U
posljednjih dvadesetak godina knjiga je doživjela ogromne promjene.
Na nju se direktno odražavaju transformacije u društvu. Da ne
prepoznaš svoju prijateljicu: obučena u šarene korice,
potcijenjena bezobrazno niskom cijenom, prevedena u elektronsku
formu... gubi godinama stican ugled i poziciju. Prodaje se čak u
kioscima kao dodatak novinama?! U tržišno orjentisanom svijetu
tretira se kao i bilo koja druga roba. Pitanje je da li će uspjeti
da se prilagodi ovom vremenu i povrati nekadašnji pijedestal
neupitnog autoriteta, može li se samo atraktivnijim oblikom, bojom
i (možda) sadržajem uklopiti u modni trend i pronaći potencijalnog
konzumenta.
Ovaj
uvod se uopšte ne može primijeniti na Kiginu knjigu. Šarmantna
knjiga, kreirana s namjerom da zabavi. Ne može se ni kupiti, dobije
se onako prijateljski. Od milja zvan Kiga, inače Dominik, od
Bertottijevih, sakupio niz navoda, natuknica, priča, on tvrdi
istinitih… u par knjiga, a jednu nazvao IZUZETNO GLUPI AMERIKANCI.
Onako opušteno uživate čitajući knjigu pa se vratite na njen
naslov. I postavite si par pitanja. Jer činjenicе
da ''tri
grada u državi New Jersey – Pittsgrove, Alloway i Quinton, plaćaju
inspektore za liftove iako ni u jednom od njih nema liftova''
ili kad crnkinjama odbiju članstvo u ’Service group’ u
Branfordu, Connecticut, vođa kluba izjavi: ''Mi
uopšte nemamo rasni problem u klubu. Samo ne primamo obojene''
ne zvuče ekskluzivno američki. A kad US Army veteran iz Decatura,
Alabama ubije drugog veterana Marinca u žestokoj svađi i
naduravanju koji rod je važniji u američkoj vojsci ili kada se
senator u državi North Caroline dajući intervju ne može sjetiti
kojoj stranci pripada jer ga nakon imenovanja politika više mnogo ne
interesuje, e, pa to zvuči sasvim poznato, baš balkanski, čini mi
se. Pitam se, ko od koga prepisuje? Ili i glupost postaje globalno
unificirana?
Zašto
je onda Kiga pravio izbor američkih primjera, a ne recimo naših?
Pa, Amerika je velika zemlja, a Amerikanci su prvaci svijeta… Pravu
istinu ustvari zna samo Kiga. Ali, ne treba ga to pitati, jer on se u
Banjaluku i vratio sa američkim pasošem.
(Slušao
sam još neke Banjalučane koji se isčuđavaju neskladu stepena
razvoja te velike zemlje i intelekta prosječnog građanina. Sjećam
se i jedne Sašine priče kad je navratio iz Kentucky-ja).
Priču
‘Lov na medvjeda’ iz navedene knjige sam odabrao jer Kiga nije
samo Amerikanac nego i (rođeni) Bosanac.
Mario
****************************
LOV
NA MEDVJEDA
Rat
u Bosni. Kao i u svakom ratu, prisutan je tu i američki vojni
bataljon. A u bataljonu kapetan William Strok, strastveni lovac. Čuje
on da u bosanskim planinama ima medvjeda i odmah proradi njegova
lovačka strast. Hoće čovjek da ide u lov na medvjeda. Razmišljao
on tako kraće vrijeme (jedno 7 dana), odluči i ode u Bosansko
lovačko društvo. Ispriča im kako je on strastveni lovac, kako bi
rado išao u lov na medvjeda i sve tako. Saslušaju ga bosanski
lovci, malo se konsultuju između sebe i rekoše:
"Razumijemo
mi tebe i tvoju lovačku strast i spremni smo da ti odobrimo dozvolu
za lov na medvjeda. Daćemo ti pušku, metke, lovačkog psa i lovačko
odijelo. Ali, da bi pomogli i tebi, a i sebi, daćemo ti jednog
našeg boljeg lovca koji dobro poznaje teren da ti pomogne u lovu.
Jedini naš uslov je da sam ništa ne radiš, nego da se konsultuješ
s njim i da postupiš onako kako ti on kaže."
Prihvati
Amerikanac odmah, dogovore se i već sutradan krene on u lov zajedno
sa bosanskim lovcem. Odu duboko u šumu i nađu ogromnog medvjeda.
"Da
pucam?" upita Amerikanac.
"Nipošto!
Samo se okreni i bježi", reče mu bosanski lovac.
Nije
Amerikancu jasno, ali obećao je pa mora poslušati. Okrene se i poče
da bježi. Bježe oni, medvjed za njima. Nakon pola kilometra ponovo
se Amerikanac obrati bosanskom lovcu:
"Ma
čovječe imam pušku. Da stanem i ubijem životinju?"
"Ne!
Nipošto. Okreni se i bježi", reče mu bosanski lovac.
Bježe
oni tako, medvjed stalno u stopu za njima. Još dva, tri puta
Amerikanac upita šta da rade i dobi uvijek isti odgovor.
Nezadovoljan, razmišlja on zašto da sluša tog glupaka, stane,
okrene se, nanišani i jednim metkom ubije medvjeda.
Pa
se onda isprsi, podiže nos i ponosno reče:
"Eto
što smo ti mi Amerikanci pametni. I dobri lovci. Jedan metak i
medvjed gotov. Što da ja slušam tebe, glupog Bosanca."
"Istina!
Pametan si ti. Ali sada ti vuci ovu međedinu tri kilometra do auta,
majmune jedan", objasni mu svoju mudrost "glupi"
Bosanac.
Ponekad sam ubjedjen d ace knjiga definitivno nestati, ali ne zeleci da se to dogodi trazim nacine da joj se produzi zivot. Knjige ce se I dalje citati bar one koje su u bibliotekama ili privatnim ili sluzbenim. Kad vidis knjigu na polici kako izgleda odmah osjetis da se mora procitati. Elektronske knjige nemaju miris proteklog vremena od objavljivanja.
ReplyDeleteDobra je Kigina anegdota.
Mil.