NATAŠA: PLODOVI DALMACIJE

Učestale posjete otocima Drveniku Velom i Malom čine moj ovogodišnji boravak na moru nezaboravnim. Putovanje trajektom među otocima i grebenima, s pogledom na pučinu, gdje se stapaju plave boje neba i mora u cjelinu, a sve ostalo se nalazi unutar njih, daje osjećaj ptice, slobode. Eksplozija boja pod sunčevom svjetlosti, zvukova i mirisa nadražuju sva čula. Svaki djelić mene, osjeća ih. Različitost osjeta je maksimalna, kao da je sve tu da me podsjeti da s poniznošću, koju prečesto zaboravljamo, zahvalim što sam rođena. U ljepoti koja me grli, miluje, osjećam da sam dio nje, Prirode, da sam ja ona, a ona ja. Ona je moja “druga polovica”, koju osvješćujem, koju tražim godinama, a bila je cijelo vrijeme pored mene, ali ju nisam vidjela. Nije ju lako vidjeti, treba mnogo toga otkriti u sebi i o sebi, razumjeti, ali ako se želi, ako se prepusti, moći će se. Možda se otkrije da imamo i Dar.

Posjetila Smiljanu, rodicu i kolegicu s Fakulteta, na Drveniku Velom. Dugo se nismo vidjele. S njom sam bila kad sam upoznala Ninu - Robinsona, nadam se da ga se sjećate, posjetio vas je lani u Parkiću. Smiljana ljetuje u roditeljskoj kući svog prije nekoliko godina preminulog supruga. Djeca s obiteljima se vratila u Zagreb, a ona ostala sama, da se odmori, da bude malo sa sobom i da uživa u septembru na moru.

Koliko god teško prihvatile umirovljenje, ima ono mnogih prednosti.

Kao zaposlenice; radilo se do kasno na poslu, neprekidno se obrazovale za nove poslovne obaveze, stalno dokazivanje, žuri se kući, čekaju kućne obaveze, obaveze prema obitelji, obaveze prema sebi, premalo odmora i opuštanja - stalni pritisci. Život prolazi, a gotovo da to ne primjećuješ.

Nemaš vremena biti sa sobom i razmišljati, nemaš vremena ni opažati prave vrijednosti oko sebe, a to je nenadoknadiv gubitak.



Danas to više nije tako, imaš dovoljno vremena za sve, a opet, mnogo će toga ostati nezavršeno i nepoznato.



Sjele poslije dugog plivanja u hladovinu terase, pod palmom i stablima mandarine i limuna; more i sunce nam iscrpilo snagu, jedva čekamo da nas ručak okrijepi.

Tu je i vaza sa smiljem, tek što sam ga ubrala, pa iako se miris smilja izmiješao s mirisima svega oko nas, njegova božanska mirisna nota uvijek se osjeti.

Iznosimo hranu, sve domaće, sve s otoka i opet sva osjetila u igri.

Salata od hobotnice, s maslinovim uljem, kvasinom – domaćim vinskim octom, češnjakom, kaparima i peršinom.

Salata od paradajza, paprike, sinoć ubrane divlje rikule, kockicama ovčjeg sira iz ulja i maslinovim uljem.

Ja donijela obogaćenu kukuruznu razljevušu, ispečenu neposredno prije odlaska na trajekt, čijoj korici ne možeš odoljeti.

Crno vino, domaće, dobila rodica na poklon od susjeda; gusto, taman toliko trpko kolikom volim, jer takvog ga pamtim iz mladih dana, kad nisu dodavali šećer.

Osjećam okus svake namirnice i ugodu, kakvu može dati samo dalmatinska “spiza”, pogotovo ova, otočka, rasla izolirana pod okriljem sunca, neba i mora. Obožavam to što jedemo, zna to moja rodica, već smo mi dobro pretresle kakvu hranu volimo i pripremamo, obožavam boje na “pijatu”- tanjuru, jedem i očima.



Donijela susjeda za Smiljaninu rodicu i prijateljicu, što će reći za mene, drveni poslužavnik sa sušenim smokvama, rogačem, bajamama, narom, lovorovim lišćem i domaće bijelo grožđe. Donijela i teglicu ukiseljenih kapara, koje je sama ubrala i ukiselila. Prekrasan poklon.



Zapazila sam ju na trajektu, bila je u nabavkama u Trogiru. Dobila kod nje zbog toga poene. Pita me kako sam ju zapazila, a kako neću, kad je sva u bijelo - svjetloplavoj kombinaciji od laka na noktima nogu, odjeće, obuće do nakita i raznih kopči kojima je pričvrstila dugu, prosijedu, gustu kovrčavu kosu, a mora da joj je blizu osamdeset. Pogodila, 75, ako ne vara. Pita me jeli mi se u onako živahnom razgovoru s jednim najmanje četrdeset godina mlađim muškarcem i onako obučenom, činila “ticiranom”. Kažem nije, volim kad je žena puna života, bez obzira što nije u cvijetu mladosti. Svidjelo joj se to što sam rekla; zato sam i rekla, osmijeh zaigrao na njenom licu, osvojila ju i tako dobila poklon. Poklonu se, ipak nisam nadala.



“Ma judi moji, di toga ima. Pa sad recite da je otok i ta kamenom izmišana zemlja škrta, a nismo od onoga što reste na otoku ili se lovi u moru ni dijal toga izili. Koje mišance svega, koji gušti, koji mirakuli?

Zato svitu moj lipi, evo van šaljen snimke samo dilić lipota, koje nam Dalmacija daje. Ko kaže da je Raj negdi gorika, ma tu je, samo ga triba htjet vidit.”

