Vrijeme u Banjaluci i banjalucanke su i dalje lijepi.
Za zivot i mladice u Banjaluci to se ne moze reci.
Broj Srba, velikih Srba, ogromnih Srba, "prije svega" Srba,
po profesiji Srba u Banjaluci se svakim danom povecava;
Regrutovanjem, ne samo doseljavanjem.
I neki kojima nacionalno nekada nije bilo vazno,
koji nikada nisu drzali do toga, sada isticu to svoje nacionalno.
Ne trebas ni pitati.
Oni ce to sami reci kada pricaju o bilo cemu, sportu,
vremenu, porodici, poslu, lijepim zenama...
Valjda je to u trendu. ("Jebene devedesete" Dj. B.)
Kazu, mora se tako jer i oni drugi to rade.
Jos i vise, perfidnije, kazu... Tako se branimo, kazu...
Zajedno. Svi, svi, svi...
"Igrale se delije..."
Misliti drugacije, vidjeti drugacije, osjecati drugacije je izdaja...
Tako je valjda i kod onih drugih.
Mrznju, naravno, niko ne spominje. No ona je tu. Ona se udise.
Svaki novi udisaj - vise mrznje...
Kazu, tako je i tamo. Jos i gore, kazu...
Mi i ne mrzimo. Samo se branimo. Mrznjom...
Blago Tucima. Njih na Balkanu vise niko na mrzi.
Turske serije osvojile Srbe, Hrvate...
Mashala, uz prikriveni osmijeh kazu Bosnjaci...
Mashala...!
Predraže, rastužio si me.
ReplyDeletePretpostavljala sam da je tako, zapazila sam to prošlog proljeća za mog boravka Banjaluci, ali u čovjekovoj je prirodi da se nada boljem.
Najtužnije je da to Banjalučani uopće ne zapažaju. Mržnja je toliko ušla u njih da ni ne shvaćaju da se o njoj radi. Nažalost ona može napustiti ljude samo ako se udalje iz te sredine. Tek tada mogu progledati. Ali ni onda svi.
Odgovornost većinskog naroda je golema.
Citam dva razlicita vidjenja Banjaluke, na dva razlicita bloga. Jedan "prekritican", a donekle realan, a drugi toliko pesimistican da mi se cini kao da ga je pisao covjek koji nista u zivotu ne vidi osim tame, al na srecu i ja bio u toj "jebenoj seljackoj' i svima "dragoj' i rodjenoj Banjaluci i ne vidjeh nigdje velike, prevelike i po zanimanju srbe, nit sretoh seljacine, nit vidje da je neko nesto ukro, nit vidje da me neko politicki brlati, nit vidje da mi neko jebe mater, nit vidje da neko spominje rat, nit vidje da me neko pita okle si? Jebo mater ja vidje normalne ljude. Valjda svako vidi ono sto zeli napisati, il svako vidi ono sto bih volio da vidi, al cini mi se da ima nade za Banjaluku jer o Banjaluci svako moze pisati kako hoce i opet doci u Banjaluku da mu se nista ne desi. Dal je tako bas u svim drugim gradovima.
ReplyDeleteNegdje na blogu kod meni drage Li, procitah jednu recenicu. "Idem po blogovima, citam komentare i nigdje luda covjeka."
Nekreativnost je zajebana stvar, vremena previse, pa ko veli hajde da razmisljamo.
Bruja moj, ja znam da si ti dobronamjeran covjek. Ali ovo sto si napisao pokazuje da ti u Banjaluku ides rijetko, vrlo rijetko, i na vrlo kratko, kao i da sreces odabrane prijatelje, da nemate vremena za "vruce" teme ili ih izbjegavate i da vjerovatno ne gledas TV za svoga boravka tamo. Ja vjerujem da banjaluka nije izuzetak i da je i u drugim sredinama veoma slicno, jer mrznja radja novu mrznju, nacionalizam se hrani tudjim nacionalizmom.
ReplyDeleteMislim da ti je prilicno opasna opaska da oni koji pisu i vide kao sto ja to cinim i dalje idu u Banjaluku i nista im se ne desava. Sta treba da mi se desi tamo, da me neko prebije ili ubije, da me zatvori, da mi zabrani dolazak, pa ces onda povjerovati da je ovako kako napisah?! Jeste, ima u Banjaluci divnih ljudi. Ja tamo i dalje imam mnogo divnih prijatelja koji su se oduprli mrznji i propagandi. Misle svojom glavom. Ali je sve vise i onih koje je propaganda vremenom savladala. I ponovo da kazem, propaganda i nacionalizam nisu osobenost samo Banjaluke. Oni su i u Sarajevu i u Mostaru i u Zagrebu i u Beogradu... I sto posebno razocarava, oni su u mladima...
(Opasku o nekreativnosti nisam razumio, ali to nije ni vazno...)
"Opasku o nekreativnosti nisam razumio, ali to nije ni vazno..."
ReplyDeleteNisi ni mogao razumjeti kad se ne odnosi na tebe.
Dragi bl-ogeri,
ReplyDeleteKako bi tek izgledalo da ste se udaljili dovoljno daleko... možda bi slika bila realnija ili malčice svjetlija? ’Nije ni đavo tako crn kao što se čini’ (poslovicu čula od bake).
Da ne bi bilo još žuči... tako je kako je, a sa mladima treba RADITI...nisu krivi što su ovaj svijet ugledali u njegovom lošem trenutku i kutku...
Ako bi o mržnji, onda bi trebalo o njenim sijačima... samo molim da Andrićevo pismo iz... pročitamo drukčije. Ili se i o sijačima već sve zna?
Danas je u BL sunčan dan.
Pozdrav konobi, Ljilja M.