Kraj jedne duge i velike karijere

Skoro da mi promakne ova vijest. Cak ni Sejo B. da mi je proslijedi. Ali ipak, zahvaljujuci Mladenu, doznajemo da se nas bivsi sugradjanin Ivan Ljubicic, nakon zaista sjajne karijere oprasta od tenisa.

**************** 

Baš kako je trajao, pobjeđivao i gubio, odmjereno i pristojno, bez velikih riječi i patetike, Ivan Ljubičić teniskom je svijetu objavio da odlazi.



“Sportašu nikada nije lako objaviti kraj karijere. Veselim se sljedećoj fazi života.” Ozbiljan i odgovoran, baš za cijele svoje sportske karijere bez povišena tona i ružnih riječi, Ljubo započinje novu veliku partiju koja seže daleko izvan bijelih linija, omeđenu životom samim, a njemu su središte tenisačeva svijeta njegova supruga Aida i dvoje dječice, sin Leonardo (3) i lanjskoga studenoga rođena djevojčica Zara.





Među prvima stigao je Federerov oproštajni aplauz i laude: “Ljubičić mi je jako dobar prijatelj i tužno ga je vidjeti da se zaista povlači. Iako, znao sam za to već neko vrijeme, jer smo više puta razgovarali o tome. Imao je prekrasnu karijeru. Mnogo je dao i tenisu, ne samo na terenu nego i kao dio upravljačkog sustava. Pametan je i dobra je osoba, šteta što odlazi. Ali, ima lijepu budućnost pred sobom u tenisu ili bilo čemu čime će se željeti baviti.”





Stefan Edberg bio mu je u dječačkim danima prvi uzor, poslije ga je istisnuo Pete Sampras, ali možda i najveći u teniskoj povijesti, Roger Federer ima posebno mjesto u Ljubičićevoj galeriji velikana, jer njega je upoznao izbliza, dijelili su godinama život na Touru i dobro znaju i njegovu drugu stranu. Tour nisu samo nagrade, novac, naslovnice i slava, Tour su i cijeli život u dvije torbe, dom na pet kontinenata, neprestano odmjeravanje samoga sebe i odolijevanje ugrizima stotinu mladih vukova.





Federer kao uzor



“Federer je tolika veličina da bi mi bilo drago da osvoji još 180 turnira. On nije samo sportski fenomen, nego i veliki čovjek. On nikada nikome nije odbio intervju ili autogram, nikome nije okrenuo leđa ako mu se obratio. Mogu se smatrati sretnim što živim u vrijeme kada on vlada tenisom i što imam tako blizak odnos s njim pa uvijek mogu razgovarati s njim o bilo kojoj temi”, rekao je Ljubičić o Federeru u doba njegove najjače dominacije.



Ne jednom je kao prekretnicu što ga je lansirala u orbitu označio broncu u paru s Marijom Ančićem na olimpijskom turniru u Ateni 2004. godine, ali i odluku da oženi svoju jedinu i najveću ljubav Aidu.



“Olimpijska bronca ubrizgala mi je veliko samopouzdanje, a brak me mentalno smirio i dao mi mirnoću u životu.” A Ljubine su prve dvije trećine života bile sve samo ne mirne i lake, prožete ratnim strahotama, izbjeglištvom, čežnjom za domom i obitelji, egzistencijalnim strahom... Sa 13 je godina s majkom i bratom 1992. poletio iz Banje Luke zadnjim avionom u izbjeglički život. U avionu je bilo mjesta samo za žene i djecu, Ljubičićev otac Marko s obitelji se sastao tek pola godine kasnije u opatijskim hotelu koji je udomio izbjeglice.



I Agassi mu se divio



“Moje djetinjstvo nije bilo najjednostavnije na svijetu. Uvijek sam bio discipliniran, nikada me nije privlačilo ništa što bi moglo škoditi mojem tenisu. Životno iskustvo, kakvo sam ja imao, tjera vas da postanete ozbiljniji. Možda je to bila sreća u nesreći, nisam imao izbora, morao sam postati tenisač.”



Tri godine u teniskom kampu kraj Torina bile su, kaže, ključne za njegovo odrastanje u igrača i čovjeka. “Nisam znao ni riječi talijanskog, nisam imao pravo igrati za tamošnji klub i jedino čemu sam se mogao okrenuti bio je trening.”



U tim je danima samoće Ivan donio važnu odluku. Igrat će za Hrvatsku. Dvanaest godina kasnije, 2005., tu je Hrvatsku serijom briljantnih pobjeda doveo, uz Marija Ančića, do senzacionalnog pothvata, trojefa u Davis Cupu. Velika uvertira u povijesni uspjeh odigrala se na američkom tlu gdje je Ljubo pobijedio i Agassija i Roddicka i braću Bryan.



“Dobiti njih u Los Angelesu, na njihovoj omiljenoj podlozi, s njihovim loptama pred njihovom publikom, to je nešto jaaaako veliko.” U Los Angelesu mu je na otvorenoj sceni zapljeskao i Agassi, a kasnije je došao i u hrvatsku svlačionicu iskazati Ljubičiću poštovanje.



I mi smo, Ljubo, ponosni na tebe i tvoju dugu, postojanu, poštenu i veliku karijeru.



(Jutarnji list , 10. mart 2012)