In Memoriam - Ostoja Skakić

Vidjeli smo se posljednji put juna-jula prošle godine, družili se u Segetu, Trogiru i Splitu i svo troje, Karmen, Ostoja i ja, putovali za Banjaluku na skup Mikroelektroničara. Proveli smo sve te dane u opuštajućoj, ljetnoj, turističkoj atmosferi.

Očekivala sam ih i ovog ljeta, a onda stiže ova iznenadna tužna vijest.

Ne mogu vjerovati da ga više nema.

Prije tri godine uživali smo svo troje u obilasku Australije, a uspomene su tako svježe kao da je bilo jučer. Nikad mu nije bilo teško voziti nas stotinama kilometara kako bismo vidjeli prekrasne i znamenite ljepote Crvenog kontinenta. Nikad nije podigao glas, miran, tolerantan, uvijek s blagim osmijehom.

Dobar čovjek.

Strpljivo je slušao naše čakulanje, povremeno se uključivao u razgovor, a nas dvije smo glasno lutale raznim kontinentima, bespućima Svemira, često na rubu znanosti, sve do nezaobilazne politike.

Brižan prema obitelji ali i prema mačku. Svaku večer mačak je u određen sat dolazio do Ostoje, mijauknuo, Ostoja bi mirno ustao i krenuo za mačkom do sobe u kojoj je njegova košara, dao mu hranu, pričekao da pojede, pomilovao ga nekoliko puta i porazgovarao s njime, ugasio svjetlo, i ostavio mačka da utone u dubok miran san.

S ljubavlju je svakog dana radio u bašti, ona je bila njegova veza s korijenima, njegova opuštajuća oaza. Bilo je blitve, salate, rotkvica, jagoda i drugog povrća i voća. Montirao je i velik spremnik za kišnicu i osigurao vodu svojoj bašti za vrućih australijskih ljetnih dana.

Tko će sada brinuti o bašti? Karmen tom poslu nije vična, cvijeću da, ali ne povrtnjaku.

Još uvijek mi je pred očima naš posljednji zajednički dan, prvog jula prošle godine, uživanje u kupreškoj puri s travničkim sirom i radost u očima kako smo se približavali Banjaluci.

Bio je prekrasan sunčan dan, sve bujno zeleno, bez pritisaka od poslovnih obaveza, divan osjećaj slobode i vraćanja u lijepe predratne dane bezbrižnog života.

Bit ću mu zauvijek zahvalna za sve što mi je omogučio tijekom boravka u Australiji, za sve lijepe dane druženja svih proteklih godina.



Draga Karmen, duboko osjećam kroz što prolaziš i suosjećam s tvojom boli.

Djeci, obitelji, prijateljima iskrena sućut.

Počivao u miru dragi prijatelju.



S nama si sve dok živimo. Ostalo je lijepo sjećanje i fotografije.

Nataša, Miljenko i teta Milka