"Na
ovako dugu, a pustu putu svakojake su mi se misli vrzmle glavom, a
moj kočijaš Osman, i ako bi kadšto zapjevao nije bio pjevač, kao
drugi moji košijaši što su bili, pa tako nije bilo druge nego u
misli razgovarati s junačinom Vrbasom. Mislio sam jesu li mu ime
nadjenuli naši djedovi, je li zbilja u kakvoj vezi Vr - bas i Bos -
na . . . kad imamo i Bos – ut. Žalio sam, što se ovakvu junaku
nije našao pjesnik, kakvog je n.pr. u Puškinu našao Terek i Kazbek
ali našega naroda kao da se ne doima mrtva ljepota, pa bila kako
uzvišena. Tako je i Vrbas ostao neopjevan i sva je - čini se -
junačka njegova borba ovjekovječena u miloj pjesmici:
S
ovu stranu i s onu Vrbasa –
S
ovu smilje a s onu bosilje:
Sve
se smilje smije na bosilje,
Kao
momče na mlado djevojče."
No comments:
Post a Comment