Firmu u kojoj, evo vec skoro deset godina radim, 1953. g. je osnovao otac dojucerasnjeg njenog vlasnika. Osnivac je bio inzinjer koji je jedan od svojih izuma tih godina patentirao i na osnovu njega otpoceo proizvodnju. Oni koji su radili s njim kazu da je bio izvanredan inzinjer, veoma strog ali pravican, da je drzao do kvaliteta proizvoda i pratio industrijske standarde. Na osnovu proizvoda kao i procedura napravljenih u njegovo doba, od kojih neke jos uvijek vrijede, cijenim da je tim inzinjera koje je osnivac okupio oko sebe bio veoma, veoma dobar.
Sedamdesetih godina, sin osnivaca firme, danasnji (jos uvijek) Predsjednik i dojucerasnji vlasnik firme, zavrsi Ekonomski fakultet u Bostonu. Tu i doktorira i ostane raditi na fakultetu. Nakon sto mu otac ponudi da, umjesto njega vodi firmu, on napusti i Boston i fakultet i vrati se u Toronto. I on to uspjesno radi vec preko trideset godina.
Firma danas ima oko 160 zaposlenih, ima svoja predstavnistva - prodaju i izvozi svoje proizvode po cijelom svijetu. Dosta zaposlenih u firmi , posebno menadzeri, su kao i njen danasnji vlasnik, u godinama pred penzionisanje ili su vec trebali biti penzionisani, ali po kanadskim zakonima, mozes ostati raditi dok god to fizicki i umno uspijevas. Neki su radili za oca-osnivaca jos prije cetrdeset i kusur godina.
Oni kazu da otac nikada nije dozvolio da se razgovara o prodaji firme. Bio je vioma ponosan na njeno ime koje je u oblasti automatizacije procesa u zeljezarama vodece u svijetu.
Prije mjesec dana, u svojoj 95. godini umro je otac, osnivac firme u kojoj radim.
Pretprosli vikend, po prvi put od kada radim u ovoj firmi, radio sam za vikend, i subotu i nedjelju. Od jutra do sutra.
Razlog: firma se prodaje i novi kupac, multinacionalna kompanija Vishay, koja danas zaposljava oko 16.000 ljudi po cijelom svijetu, zeli da prebroji sve sto kupuje. Sve do poslednjeg sarafa.
Cetiri konsultantske firme bile su ukljucene u posao. Dvije koje zastupaju kupca, dvije koje rade za nasu firmu. Tu smo i mi, da pomognemo, uputimo, objasnimo ali i kupci da na kraju sve pregledaju i odobre dokumenta.
Zanimljivo je da, sve do juce, u firmi nije zvanicno receno da se firma prodaje i kome se prodaje. Razlog - kupac je javna firma na berzi i vijest o kupovini nove firme mijenja vrijednost njenih akcija. Siriti vijest o tome ko je kupac i kupljeni, je zabranjeno i kaznjivo kao najveci financijski kriminal, sve dok tu vijest kupac nije objavio preksinoc. Jer oni koji se razumiju u akcije znaju ocijeniti da li ce akcije kupca, kupovinom firme u kojoj radim, porasti ili opasti. Ja ni to ne znam. Evo jutros provjeravcam, vrijednost akcija je opala za oko 1%. Ja mislio da ce porasti. Akcije i to trziste nisu za mene.
Do prije dan, mi koji smo bili ukljuceni u posao sa kupcima, nismo smjeli pricati, ni ko su od cetrdeset nepoznatih ljudi predstavnici kupaca niti ime firme kupca. Tajna - ko drzavna.
No i pored sve te tajnovitosti, svi u nasoj firmi znali su i ko je kupac i ko je vlasnik firme koja nas kupuje i kad je osnovana, i ko su direktori, do je kome brat, sin, necak u rukovodstnu firme, gdje ko zivi, gdje sve u svijetu ima svoje pogone... Sve!
Niko nista ne zna - svi sve znaju!
Ljudi u mojoj firmi zabrinuti. Do sada je ovom firmom vladao jedan vlasnik koji je bio zadovoljan sa svoja 2-4 milioncica godisnje. On je nasao da je to njemu dovoljno i nije se trudio da zaradi vise.
Dok god smo pravili te njegove milioncice kao i nase plate, podmirivali sve troskove, niko se nije posebno naprezao.
Firma je cak cetiri puta za redom od 2009. godine do ove godine birana u grupu od 50 najbolje rukovodjenih firmi u Kanadi!
Novi vlasnici se vjerovatno nece ograniciti na 2-4 milioncica profita. Njih vjerovatno nece interesovati ni nagrade - ako nisu dolarske. Iako na danasnjem sastanku sa jednim od novih menadzera isticu da se stvari u firmi nece mijenjati - svi mi znamo da hoce.
Niko ne zna kako i kada, ali svi sa zebnjom ocekuju promjene koje ce se vjerovatno poceti desavati nakon Nove godine.
U svemu tome ja sam prilicno miran. Dosta je razloga za moj mir.
Prvo, na to sto ce se desavati, ne mogu uticati.
Drugo, dvije godine mi je do penzije! Da je pet godina, vec bih obnavljao svoj rezume i slao ga okolo - trazio novu firmu. Ovako...
Trece, ja sam promjene prizeljkivao vec godinama, jer i pored nagrada koje je firma odnosila zadnjih godina, osjecao sam da su ljudi previse opusteni i da neki ni ne znaju sta rade niti sta treba da rade i jednostavno dolaze samo da bi se zabavili, preveslali dan i svakog drugog petka uzeli kovertu. Znao sam da to tako nece moci u nedogled, i da ce nas takvi kad-tad dovesti u krizu. Ova firma, po mojoj skromnoj procjeni, mogla bi, uz ne bas agresivne i dramaticne promjene, umjesto 2-4 praviti 10 milioncica profita. Easy!
Osjecaju to i mnogi drugi u firmi vec duze vrijeme. Mnogi sada znaju da ce morati malo brze i efikasnije raditi, da ce morati malo brze dizajnirati novu verziju ili novi uredjaj, da ce morati odgovarati na pitanje isti dan a ne nakon sedam dana, da ce....
Cetvrto, vec sam radio u firmama sa agresivnom poslovnom politikom i znam sta to znaci. I to me uopste ne plasi jer znam da takve firme rade po indstrijskim standardima koji su meni veoma bliski; jos od dana u Cajavecu. ( Koja je to svetska firma bila!!!)
Peto, ako me i sutnu, ocekujem, posto se radi o velikoj svjetskoj firmi, da me isplate tako da narednih par godina ne moram ni raditi i u miru mogu cekati penziju.
Ne znam sta bih od svega toga sebi najvise pozelio.
Ustvari znam.
Kakav sam blentav, ja potajno zelim da ostanem raditi u novim uslovima i da svojim iskustvom doprinesem promjenama na bolje i efikasnije, promjenama koje vec godinama predlazem ali samo poneke mi je uspjelo provesti; i to nakon velike borbe.
Sto bi rekla Biljana, k'o da cu zivjeti sto godina.
Nista ja tu ne mogu promijeniti - cak ni sebe...
Neke promjene vec sada vidimo. Na primjer, na internetu se moze naci podatak za koliko je firma prodana, koje su vrijednosti akcija nove firme, poslovni izvjestaj nove firme ( nije bas najbolji) , koliko, na primjer, zaradjuje zamjenik predsjednika grupacije zaduzene i za nasu firmu. Do sada nismo znali ni koliko zaradjuje kolega sa kojim godinama dijelimo radnu prostoriju. To je razlika izmedju privatne i javne firme na trzistu.