(Nadam se da će te ovo razumjeti, naglasak je bitan.)



Plodovi Dalmacije:



Smilje



Smilje ima božanstven miris, stavlja se i danas u ormare, pogotovo s posteljinom. Lavanda daje miris svježine, a miris smilja asocira na djevojačku mladost i ljepotu.



Smilje potiče izlučivanje želučanog soka i žuči, stimulira rad jetre, djeluje protuupalno. Pomaže kod nadutosti, bolesti jetre i žučnog mjehura. Pojačava apsorpciju hematoma i djeluje antikoagulativno, pa se primjenjuje kod hematoma, proširenih vena i flebitisa, za njegu kože i kod ožiljaka i reumatoidnog artritisa kao oblog, za inhaliranje kod tegoba u dišnim putevima.



Kapari



 Kapari su cvjetni pupoljci samoniklog mediteranskog grma, koji se sakupljaju i konzerviraju već tisućama godina, a kultiviraju se tek unatrag nekoliko stoljeća. Beru se u proljeće i jesen. Rastu u kamenu i uz more.

Brojni drevni zapisi svjedoče o medicinskoj upotrebi ove ljekovite biljke, posebice na teritoriju stare Grčke. Kapari su korišteni kao lijek protiv nadutosti te antireumatik. U ayurvedskoj medicini koriste se kao stimulator funkcije jetre, a smatra se da posjeduju i zaštitni učinak na jetru. Tijekom povijesti pripisivana su im povoljna djelovanja na prevenciju bolesti srca i krvnih žila te zaštitni učinak na bubrege i diuretičko djelovanje. Ekstrakti i otopine iz kore korijena kapara tradicionalno su korišteni za liječenje vodene bolesti, anemije, artritisa i gihta.



Rikula - Rimska carica

Još u davna vremena rikuli su se pripisivala afrodizijačka svojstva, a koristila se i kao jedan od najvažnijih sastojaka za lijek protiv kašlja i skorbuta. Nutritivna vrijednost rikule je velika – osim što je bogata vitaminom C, A, K, ona je i odličan izvor minerala kao što su kalcij, magnezij, željezo, kalij i fosfor. Beta-karoten iz rikule ima učinak antioksidansa.



Lovor

http://www.oshadhi.hr/aromaterapija-aromakozmetika-tekstovi-recepture/etericno-ulje-lovor.htm



Svakako pročitajte, ima odličnih podataka, koje bi trebalo znati.



Nar

Na snimci je divlji nar, izrazito crvene boje, koju rijetko susrećemo u prirodi. Za koji tjedan domaćini se spremaju podsjeći ga i na njega kalemiti pitomi nar.

http://www.gastro.hr/nar-(sipak)-37.aspx

Rogač



 Ova biljka spada u porodicu mahunarki. Drvo joj je široke krošnje i do 15 m visoko, potječe iz istočnog Sredozemlja. Najvjerojatnije je upravo rogač bila hrana iz biblijskih vremena, za koju se smatra da se njome hranio Ivan Krstitelj. Zato se i plod rogača naziva "Kruhom Svetog Ivana".

Izrazito je visoke nutritivne vrijednosti.

U antičko doba sjemenke rogača su služile kao jedinica za mjeru kod vaganja zlata, jedna sjemenka = 1 karat (zrno rogača, grč. = keration). Naziv je u uptrebi i danas za 0,18 gr. zlata (sjemenke rogača, bez obzira na veličinu i uvjete čuvanja, uvijek imaju jednaku masu od 0,18 grama).

Otok Šolta je posebno poznat po njemu, gdje postoji i naselje imenom Rogač.

Komorač, koromač – divlji

Komorač je jedna od najstarijih poznatih ljekovitih biljaka što su ih koristili stari Egipćani, Rimljani i Grci. Divlji komorač raste po kamenjarima Hrvatskoga primorja, Dalmacije, pogotvo na otocima i Makedonije, a mnogo se uzgaja i diljem svijeta. Mogu li se usporediti divlji i pitomi, najbolje je da prosudite sami. Jedan je od uobičajenih sastojaka travarice.

Srodne su mu vrste: anis, celer, kim.


Komorač je dvogodišnja biljka koja naraste do dva metra u visinu.

Djeluje protiv svih probavnih tegoba, pospješuje rad bubrega, dobar je kod uroloških tegoba, te protiv reumatskih tegoba.

Ovu su samo neki plodovi Jadrana, oni vjerovatno rjeđi na vašim trpezama, a o onim vama već dobro poznatim ovaj put ne pišem, ali ne mogu ne spomenuti ih, jer nemaju konkurenciju ni po vrijednosti, ni po ukusu:

Artičoke, šparoge, svo povrće, zeleno i obojeno, agrumi, smokve, grožđe, nešpule, breskve, bajame, … i kraljicu maslinu, …

Aromatično bilje tek sam dotakla, ali osim smilja, komorača, lovora, moram spomenuti ružmarin, pelin, kadulju i kraljicu lavandu.

O svakoj od spomenutih biljaka moglo bi se mnogo napisati, zato ovaj prilog nije bilo lako napisati. Ako sam vas samo podsjetila na bogatstvo Jadrana i potakla da sami potražite više podataka o njima, ispunila sam svoju želju.



****************

I za kraj još nekoliko sličica Drvenika uz pozdrav s mora, do novog susreta iz Zagreba, sredinom oktobra.

http://free-st.htnet.hr/Grabule/skica_naselja.htm - lijepa skica o Drveniku prof. Dr. Ive Babića