Thursday, March 3, 2011

UZ PRVI RODJENDAN PARKICA

Ideja i motiv zbog kojih sam cetvrti trecega, tacno prije godinu dana, otvorio ovu virtuelnu konobu, a koji stoje u zaglavlju, i dalje vaze. To su postulati koji se ne  mijenjaju. 

Znao sam i prije pocetka da je pokretanje i odrzavanje bloga velika obaveza, ali nisam bio svjestan koliko velika.
Znao sam isto tako, da je ovakvo druzenje i povezivanje ljudi zadovoljstvo, ali nisam bio svjestan koliko veliko zadovoljstvo.


Mislim da smo veliku vecinu onoga sto i kako je planirano ostvarili. Naravno, bilo je i lutanja, povremenih odstupanja, malih nesporazuma, mozda i razocarenja... Ali bilo je daleko vise velikih i prijatnih iznenadjenja; ukljucenja i javljanja ljudi sa kojima sam (smo) pogubili veze. 
Parkic je za mene iskustvo iz koga ucim, i o sebi, i o vama, i o javnim medijima ... Ucim. I to me raduje.

"Cogito, ergo sum" -  Mislim, dakle jesam (postojim) - Rene Dekart
Posjeta i javljanje konobi poceli su ocekivano stidljivo. Vecina je u pocetku osluskivala i pratila da vidi u kom pravcu ce Parkic ploviti. Ono sto ohrabruje je da se broj citaca svakodnevno povecavao, kao i broj onih koji po prvi put citaju Parkic. Ti brojevi se i dalje svakodnevno povecavaju, ali to i nije najvaznije. Prijatno iznenadjenje je navracanje i javljanje mladih u Parkic.
Broj aktivnih ucesnika se isto tako povecava. Polagano, ali ipak se povecava. Mada bi mi bilo lakse da je broj aktivnih saradnika veci, poznavajuci nas mentalitet da radije citamo nego se latimo tastature, ja ne mogu a da ne budem zadovoljan.

Da li nekoga isticati i rizikovati da nekoga drugog nepravedno zaboravim?

Ipak, da.

Uz izvinjenje onima koje cu mozda ovog puta neopravdano izostaviti, ne mogu a da se, nakon ovih prvih godinu dana, posebno ne zahvalim 





Natasi,



Mariu,



Boci,





Vjeki,





Bruji,



Ljilji M.
 Ne mogu a da ne pomenem Masu, koja je slikama sa svog putovanja ucinila da Parkic dobije jos jednu, neplaniranu, lijepu dimenziju.



Nastojati da svaki dan izidje prilog, pa makar i kopiran sa neke stranicie ili novina, je ogromna obaveza; veca nego sto sam to ocekivao. Pisati pa jos i redovno, ovakvom amateru kakav sam, sigurno nije lako. Pocinjem da se pribojavam da se ponavljam, ( neki ce reci , i vrijeme je!), da su teme o kojima pisem vec objavljene i u nekom obliku vec sazvakane. Pribojavam se gresaka koje mi se svakodnevno desavaju, svoje povrsnosti, koje ranije nisam ni bio svjestan...

Bojim se da cu ovako intenzivnim svakodnevnim radom i pisanjem iscrpiti snagu i zasititi svoju znatizelju. A nije mi bio, niti mi je sada, cilj da „plesemo jedno ljeto“. Parkic sam planirao za duzi period. Sve dok dobacujemo...



I nemojte se razocarati ako ubuduce kada otvorite Parkic, ne nadjete novu temu.  Budite uporni i kliknite i slijedeci dan. Pa ako i tada nista novo ne nadjete, procitajte nesto iz arhive. I vjerujte da ce jedan od slijedecih dana donijeti nesto sto ce privuci vasu paznju.

Nije u pitanju umor. Jenostavno, "budimo realni oko..."



Vama koji ste ovu godinu ulazili u Parkic, vama koji ste tek nedavno usli, vama koji ste tu redovno, vama koji ste tu povremeno, vama koji se javljate, vama koji se ne javljate, svima vama cestitam godisnjicu naseg druzenja i zelim jos mnoge.

