Istočna Ilidža, Božićni darovi za ratne zločince

(vijest donijela SRNA)

Načelnik Opštine Istočna Ilidža Predrag Kovač uručio je u nedjelju poklone osuđenicima koji svoje zatvorske kazne izdržavaju u Kazneno-popravnom zavodu Kula zbog ratnih zločina nad nesrpskim stanovništvom tokom rata u BiH.

Darove je dobilo ukupno 16 zatvorenika, a Kovač je u obrazloženju ovog poteza naveo da je Opština odlučila "da Srbi koji su osuđeni i presuđeni za ratne zločine malo svečanije proslave ovaj praznik".

"O tim Srbima koji su osuđeni za ratne zločine više niko ne vodi računa. Odlučili smo da im prigodnim poklonima omogućimo praznik u drugačijoj atmosferi nego do sada", rekao je Kovač, inače zamjenik predsjednika Srpske demokratske stranke (SDS).

"Kao građanin, načelnik i bivši borac Republike Srpske apelujem da se ovaj zakon promijeni da bi ljudi odgovarali prema zakonima koji su bili važeći u vrijeme kada su i počinjena ta djela, a ne po zakonu sačinjenom da bi isključivo Srbi bili jedini krivci i osuđivani za sve što se događalo od 1992. do 1995. godine", istakao je Kovač.

********************************

Lijepo je i ljudski brinuti se o drugim ljudima, o ljudima u nevolji, o porodicama koje nemaju dovoljno, o bolesnima pa sto da ne i o zatvorenicima, jer i oni su ljudska bica, koja su u jednom momentu svoga zivota ucinila nesto zbog cega im se sudilo i zbog cega odradjuju svoj grijeh. 

Lijepo je, bas na najveci hriscanski praznik (koji se slavi dva puta u dvije nedjelje razlike) sjetiti se siromasnih, ugrozenih, ugnjetenih, pravedno i nepravedno osudjenih...

Lijepo.

Lijepo je kad se tih ugrozenih  sjeti neko iz vrha vlasti (pa makar ona bila samo na lokalnom nivou), posebno ako je taj saborac onih koji odradjuju svoj dokazani zlocin. Lijepo, jer oni odradjuju ne samo svoj zlocin, vec i  nedokazane zlocine nekih svojih saboraca. Dobro ih se sjetiti da se ne bi, usamljeni i napusteni u kazamatima poceli prisjecati i pricati i o saborcima i njihovim djelima i nedjelima... 

Lijepo je biti dobar. 

Dobro je sve to i popratiti  i afirmisati ljudske kvalitete, pa makar to bili kvaliteti osudjenih zlocinaca i njihovih neosudjenih saboraca. 

Veliki vjerski praznici kakav je Bozic nisu za teske teme. Tada se slave ljudske vrijednosi, raduje, daruje i prasta u ime mira medju ljudima.

Jedino sto ni tada nije dobro onima kojih vise nema zbog istih tih zlocinaca i njihovih zlocina. 

Njima je svejedno sto se sada neko brine o onima zbog kojih njih vise nema.

Njihovoj djeci, roditeljima... nije svijedno.

Njima su i najveci vjerski praznici, ma koje vjere oni bili, tuzni i gorki.