Tekst
Davida Harlanda, izvrsnog
direktora Centra za Humanitarni dijalog i jednog od predstavnika
Ujedinjenih Naroda za vrijeme ratova u bivsoj Jugoslaviji objavljen u
Nezavisnim Novinam privukao je moju paznju.
Nakon
citanja teksta u Nezavisnim Novinama, neki od stavova izazovu moju
sumnju jer odudaraju od prilicno unisonog stava vecine
zapadnih komentatora. Pronadjem originalni tekst u New York Timesu,
da provjerim i stavove Davida Hartlanda a i tacnost prevoda.
Umjesto
naslova originala "Selektivna pravda za Balkance" autor
clanka objavljenog u Nezavisnim je odlucio da izvuce jednu od
recenica i istakne je kao naslov: " Svi prijatelji Zapada
oslobođeni, svi Srbi osuđeni", vjerovatno ocekujuci da ce
ovakav naslov privuci vise citalaca i pojacati utisak.
Uocim
i da je tekst u Nezavisnim prilicno ispreturan, da su pojedini
dijelovi teksta ispusteni, neki drugi naglaseni...
Pocnem
skakati sa originala na prevod i obratno i na kraju odlucim da
prevedem cijeli clanak iz New York Timesa. Dok citam i prevodim,
shvatim da se ulazim u nesto od cega pokusavam pobjeci . Citanje i razumijevanje engleskog teksta mi je svakodnevni posao. Medjutim kad je politika Balkana u pitanju svaka izgovorena ili propustena rijec vaze se filigranskom
vagom.
Da ipak odustanem i u miru provedem svoje subotnje vece? Ipak
ne.
Tvrdoglav,
kakav jesam, ulozim i svoje vrijeme i trud, i evo nudim vam i svoj
prevod kao i link prema originalnom tekstu objavljenom u New York
Timesu.
i
prevod iz Nezavisnih Novina:
Nakon
svega, nisam siguran da da li su mi moje vrijeme i trud donijeli ista
novo ili ista dobro. Osjecam se da sam ponovo, ovog puta potaknut nevjericom i radoznaloscu, jos jednom usao u
minsko polje naseg Balkana. Znam da ce neki tekst protumaciti kao
pokusaj izjednacavanja krivice. Mislim da namjera autora nije ni bila da
objasni rat na Balkanu, jer se jednom stranicom teksta Balkan ne moze
objasniti.
Ja
tekst shvatam kao jednu od reakcija koju su izazvale nedavne
oslobadjajuce presude Haskog tribunala i pokusaj da se nakon tih presuda prikaze i druga strana balkanske medalje.
*********************
Nije dobro ako ste Srbin, i ako ste bili zrtva bilo kojeg kriminala u bivsoj
Jugoslaviji. U ratovima na Balkanu je raseljeno i etnicki ocisceno vise Srba nego i jedne druge nacionalnosti na Balkanu. Najvise Srba
je i danas raseljeno. Skoro da niko do sada nije odgovarao za to i
izgleda da nece ni u buducnosti. Sud za ratne zlocine Ujedinjenih
Nacija u Hagu oslobodio je krivnje za ratni zlocin Ramush Haradinija,
bivseg Predsjednika Vlade Kosova. Proslog mjeseca, krivnje su
oslobodjeni i dva generala koji su vodili Hrvatsku u pobjedi protiv
Srba.
Skoro
svi prijatelji Zapada su proglaseni nevinim; skoro svi Srbi
proglaseni krivim. Ovi rezultati ne odrazavaju balans kriminala
pocinjenog na terenu.
Ne
osjecam simpatije za Srbe koji su uhapseni. Naprotiv.
Prezivio sam
opsadu Sarajeva. Bio sam svjedok optuzbe u slucajevima protiv bivseg
predsjednika Srbije Slobodana Milosevica, ratnog lidera bosanskih
Srba Radovana Karadzica, i, nedavno, vojnog komandanta bosanskih Srba
Ratka Mladica, optuzenog da je naredio masakr u Srebrenici.
Srbi
su pocinili mnoge od najgorih ratnih zlocina, ali nisu bili sami ,
i nije u redu, ili nije svrsishodno da oni sami nose odgovornost.
Hapsenjem samo Srba jednostavno nema smisla u pogledu pravde,
realnosti, ili u pogledu politike.
Hrvatski
lideri su podrzavali razbijanje Jugoslavije i znacajno doprinijeli
uzasima u Bosni i Hercegovini. Bio sam svjedok bijesa prilikom napada
Hrvata na lijepi grad Mostar. Zivio sam u gradu u kome su odsjecene
glave uhvacenih Muslimana bile izlozene na pijaci.
Vidio
sam desetine i desetine hiljada Srba, civilnih izbjeglica koji su
bjezali iz Hrvatske 1995. godine, pred napadom Hrvata koji je zavrsio
rat. Ako oslobodjeni generali nisu odgovorni za etnicko ciscenje,
onda neko jeste, neko ko ce vjerovatno ostati na slobodi.
Nisu
Srbi i Hrvati sami, ali oni moraju nositi najveci dio osude istorije.
Vocstvo bosanskih Muslimana je duboko kompromitovano vezom sa
medjunarodnim džihadističkim pokretom i pružalo je utočište
najmanje trojici ljudi koji su imali jednu od glavnih uloga u
napadima na SAD 11.septembra . Bio sam svjedok napadu
stranih mudzahedina na Hrvatske civile u dolini Lasve.
I
vlast kosovskih Albanaca zasluzuje da se pomene zbog etnickog
ciscenja u njegovoj najekstremnijoj formi - oslobadjajuci se skoro
potpuno populacije Srba i Roma.
Stari
pravoslavni manastiri na Kosovu su sada skoro jedino podsjećanje na
nekada vecinsko nealbansko stanovništvo. ( Ovi manastiri bili su
predmet bronih nasilnickih napada. Mnogi su unisteni; ostali pod
zastitom.)
Haradinaj
je oslobodjen optuzbi, ali ostaje cinjenica da je hiljade Srba-
vecinom starih, zena i djece- etnicki ocisceno sa Kosova od Kosovskih
Albanaca.
Ono
sto se desilo na Haskom sudu je daleko do pravde, i posmatraci
Balkana ce to interpretirati kao nastavak rata na legalnom polju -
izmedju USA, Njemacke i ostalih Zapadnih sila sa jedne strane, i Srba
sa druge.
To
ce pojacati najgore politicke instinkte naroda bivse Jugoslavije:
kompleks progona kod Srba, trijumfalizam Hrvata, osjecaj zrtvi kod
bosanskih Muslimana, pravdanje kosovskih Albanaca za njihovo traganje
za rasnom cistocom. Svaka od ovih crta ima neke veze sa istinom, i u
svakoj je bilo pretjerivanja i manipulisanja u politicke svrhe, na
svim stranama.
Izostanak
pravne odgovornosti ce jos jednom donijeti optuzbe u politicki
proces, dajuci mnostvo municije za buduce runde sukoba.
To je
suprotno od cilja zbog koga je Haski Tribunal za bivsu Jugoslaviju osnovan.
(David
Harland je
izvrsni direktor Centra za Humanitarni dijalog)
(New
York Times)
No comments:
Post a Comment