Danas je pice za sviju vas na moj racun.

Za mezu se obratite Natasi i Mladenu.



U zdravlje!

15 comments:

  1. Stvarno godisnjica? Kad prije?
    Nu dobro, glede promidzbe nek ti je sretan rojsndan i nek bude jos puno ovakvih rodjendana. Nisam se sjetio da je godisnjica, mada sam stalno u konobi, a vidim da si nas postrojio po vertikali, pa me interesuje kako Vjeko meni moze biti sef? To mora da je po nekoj vezi i poznanstvu, a ja se nadao da to kod Canka ne prolazi.
    Al dobro cojk mora imati malo popusta posto je ove godine bio vjecno negdje po nekim zbjegovima, em poplava pa onda cikloni, pa ko biva da ga malo odobrovoljimo.
    Samo jos nije napravio ni jedan rebus, a ja cak dva. Ovaj zadnji jos niko nije rijesio, a bilo je pitanje samo kad je RK Borac dobio asvaltnu podlogu na terenu. Do duse on ih najbolje od sviju rijesava pa nek rijesi i ovaj moj zadnji rebus.
    Naravno sviju pozdravljam i zelim i dalje uspjesnu saradnju, uz obilje sale.

    ReplyDelete
  2. Canci moj,
    sve si super uradio za ovo prvu godinu.Tako nenameljivo,a tako ineresanto
    da malttene cim dodem kucu zelim da prvo otvorim tvoju blog.
    Znam da cu sresti meni drage osobe Marija,Bocu,Bruju,Natasu,Njaku i da ne nabrajam.
    Meni je licno zao sto nisam bio u prilici u ovom pocetku da sa nekim svojim prilozima
    koliko toliko priskocim u realizaciji ovog bloga.
    Cestitam prvi rodendan.
    Sopen

    ReplyDelete
  3. Bruja, ti opet zarivas ( znas ti zasto koristim ovaj izraz). Vjeko je trebao biti na prvom mjestu po poplavama i uraganima i ko zna cemu jos, ali ne moze...
    Sopen, ako ti je zaista zao sto nisi do sada bio bas tako aktivan, potrudi se u buducnosti. Zajedno smo jaci, a vrijeme je pred nama. Jos jedno cetrdeset godina... Tako bar ja racunam...

    ReplyDelete
  4. Nemam ja nista protiv Vjeke i ne zarivam, nego ga gledam, kako on gleda, a na faci mu se vidi da voli bit sef i citam mu sa lica da sprema opet neku podvalu.

    Ma pusti sad to ima nesto bitnije. Duh prijateljstva koji vlada u komunikaciji (izuzev Vjeke) medju blogerima Parkica i zato cu ti poslati Tortu za godisnjicu.

    ReplyDelete
  5. Nestrpljivo cekam. Imal' cokolade u njoj?

    ReplyDelete
  6. Ma ima svega, al Vjeki ne damo da proba.

    ReplyDelete
  7. Sve cestitke za prvu godisnjicu tvog Parkica. Tebi hvala. Parkicu, tebi i tvojim prijateljima-saradnicima zelim dugovjecnost.

    ReplyDelete
  8. Dragi komso!
    Cestitam!!! Za desetogodisnjicu cu napisati veliki clanak!
    Pozdrav svima ! Sejo

    ReplyDelete
  9. zar vec godina??
    bas je proletilo...neka je sretno parkicu i svima u njemu..........

    ReplyDelete
  10. Srdaćne ćestitke za godišnjcu Parkića uz želje da još dugo potraje.Niskana

    ReplyDelete
  11. Cestitke uredniku, saradnicima i posjetiocima konobe, naseg Parkica, za prvi rodjendan. A posebno mome Mici. Posebno jer je za razliku od mene bezveze usao medju odabrane.

    Jedna tura pica za sve prisutne a ti urednice oprosti sto zurim. Odoh do Micine kafane da zavratim Bruji na zarivanju.

    ReplyDelete
  12. Citiram "po nekoj vezi"

    Valdja sam ovo 'bezveze' pravilno napis'o.

