Sunday, March 18, 2012

Mladen Z.: Razmisljanje o Stavu Tanje Topic.

TIHA VECINA





Naravno. Opet preispitujem sebe. Onoliko glasno koliko mi dopusta tipkovnica moga PC-a i vase strpljenje. Procitao tekst Tanje Topic pa se nesto zamislio. Onako malo, da ne bude bolno po vijuge. Odjednom mi se pricini da po bjelosvjetskoj politici, akademskim ustanovama, sportskim klubovima, svim mogucim daskama koje zivot znace, vlada neka posebna, nama nedokuciva rasa homo primitivikusa koja vec od rodilista hvata galamdjijske pozicije gdje god im se pruzi minamalna sansa teatralne promocije. Da li je sa Marsa pala ta rasa, ili ona koja ih svjesno trpi, to jos nije naucno dokazano, a ne zna se kad’ ce i da li ce...

Ne da se gradis takav, nego se rodis sa mislju da ti je sve pod ovim nebom dopustenu pa sa arogancijom ,bez ikakvih osiguraca navalis na zivot i suzivotare prosipajuci im dnevnu pamet koja je samo takva i nikako drugacija. Osnovu takve evolucije homo primitivikusa cini svakako vrlo izgradjena misao o hvatanju pozicije za govornicom. Pamet tu nema nikakve veze. Vazno je samo bolesno zeljeti popeti se, makar na glavu samom sebi, sto vise vikati, privlaciti paznju, ponavljati neistine, naglasavati kvalitete samo tebi znane, i svakako…imati “stav”(?!)

Poslije hvatanja pozicija, sljedeca etapa planskog unistavanja svega oko sebe je animacija tihe vecine (95 posto drugih koji bi se mogli svesti pod homo sapiense – uvjetno). To smo mi, nezainteresirani, skloni kompromisima, nemijesanjima, filozofiji “lako cemo” , ili “to nije moj nivo”, ili “pusti budalu kraju njegovo je carstvo nebesko”, ili…

Sa nezainteresiranim klimoglavima prihvacamo stavove licemjernih pojedinaca o kojima kriticki pise Tanja Topic, stavove koji u pocetku lice na neartikuliranu brbljariju u sluzbi sistema na vlasti, te vlastite promocije (nekada je uvjet za to bilo clanstvo u SK, danas blacenje sviju koji nisu tvoje krvne grupe). "





Sa posebnom slascu vec godinama pratim retoriku te ljigave bagre nekada visoko pozicioniranih komunista koji se u novoj prljavoj vodi snalaze puno bolje od vjecitih opozicionara. Ne treba ici daleko. Pogledajte po nasem rodnom gradu.



Kako samo vjesto uplivavaju u Halil ne mijenjajuci plivacki stil. Pratim sa gnusanjem sijede profesorke glave ( cast izuzecima ) nase proslosti po akademskim i inim ustanovama koje se , bez obzira sto im zivot curi, bez imalo srama predstavljau kao povijesno predodredjeni za tumacenje novih nacionalnih istina. To sto su u ONO vrijeme cinili nesto sasvim drugo da sacuvaju svoju siroku pozadinu, to nema veze, to je bila samo vjesta mimikrija homo primitivikusa. Pa sto onda ocekivati od novokomponiranih? Gdje ce im dusa…?



Tiha vecina i dalje nijemo sjedi i slusa sto puta ponudjenu neistinu koja, naravno, postaje istina. Onda mamurnoj , drogiranoj tihoj vecini daju zastave, djecu im nauce pamflete Izvrsnog vodje Kim Il Dodoa ili nekod drugog Kim Ila, potjeraju je k’o stoku na trgove i…



budjenja vise nema… A i da ima kasno je. Sljedeci korak je tragican: oruzje i masovna indoktrinacija tihe vecine, bespomocne mase koja se valja po inerciji raspolozenja onih sa stavovima.



