Vjeko: A gdje smo mi, a gdje su oni

...svi mi realno gledamo na iste stvari (pa i na BLuku), samo kako smo razliciti i realan pogled nam je takav. A ja se potpuno slazem sa Micom. Jebe se meni (urednice neb’ ja psov’o, Mico prvi poceo) i za srpcicima, i za hrvaticima i za muslimancicima. Neka mrze. Ja ih ignorisem i zalim kad ne znaju da vole. Koliko samo gube recimo, kod izbora 'treba'. Ja k’o i Mico gledam na te stvari. Ko za svedskim stolom. Sto volim,volim. Sto ne volim, koga briga. Ko da mi je potaman sve na zapadu. Aha, zato se zajebajem po blogovima, sto mi je lijepo. Puno bih vise za zivot vaznih stvari i danas nasao u BLuci, da me ne jebe ona najvaznija.



Nego, dole je rat bio. Ako ste zaboravili. Sta ocekujete od onih koji su ga odrobijali. Ne brinu mene oni. Vec ovi koji su dupe izvukli poput mene. Dobro, nece da priznaju. Al’ koji bi oni dernek napravili da im se ukaze prilika. Nisu se ispucali na vrijeme, kao ni oni prije njih, pa bi da ...zajebu buduce narastaje.



Jedan citat:



”Ne znam, Vjeko, odakle da pocnem. Toliko stvari sam imao da ti kazem ali sad, kad sam procitao tekstove koje si mi poslao vidim da potpuno isto razmisljamo i, vjerovao ili ne, da smo u slicnoj situaciji. Obojica sanjamo onu Banjaluku koje vise nema. Istina je da sam u 'toj' Banjaluci veoma kratko zivio ali 'ova' Banjaluka mi se nimalo ne svidja.

Sposoban sam da progutam ponos, da posmatram stvari objektivno, da budem krajnje samokritican...ali neke stvari jednostavno ne mogu da prihvatim. Prije svega, osjecanje da sam u svom gradu apsolutni stranac. Policajac me legitimise (rutinska kontrola) i na pitanje nacionalnost kazem 'bosanac' on pise 'ostali'. Mozda ne zna kako se pise slovo B. Ne znam zasto je isto pitanje bilo bitno na fakultetu ali moj odgovor je bio isti a i njihova reakcija... Kao - mozes biti 'H', 'S', 'B' (u smislu bosnjak odnosno musliman) ali ne i bosanac. Srecom jos uvijek mogu da budem bar ostali, kad mi to zabrane moracu da budem brazilac. Ja ionako potpuno negiram taj konstrukt ‘nacionalnost’. Na uvjerenju o prebivalistu (dokument koji dobijas uz licnu kartu) postoje kategorije: izbjeglica, raseljeni, povratnik i ostali. Nas domacih opet nema, opet sam 'ostali'.

To i jeste najveci problem: cijelim svojim bicem osjecam da pripadam ovdje a vidim da se sve to moje mijenja i nestaje.

Ne zelim da sve ispadne tako crno i strasno, moze ovdje dobro da se zivi ali kada se uporedi sa nekim proslim vremenom... Ja imam mnogo poznanika pa i prijatelja koji su stigli u BL nedavno (na Balkanu se uvijek i sve dijelilo na 'prije rata' i 'poslije rata'). Mnogi od njih su i dobre osobe, zrtve proteklih desavanja kao i svi mi uopste ali osnovni problem je sto su oni drugi mnogo glasniji. Dovoljan je samo jedan idiot da baci u sjenu hiljade genijalnih ljudi. O tome bismo mogli beskonacno filozofirati ali to samo deprimira covjeka i bespotrebno smara.”



Ovo mi je u mail-u napisao mladic/rodjak, koji je kao dijete odrobijao rat, i on na to ima pravo, ali ja/mi NE(Tito).



PS. "Sve prave ljubavi su tuzne."



Koje je nacije ova djevojka?

Moje, a i vase!

http://www.youtube.com/watch?v=xg8SKqyikgA