ZAŠTO JE 'EVROPA' RUŽNA RIJEČ - The New York Times

Pratim, ne bas redovno, ali ipak pratim, borbu  za republikanskog kandidata  za Predsjednika

USA. Kojim ti ljudi glupanjem pridobijaju narodne mase!!  Nije za vjerovati!

I evo, prije nego sto sam ista napisao, Mario posla ovaj tekst. Ilustrativan i tacan. Ko ne vjeruje neka ide u Ameriku.



*******************

Romney

Republikanci osuđuju navodni Obamin projekt o uvođenju socijalne zaštite "na evropski način", no to čine iz neznanja. Jer, ima još mnogo stvari koje treba da nauče o Starom kontinentu



Užas! Barack Obama nastoji da preobrazi SAD ugledajući se na Evropu. "Od nas pravi evropsku državu blagostanja" upozorava Mitt Romney, jedan od republikanskih kandidata. U svojim govorima, Romney uvjerava da bi to "zatrovalo i samu ideju Sjedinjenih Država'! To mišljenje dijeli i bivši senator Pennsylvanije Rick Santorum, koji strepi da Obama "nastoji da nametne evropski socijalizam'.



Zamislite samo, jednog divnog jutra čovjek i žena doručkuju u Peoriji (Illinois). "Siguran si da nećeš jaja sa slaninom?'', pita žena. "Ne, uzet ću kroasane, imaju ono nešto je ne sais quoi."



Umače kroasan u cafe au lait i grize s uživanjem. "Šta bi htjela večeras'', pita. "Sad kad radimo 35 sati sedmično, imamo mnogo vremena. Možda da pogledamo najnovijeg Jamesa Bonda?"



"Voljela bi da vidim jedan umjetnički dokumentarac u originalu, s titlovima'', predlaže supruga. "Ili neku intelektualnu i pretencioznu televizijsku emisiju."



"Parfait ! I moramo razmisliti o godišnjem, sad kad imamo cijeli august. Umjesto vikenda u Vegasu gdje gledamo ultimate fighting, posjetimo vinograde." "Kako romantično", kaže ona. "Prije sam se bojala da se ne razbolim na putu. Sada kad imamo puno socijalno, nema problema!"



Oprez! loš jedan Obamin mandat, i cmakat ćemo se svaki puta kada se sretnemo. A zapravo, ozbiljne stvari se događaju. Ako republikanci napadaju Obamu na tom osnovu, to je stoga što mnogi Amerikanci imaju karikaturalno viđenje Evrope, koja se smatra nedjelotvornim socijalističkim sistemom što se raspada.



No to je pogrešna ideja, i stvarnost je mnogo složenija. Istina je da je Evropa u ekonomskoj krizi. I bez toga, tamo je radno pravo često suviše kruto, zbog čega preduzeća teže odlučuju da zapošljavaju. Stoga je nezaposlenost velika, naročito među omladinom. A evropska država blagostanja pokazala se odveć darežljiva, stvarajući dugoročne budžetarne probleme, dok baby-boom generacija stiže u doba za penziju.



No besmisleno je prezirati Evropu. Po glavi stanovnika, npr. Norveška je bogatija nego SAD. U Francuskoj je 1960. BNP po glavi stanovnika predstavljao 64 % američkoga, a 2010. godine 73 %. Znači, socijalisti nas sustižu! A ne umaraju se. 2010. godine američki uposlenici proveli su prosječno 1.740 sati na radnom mjestu, a u Francuskoj 1.440. Da je Evropa tako antikapitalistička kao što misle Amerikanci, njena preduzeća bi propala. No, među 500 najvećih preduzeća časopisa Fortune, nalazi se 172 evropska i samo 133 američka.



U nekim ključnim sektorima, Evropa je u pravu. Ozbiljnije nego SAD posvetila se energetskim i klimatskim pitanjima. Ima veću društvenu pokretljivost nego SAD, dijelom zahvaljujući boljem sistemu ja¬vnog obrazovanja. Nekad su SAD imale najveću stopu diplomiranih, sada su Francuska i Velika Britanija ispred nas. Prosječan vijek u Francuskoj 1960. bio je kao i u SAD, danas Francuzi žive tri godine duže.



Naravno, mora se konstatirati da je u pitanjima zapošljavanja Evropa neprilagodljiva i kruta, i da pred sadašnjom krizom pokazuje izvjesnu umrtvljenost. Njeni problemi zaista postoje. No ako prihvatimo karikaturalnu ideju o Evropi koja je sinonim za neuspjeh, na taj način samo otkrivamo svoje vlastito neznanje — i svoj šovinizam.



Nicholas D. Kristof, The New York Times