Pada li Obama?

Opet malo o politici. I to onoj svjetskoj. Od nje glava ne boli kao od nase, lokalne! Ili se mi to samo zavaravamo?! „Boji gava, boji gava. Od svega moze boji gava!“

Najveca svjetska sila, zemlja sa najrazvijenijom demokratijom na svijetu, zemlja koja svoju demokratiju izvozi u tonama svega pa i  bombi i raketa, zemlja koja je ubijedjena da jedino tim tonama moze utjerati nevaljali i zabludjeli svijet u suru. Zemlja... Necu dalje! Dovoljno je – USA.



Prije oko tri  godine u toj zemlji je za predsjednika izabran Barak Obama, po prvi put covjek ne potpuno bijele boje. Demokrata u demokratskoj zemlji, za razliku od prethodnog predsjednika, elekventan i bistar. Za razliku od prethodne konzervativne Republikanske administracije Obama i Demokrate su obecavale znacajne promjene i u spoljnoj i u domacoj politici, povlacenje iz ratova, vracanje Amerike Americi i njenim ljudima, mir, razvoj, poslove...Sve ono sto obican covjek zeli. U pocetku je podrska novom predsjedniku u Americi isla do 60%. Neke manje Obamine reforme u pocetku glatko prolaze ali vec na prvoj znacajnijoj, reformi zdravstvenog sistema, koji u Americi skoro da i ne postoji, Obamin prijedlog ne prolazi u Senatu zbog dobro organizovanog otpora Republikanaca. Reforma pada a s njom pocinje padati i popularnost novog predsjednika. Umjesto da se vojnici vracaju kuci, kako je bilo obecano, jos veci broj vojnika se angazuje samo u novim dijelovima svijeta. Jedno od ratnih zarista se smiri, nekoliko novih nastaje... Umjesto smanjenja, kako je obecano,  nezaposlenosti, ona sa 7% raste na 9%. Umjesto poboljsnja odnosa sa islamskim zemljama, odnosi se pogorsavaju. Umjeto nastavka  pregovora i tz. "mirovnog procesa" izmedju  Izraela i Palestinaca, i rjesavanja blisko - istocne krize, Obama svojim prijedlogom vraca krizu na sezdeset ! Umjesto.... Sve je vise ocigledno da ni Demokratska administracija nema snagu da sprovede planirane promjene, nema snagu da politicki nametne ono u sto vjeruje ili bar kaze da vjeruje. Ekonomija Ameirke se decenijama zasniva na prekovremenom odstampavanju dolara. Fabrike papira i stamparija dolara dobro rade! Obama i dalje pokusava da djeluje samouvjereno, ali njegovi govori sve vise lice na prazno izvikivanje parola, jedne za drugom. Republikanci to koriste, pojacavaju otpor bilo kakoj reformi, namecu kompromisna rjesenja koja ne koriste nikome. Ali to njima nije bitno. Bitno je da slabe Obaminu popularnost jer oni se vec sada pripremaju za novembar slijedece godine, za nove izbore. Njihova politika do izbora je :“Cim – cim gore, tim-tim bolje!“

A narod americki se polako okrece od Obame. Njegova popularnost je sa 60% pala na 45%. Istina ni popularnost republikanskih vodja se ne povecava. Ona je otprilike na polovini Obamine.

Poslednji Obamini potezi o ulaganju ogromnih sredstava u otvaranje radnih mjesta tek treba da budu usvojeni u Senatu. I ako prodju Senat, u sta mnogi sumnjaju, mjere koje se predvidjaju su poslednja Obamina sansa. U najkracem i veoma pojednostavljeno, Obama povecava porez bogatima i na osnovu toga i drugih usteda, kao i stampanja dolara, otvara nova radna mjesta siromasnima. Ukoliko ne pokrene prilicno zamrlu ekonomiju, a mnogi vjeruju da nece, ukoliko ne otvori milione novih radnih mjesta, a mnogi vjeruju da nece,  ti isti mnogi vjeruju da Obama sigurno pada na slijedecim izborima.

Sve u svemu, zanimljivo - kao partija saha. Jedino sto svi mi u toj partiji saha igramo ulogu pjesaka, onih koji se najlakse zrtvuju, jer njihova zrtva izaziva najmanju stetu po onoga koji ih zrtvuje. Pjesaci postaju vazni samo u izuzetnim i rijetkim sahovskim zavrsnicama kada prezive sve zamke i dodju do drugog kraja sahovske table. Tada, i samo tada, se promovisu u znacajniju figuru, pa cak i kraljicu.



U zivotu se ovakvi obrti i zavrsnice desavaju mnogo, mnogo rjedje nego li u sahu.