Humorističko satirični list Čičak je u Banjaluci prije devedeset godina izdavao istoimeni konzorcij. List je štampan ćirilicom i latinicom, a izašlo je ukupno devet brojeva. Urednici su se mijenjali (Tomo Mutić, Niko Jovičić, Ivan Zaković Volfgruber, Mustafa Pličanić i Milan Tomić), jer se list nije zadržao samo na bilježenju anegdota nego je ’šibao političare, nacionalne i socijalne mane te opštu moralnu posrnulost društva’. Uredništvo je često bilo izloženo različitim provokacijama te je iz tih razloga u impresumu istaknuto da ’šamare prima i vraća Ivan Tabulo, Kralja Petra drum13’, koji je bio jedan od kreatora i istinski zaštitnik lista. Tabulo je inače bio vlasnik gostionice i izuzetno krupan čovjek.
Tri anegdote iz Čička
HALVA
U prvom broju "Čička" objavljena je priči¬ca o istinitom događaju. Akteri su gazda Lazar Popović, poznatiji po nadimku Kasap, i jaran mu po sklonosti za dobre konje i konjske utrke, Ahmetaga Šćeta, doseljenik iz Tešnja.
"Pozvao Lazar Kasap na večeru Ahmetagu Štetu. Poslije večere donesena je na sto halva, ali u tolikoj dimirliji da se Ahmetaga i danas hvali.
- Kad metnuše halvu pridame, ja jedi i potkopavaj, pa jedi i potkopavaj, i jedva u neko doba potkopah toliko da se onaj vršak halve prevrnu, te istom onda ugledah gazdu Lazara s' onu stranu dimirlije gdje i on potkopava i nastavih sa njim eglen".
Ahmetaga Šćeta kao da je mnogo čitao Evliju Ćelebiju, majstora u preuveličavanju. Kolika li je tek morala biti demirlija? Čudo od tepsije!
GAZDINSKA PAMET
Za vrijeme rata i iza rata za trgovce su bile dobre godine. Neki naš gazda Jovo u početku rata bio je momak — danas je svoj čovjek i gazda ipo.
Iza pazarnog dana, utorka, gazda se Jovo spremio da sa svojom gos¬pođom na nekoliko dana otiđe u Sla¬tinu. Do banje ima skoro 20 kilome¬tara, a najgora kola ne moogu se dobiti ispod 300 kruna. Tri stotine tamo, tri stotine ovamo, to bi bilo bačenih šest stotina kruna. Tamo daleko preko Sla¬tine gazda Jovo ima nekog kmeta Marka, koji ima svoja kola i koji bi ga mogao odvesti do Slatine. Ali kako? Lijepi su dani, u polju mnogo posla, pa Marko nikako i ne misli da dođe u Banju Luku.
Zašao gazda Jovo po pazaru, pa kojeg bi god seljaka vidio, koji može kući proći pokraj Markove kuće, sve ih ja obustavljao i govorio : — Čuješ, molim te, svrati kod moga Marka i reci mu, da sjutra nefaljeno dođe u varoš, jer ima važnog posla na sudu.
Eto ti sjutra zorom Marka kolima, na gazdin dućan:
— Dobro jutro, gazda, što si me zvao ?!
— Bog s tobom Marko, ko te je zvao ?!
— Pa mnogi su mi sinoć došli do kuće i vele: Poručio gazda Jovo, da na svaki način, ako sebi želiš dobra — dođeš u Banju Luku.
— Gledaj ti ugursuza, ko ljuti se gazda, da te prevare, da izgubiš ovako lijepi dan i da moriš konje! No, deder, sjedi malo, popij kavu, dok ja upitam svoju gospoju ne bi li htjela da se izveze do Slatine.
I ode gazda da javi gospođi, da su kola već stigla.
E, baš neće nikud ova moja gospo¬đa!— vajkao se gazda, kada se povratio u dućan.
— Veli, nijesam ove godine nikud naumila, ali kad sam joj kazao, da ćeš nas ti džabe odvesti, veli, e baš neću Marku na žao učiniti. Daj mu, veli, kavu da popije, dok se ja spremim.
I tako se gazda Jovo i njegova gospođa džabe voze u Slatinu.
Gazdinska pamet!
DEVETNAEST, DESETNAEST...
U šaljivoj zgodi sa banjalučke pijace u ono vrijeme poznatom Omerhodži pokušao je priskočiti tada kaplar Tabulo:
Omerhodža je, priča veli, kupio "sepet jaja, pa čučnuo da prebroji". U tom njegovom nastojanju priskočila mu je u pomoć prodavačica, seljanka.
"Digla snaša suknju, a Omerhodža vadi iz sepeta jaja i mećući ih snaši u krilo sav se izbezumio, ne zna ili bi gledao u snašu ili u sepet. I što snaša više diže suknju da jaja ne poispadaju, to se Omerhodža niže spušta. Isprva je znao još da broji! Ali kad malo poodmače, hodža se posve izgubi i stade da nabraja: devetnaest, desetnaest, dvadeset i devet, dvadeset i deset, trideset... i bog te pitao koliko bi on još nabrajao, podvirujući snaši pod suknju, da ne povika odnekle kaplar Tabulo:
- Ne broji se tako Omerhodža, stani da ja prebrojim. Omerhodža, uvrijeđen, te na to:
- Ma nemoj se ti u naše račune plesti, kako god ja brojao, snaša neće biti na kvaru, a ti me nećeš učiti brojati".
No comments:
Post a Comment