara 'melting pot', tako, da parafraziram 'anonimku', na pijaci se pomiješaju izrazi: povlaka, pavlaka, vrhnje, mileram, skorup, smetana, kajmak... Svi izrazi koji se koriste u živom jeziku, a prihvati ih književnost su 'ispravni', tj. ulaze u rječnike, neki prije, neki kasnije. Problem je kada je jezik rogobatan, neznalački, neprilagođen, siromašan, grub... i kada te iznenada 'zapljusne'.

    ReplyDelete
  7. ... a kvacice, sta mislite o kvacicama, ja sam cicica, ali kuci idem, da procitam parkic, citav dan cucim na Vrbasu i cekam da ulovim ribu. Halooo... hocu kvacicie! Ma, da tehnicki problemi, a mene ko sisa, ko sisa, ko me sisa?

    ReplyDelete
  8. Ne cekas ti Boco ribu da ulovis, vec da ti se zakaci, a ona nece, pa nece...
    Nema kvacica, jer su greske manje ocite.
    Kuzis!?
    Kuzio - ne kuzio, ko te sisa, sa tvojim kvacicama!

    ReplyDelete
  9. ...a ima Q, pa W, Y, pa X, a nemas Š, pa nemas Č;Ć;Ž, to nemas, a nemas, pa neka nemas, vazno je da ti imas Q;QQ meni! Globalizacija, to sam i anticipirao prije lon , lon vremena!

    ReplyDelete
  10. Ja ne sisam Bocu,
    ti ne sisas Bocu,
    on/ona/ono ne sisaju Bocu

    ili ga ssissaju!

    ReplyDelete
  11. Kruva, kruva gospodaru,
    ne jedosmo davno hljeba!

    ili
    Hleba, hleba, gospodaru,
    ne jedosmo davno kruha!

    Dodaj bijelog luka i slanine, a moze i one specijalne rakijice...prst u uho i uzzivaj sisajuci...
    J.

    (P.S. i prethodni je bio od mene, zaboravih, ah, asse, ahu...)

    ReplyDelete
  12. Malo ozbiljniji komentar:

    Oni koji su zivjeli u udaljenim selima su zadrzali, poprilicno, svoj izvorni jezik.
    Oni koji su isli u sskole/shkole/schoole/??? su ucili skolski jezik, zavisno od vremena i tadasnje vlade.

    Sjecam se da smo se rugali bakama sto su govorile 'kompijere' , a druga je govorila 'kompire' ili 'bilo mliko'. One nas nisu bendale, djeca k'o djeca, uvijek nadju nessto za ruganje, a one vavik bile u pravu! To sada znam.

    Na college nam je prof. objasnio da nije vazzno koji rijecnik Engleskog jezika upotrebljavamo, jer su rijecnici pisani za razlicita podrucja i u razlicitim vremenskim periodima, vec da taj Rijecnik nosimo sa sobom, da bi mogli dokazati da smo u pravu ako upotrijebimo drugacije napisanu rijec, da ne dobijemo negativan bod zbog neceg sto je drugacije.

    Isto se odnosi na nas skolski jezik, koji smo ucili poslije II svjetskog rata, u Titovo vrijeme da tako kazzem/napissem.

    Druga vlada, drugi jezik, druge rijeci (a priznati moramo da ima mnogo stranih rijeci/pokrstenih i u tom nassem sskolskom jeziku, ali possto nismo studirali strane jezike to i ne znamo. Znaju oni koji su studirali jezike: od francuskog, sspanskog, talijanskog, bugarskog, rumunskog, madjarskog, makedonskog, slovenackog, grckog, njemackog, hebrew, turskog, ukrajinskog, ruskog, poljskog, ccesskog, a tek ssvedski i norveski...svi jezici su pomijessani u tom nassem kako mi kazzemo srpsko-hrvatsko-bosnjackom jeziku i obavezno pokrssteni!)

    Ssto se ticce 'unjkanja' to je nessto kao da imitiraju neku licnost sa Tv (?). Ne pratim TV sa te strane pa ne mogu da odgonetnem.

    U computer/kompjuteru (i ovo je nova rijecc) imamo sve kvaccice samo ih treba 'insert'...nema potrebe.
    Nije sskolska zadaca, a dobro je vjezzbati mozak i kontati ssta ssta znacci.
    Neki instruktori ccak kazzu da i u Email-u sve mozze biti malim slovima, ali nemojte upotrebljavati velika slova, jer to znaci da 'galamite'.
    J/G

    P.S.
    Sjecam se objassnjenja oko rijeccii (stavljam dva 'ii' da se zna da je 'dugo i') 'Banja Luka i Banjaluka':

    - Ako netko stalno pisse Banjaluka zajedno onda je k'o biva banjaluccanin (???-zavisno koji je priznati profesor to objasnio i u koje politiccko vrijeme)

    - a ako pisse 'Banja Luka'/odvojeno (a geografski je tako napisano na svakoj karti) onda govori: BanjOlucanin, kao imaju dvije imenice pa se mora promijeniti 'ending'...zaboravi, ssto se mene tice.

    Moj instruktor/instructor za 'business program' je rekao:
    Ja sam ssef i ja odredjujem sta je pravilno!

    ReplyDelete