    ReplyDelete
  13. Dragi Canak

    Cestitke za godisnjicu tvoga bloga.Razumijem potpuno tvoj tekst i sve obaveze i vrijeme koje se odvaja za ovaj posao.Obzirom da ne znam drukcije pisati nego samo onako kako mislim,tvoj blog ne citam svakodnevno nego kad se nakupi procitam sve odjednom.Ne mogu nista lose napisati ni o jednom clanku, ali iskreno sam sretno sto si ga otvorio ali istovremeno i zalosna sto se na neki nacin razdvojise "pisci" tvog bloga od Milanovog.Bili su mi drazi sukobi misljenja, iskrene kritike svakog ko zasluzuje.Cini blog zanimljivijim i drazi u iscekivanju.
    Postujem tvoju zelju da otvoris svoj, ali mi se cini da sad jos vise cjenim Coa i njegov vec sestogodisnji rad.Pisala sam njemu o mjesecnom odsustvovanju sa bloga i rasterecenju o "ovisnosti" o istom.Kad samo pises nije lako a kamoli kad ga tek uredjujes i svakodnevno mislis o nastavku istog.Mislim da je to prava robija sa moje tacke gledista.Zato se mnogi ne javljaju.Ne znam na osnovu cega se razdvojismo.Ali pisati samo o lijepoj proslosti na ovim nasim prostorima je "zabijanje glave u pijesak".Svi govorimo o potrebi iznosenja istine, a svi pomalo nose ili strahove ili nacionalna ega u sebi.
    a ove vlasti na nasim prostorima rade sta im god padne na pamet i cuvaju svoja kriminalno stecena bogatstva po svaku cijenu.A cjena su nasi bjedni duhovni i materijalni zivoti, zbog nasih slabosti.Samo je bitno nek je meni dobro a komsiji po mogucnosti nek crkne krava.
    Zato postujem i tvoj i milanov trud u potrebi da se nesto da od sebe.Tako bi svi pojedinci trebali razmisljati'
    Pozdrav Saima

    ReplyDelete
  14. Draga Saima,
    hvala ti na razumijevanju, lijepim rijecima, a i kritici. Ponovicu jos jednom. Ovaj blog sam planirao i "bezecovao" ime , zauzeo ga na blogu , imao prvu stranu i pocetni tekst, tri godine prije zvanicnog otvaranja. Zasto sam ga otvorio tad kada sam to uradio i zasto su "pisci", kako kazes, sada cesce tu a ne tamo, nije do mene. Reci cu ti, kao sto sam rekao kad je Caja otvorio svoj blog, kad je Bruja otvorio svoj: Svaki blog je kao mala kafana za sebe. Sto ih je vise, nas izbor je veci.
    A razliciti jesmo. Veoma. Tako su i nase virtuelne kafane razlicite. Utoliko bolje. Razliciti smo, ne samo politicki i nacionalno. Ima mnogo drugih razlika koje se mogu ili podudarati ili odbijati.
    Ako spominjanjem "zabijanja glave u pijesak" mislis na mene, varas se. U to si se do sada mogla uvjeriti. Ako nisi, vjerovatno i neces. Ali ja ti to ne zamjeram.
    A neke druge stvari ces shvatiti jednog dana , uvjeren sam... Zivot je pred nama. I niti je bio crno-bijeli, niti ce biti.
    Ja cijenim to sto si rekla i sto mislis, jer, iako te ne poznajem, mislim da si ti iskrena i pozitivna osoba.

    ReplyDelete
  15. Pozdravljam Saimu, koju izuzetno cjenim kao dobru i dragu osobu.
    To sto smo se "razisli" po blogovima nije sigurno do nas saradnika, nego do stila i tema koje bloggeri obradjuju, ako ne saljem svoje radove na neke blogove to nije iz revolta.
    Nadjem vremena da Te ponekqd pratim u tvojim akcijama, promovisanju knjiga, komentarisanju i tvojim dopisivanjima.
    Sve pohvale za tvoj rad i eleganciju kojom odises.

    ReplyDelete