PODSJETIMO SE: TIN UJEVIC

Osjeti se da nam je dosla jesen sa svim onim sto ona donosi: uzivanje u bojama, hvatanje poslednjih setnji pred zimu, udisanje punim plucima, jer uskoro to mozda nece biti moguce, kisu, maglu... i sve sto ide uz to.

Promjenu raspolozenja, negativne vibracije, pomalo depresiju, teska i cudna pitanja samima sebi, pitanja od kojih bjezimo, ali ponekad nas uhvate i ne daju se otjerati.

Najcesce u jesen. I kako se spasiti? Kako pobjeci od samoga sebe koji te progoni i ne mozes ga se otarasiti? 

Pobjeci u lijepu prozu i poeziju! Dozivjeti trenutak lijepog, pozitivnog. Mozda se taj trenutak produzi i nadvlada negativno u nama. 

Evo, sve to je razlog zasto se poezija ovih dana pojavljuje cesce. 

Podsjetimo se danas Tina Ujevica. 

Prepustimo se njegovoj poeziji po Natasinom izboru, i dozvolimo joj da nam uljepsa dan.

 

SVAKIDASNJA JADIKOVKA





Kako je teško biti slab,


kako je teško biti sam,


i biti star, a biti mlad!





I biti slab, i nemoćan,


i sam bez igdje ikoga,


i nemiran, i očajan.





I gaziti po cestama,


i biti gažen u blatu,


bez sjaja zvijezde na nebu.




Bez sjaja zvijezde udesa


sto sijaše nad kolijevkom


sa dugama i varkama.




O Bože, Bože, sjeti se


svih obećanja blistavih


što si ih meni zadao.

O Bože, Bože, sjeti se


i ljubavi, i pobjede


i lovora i darova.





I znaj da Sin tvoj putuje


dolinom svijeta turobnom


po trnju i po kamenju,


od nemila do nedraga,


i noge su mu krvave,


i srce mu je ranjeno.





I kosti su mu umorne,


i duša mu je žalosna,


i on je sam i zapušten.


I nema sestre ni brata,


i nema oca ni majke,


i nema drage ni druga.




I nema nigdje nikoga


do igle drača u srcu


i plamena na rukama.


I sam i samcat putuje


pod zatvorenom plaveti,


pred zamračenom pučinom,


i komu da se potuži?


Ta njega nitko ne sluša,


ni braća koja lutaju.




O Bože, žeže tvoja riječ


i tijesno joj je u grlu,


i željna je da zavapi.


Ta besjeda je lomača


i dužan sam je viknuti,


ili ću glavnjom planuti.


Pa nek sam krijes na brdima,


pa nek sam dah u plamenu,


kad nisam krik sa krovova !




O Bože, tek da dovrši


pečalno ovo lutanje


pod svodom koji ne čuje.





Jer meni treba moćna riječ,


jer meni treba odgovor,


i ljubav, ili sveta smrt.




Gorak je vijenac pelina,


mračan je kalež otrova,


ja vapim žarki ilinštak.





Jer mi je mučno biti slab,

jer mi je mučno biti sam


(kada bih mogao biti jak,




kada bih mogao biti drag),


no mučno je, najmučnije


biti već star, a tako mlad!



Svakodnevna jadikovka. Govori Rade Sebedzija

 

POBRATIMSTVO LICA U SVEMIRU



Ne boj se! Nisi sam! Ima i drugih nego ti

koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.

I ono sve što ti bje, ču i što sni

gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.



Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje!

One u drugima žive.

Mi smo svi prešli iste putove u mraku,

mi smo svi jednako lutali u znaku

traženja, i svima jednako se dive.



Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.

I pamti da je tako od prastarih vremena.

I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,

kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.



I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele,

i sni su naši sami iz zajedničkog vrela.

I hrana nam je duše iz naše opće zdjele,

i sebični je pečat jedan nasred čela.



Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju

da svi smo bolji, medjusobni, svi skupa tmuša,

a naša krv, i poraz svih, u klanju,

opet je samo jedna historija duša.



Strašno je ovo reči u uho oholosti,

no vrlo srećno za očajničku sreću,

da svi smo isti u zloći i radosti,

i da nam breme kobi počiva na pleću.



Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi

dalekoj, raspredan, a ovdje u jednoj niti,

u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi,

pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?



Ja sam ipak ja, svojeglav, i onda kad me nema,

ja sam šiljak s vrha žrtvovan u masi;

O vasiono! Ja živim i umirem u svijema;

ja bezimeno ustrajem u braći.

 

TIN UJEVIC

 

Tin Ujevic je bio i istinski boem, poznat po brojnim lucidnim zgodama. Jedna od njih:

 "Tin nije volio sudjelovati u razgovorima, za vrijeme brijanja u brijačnici. Svejednako, brijač mu je često dosađivao forsiranim razgovorima. Jednom ga brijač upita: "Kako hoćete da vas obrijem?". - "Bez riječi" - odgovori mu mirno Tin."

 

A sada, nastavite sami:

Zelenu granu...- Tin Ujevic

Uhapsen u magli - Tin Ujevic

Arsen Dedic - Odlazak ( Tin Ujevic)

Poezija: Tin Ujevic  

Procitajte o Tinu iz Wikipedije