Thursday, February 2, 2012

Fasebook na prodaju

Prvog februara 2012.g  vecinski vlasnici Facebooka objavili su da prodaju dio svoje firme. Na trziste ide oko 5 milijardi (biliona) dolara. ( hajde da pokusam $5.000.000.000); najveca finansijska transakcija u istoriji interneta. 

Naravno da se nama obicnim smrtnicima zavrti u glavi vec od tri, cetiri, pet ili sest nula . Onih devet, i to u dolarima, ne mozemo ni zamisiti.

Ko su ti ljudi koji imaju tolike nule u dolarima?

Do prije sedam godina, do 2004. g, bili su studenti Harvard univerziteta i kao i svi mladi danas visili na kompjuteru, internetu. Trazili mogucnosti komunikacije izmedju sebe i, pazi sad, provalili u komputerski sistem fakulteta, da bi napravili mrezu kojom bi studenti komunicirali izmedju sebe, izmjenjivali slike, price, i sve sto uz to ide, kad su studenti u pitnju. Vlasti univerziteta, u prvom momentu, bili ljuti, a onda shvatili da to ne steti niti mrezi, niti univerzitetu, i da je bolje da ih ne tjeraju iganjaju jer kad su jednom provalili u sistem, mogli bi oni to uraditi opet, pa opet i eto problema... A onda, studenti - kao studenti, vec slijedece godine, prosire mrezu na druge univerzitete Amerike i ne prodje ni dvije godine Facebook posta svijetska drustvena mreza.

Genijalac koji je sve ovo otpoceo, i kome se ideja bukvalno pozlatila,  je Mark Zuckerberg. Okupio je grupu kolega. Vrijedno su radili, zabavljali se i napravili zabavu za cijeli svijet. Koliko nas  je ukljuceno u tu mrezu! Moram reci da ja tu vrstu druzenja bas ne volim previse, ali to je samo stvar ukusa. Iako i ne volim, ipak sam nedavno otvorio svoj account ali samo da bi mi Masine slike bile dostupne. ( Vama koje nisam ukljucio u facebook prijatelje izvinjavam se, jer ja na facebooku nemam nista, osim par slika koje je moja Bojana postavila aktivirajuci ga.)



Da se vratim Zuckerbergu. Broj korisnika facebooka od 2004.g. se eksponencijalno povecava da bi u 2007.g. bio je 100 miliona, a krajem 2011.g.  800 miliona.  Povecavanje broja korisnika srazmjerno je povecanju prihoda firme. u 2006.g. prihod Facebooka bio je  tricavih 52 miliona dolara, da bi se u 2011 popeo na preko 4 milijarde dolara. Vrijednost Facebooka danas procjenjuje se na 75-100 milijardi dolara.

( Ako se dobro sjecam, u doba kada smo kukali do neba o prezaduzenosti Jugosalvije, koju nam je Tito ostavio, njen ukupan dug je bio oko 20 milijardi dolara.). Da to sve ne ide bas samo od sebe i da iza te zarade stoje i mnogi ljudi potvrdjuje i podatak da je Facebook u aprilu 2011.g. imao 2.000 zaposlenih. Znaci grupa inventivnih momaka, ciji prvi cilj je bio da se zabave i druze sa kolegama ( i kolegicama, naravno!) na univerzitetu je za ukupno sedam godina napravila ogromno bogatsvo - imperiju.

Kako se prave pare na internetu?

Isto kao na svim javnim medijima ( radio , TV, novine, reklamne table, displeji...) - naplacivanjem reklama.

Na internetu je to nesto malo drugacije. Placa se tzv. CTR (clicktrough rate), ili broj klikova koji se naprave sa stranice prema nekom proizvodu koji se reklamira.  Specijalizovana internet  firma, Banner advertizing, organizuje sve te poslove oko reklamiranja, brojanja klikova, naplacivanja i placanja...

Sta je sustina posla i tako velike zarade? Broj korisnika i broj onih korisnika koji ce primijetiti rekalamu i kliknuti na nju i otvoriti stranicu firme koja nudi svoj prozivod.

Broj korisnika Facebooka je danas 800 miliona. Procenat onih korisnika Facebooka koji kliknu na reklamu (CRT) je, u odnosu na neke druge internet stranice, veoma nizak, kazu samo 0.05%. Sad vi izracunajte, ako u facebook koristi 800 miliona ljudi , tada je CRT 400.000. Ako se svaki ovaj klik placa samo nekoliko dolara ( a to zavisi od broja korisnika: vise korisnika - vrijedniji klik) eto zarade od  nekoliko milijardi godisnje.

Jednostavno i lako!

Ali kako doci do 800 miliona korisnika?

E, to nije bas tako jednostavno i lako.

Treba imati ideju koju ce slijediti hiljade, milioni ljudi i koja ce se oploditi.

To su ovi studenti prije sedam godina imali.

Istina, nisu tada ni slutili da ce se bas toliko oploditi.

No comments:

Post a Comment