Evo ga, reci cete, opet je pun gorcine. Ma ne. Ja pripadam toj tihoj vecini koja sve prati samo otvorenih usta, pripadam vama, citacima. Neunistive crtace i umjetnike (od glagola umetati sto bi rekao moj prijatelj Bogdan) smo ostavili tamo daleko da stvaraju nove kreacije homo primitivikusa. Publika? Dok je tihe vecine brale nema zime. Zna to Balkan i ostatak svijeta predobro…toliko predobro da mu ne smeta ni ponavljanje zaturenih lekcija svakih pedesetak godina.



E sad ono najvaznije! Ako su ti primitivikusi zlocesti tipovi iz svakodnevnice, tko je onda ta tiha vecina, tko je ta lijena masa koja je spremna da je se manipulatorski oblikuje? Jesmo li naivne dobrice, luzeri, kopije Gandijevske pasivne resistencije (uh koje rijeci) spremni na ono - tko tebe macem ti njega pogacom, kad dobijes po obrazu podmetni drugi…?Ili to u ovom grubom svijetu jednostavno mora tako biti.



Da li je tiha vecina pirodni balans za opstanak agresivaca bez koje oni nemaju sanse, da li je normalno da se tiha vecina budi tek kada je prekasno, da li je sutnja prirodno stanje i hrana kameleonima… ili, ili je tiha vecina ohrabrenje da razum postoji cak i u svojoj neracionalnoj formi u kojoj dostojanstvo vaze iznad cilja? Ne znam. Prosudite sami. Pod uvjetom da niste nezainteresirani… da imate stav u pravom smislu te rijeci… i…i da ste tiha vecina.

1 comment:

  1. Još jedno razmišljanje

    Tiha većina nije homogena masa, ona je itekako heterogena, u njoj ima i čutalaca istomišljenika s onima na vlasti, i čutalaca s drugačijim stavom, uplašenih od svega, defetista, i onih sa sumnjom u vlastitu sposobnost i snagu, onih nezainteresiranih za bilo kakvu akciju, i ...

    Takvi razjedinjeni nisu snaga za promjene, nisu opasnost onima na vlasti, upravo njima zahvaljujući "homo primitivikusi" opstaju.

    S velikom sigurnosti mogu reći da ta čutalačka većina nije gandijevske pasivnosti, jer je Gandi vodio otpor na dobroti i ljubavi, a dobrota se na Balkanu kod svih izgubila. Ako smo dovoljno objektivni i iskreni i ako pođemo prvo od sebe, s time ćemo se složiti.

    Što je najžalosnije, imamo mogućnost biranja, na demokratskim izborima, ali na osnovu dosadašnjih rezultata, zna se za koga se opredijelila većina. Poslije toga, trebali bi šutjeti i poštovati volju većine, ili se aktivirati i javno kritizirati negativnosti u društvu i iznositi progresivne stavove ili otići.

    Koliko je nas spremno na bilo kakvu akciju, samostalno ili kroz stranke demokratskog predznaka?

    Ne treba otići daleko, dovoljno je pogledati naš Parkić. Čak i u njemu, u najobičnijoj konobi, nema potrebe ni želje za iznošenjem svojih razmišljanja, stavova, prijedloga, konstruktivnih kritika, osim nekolicine časnih izuzetaka.

    Zašto? Imamo li pravi odgovor?

    Strah ili nešto drugo?

    Od kuda strah?

    Odgoj, iz kuće, iz škole? Iz života, iskustva u dodiru s agresivnima - nacionalistima, primitivcima svih vrsta, korumpiranima?

    Ako neki i najmanje iskoče iz sredine, spremnost da ih se povuče nazad, prevelika je, nije čak važno kojoj strani pripadaju, i nikad ne prođu nekažnjeno.

    Možda upravo u tome, što im ne olakšavaju ni njihovi, a kamo li oni drugi, sve se završi povlačenjem.

    Ništa lakše do poljuljati povjerenje u čovjeka, u dojučerašnjeg prijatelja.

    Kao da volimo biti zarobljenicima svega, nigdje potrebe za osobnom SLOBODOM.

    Puno materijala za sociologe, psihologe i psihijatre.

    Ponavljam se, ali što mogu, kad su promjene zanemarivo male u odnosu na duljinu trajanja.

    Nataša

    ReplyDelete