Krajem šezdesetih, kada je Marijan Beneš, kasniji evropski amaterski i profesionalni boksački prvak Evrope, tek zakoračio na ring koji će mu donijeli obilje radosti i čaše čemera, snalažljivi tehniko Serđo (Sredoje Zekanović) i radišni sekretar Adem Tetarević, koji su na svojim plećima godinama nosili Boksački klub "Slavlju", odlučili su da u Banjaluku dovedu talentiranog Marijana Beneša.
Na njihovu nesreću, pukao je glas diljem tadašnje "druge" Jugoslavije kako Banjalučani kane kidnapirati iz Tuzle talentiranog Beneša. To je bilo dovoljno da tamošnji boksački radnici pojačaju budnost, kako bi spriječili ulazak banjalučkih emisara u Tuzlu, odnosno susret s Benešom.
O svemu je dobro bio informiran tehniko "Slavije". I Serđo smisli pakleni plan kojim će nadmudriti Tuzlake, a Beneša dovesti u Banjaluku.
Znali smo mi da oni drže na oku Beneša od prvih razgovora s nama, ali i da mu neće dopustiti odlazak iz "Slobode". A mi se zainatili, pa hoćemo da dovedemo Beneša. Gledao sam ga i bio uvjeren da mora postati veliko ime ringa. Imao je sve što mora posjedovati veliki borac. Odlučio sam dovesti ga po svaku cijenu. Ali, kako nadmudriti Tuzlake? Dosjetio sam se. Poslali smo ujutro rano, iz Banjaluke, poziv za telefonski razgovor u pola osam navečer. Bio sam siguran da će taj poziv oslabiti budnost tamošnjih boksačkih radnika. Kako smo poslali poziv, tako se Adem i ja uputimo kolima u jedno mjesto blizu Tuzle. Nismo žurili, a putovalo se tada prašnjavim cestama. Približili smo se Tuzli u predvečerje na udaljenost koju možemo svladati za, otprilike, jedan sat. U predvečerje mi se prikrali do tuzlanske pošte. Nismo dugo čekali, jer se pojavio Marijan. "Marijane" - čuo nas je i odmah sjeo u automobil. Time je sve bilo riješeno. Tako smo Marijana definitivno pridobili - rado se uvijek prisjeća ovog kidnapiranja Sredoje Zekanović Serđo, čovjek koji je zajedno s boksačima ispisao najljepše i najzapaženije stranice sporta u gradu na Vrbasu.
Zakazani telefonski razgovor nije, dabome, održan. Zbio se uživo.
(iz knjige banjalučkih anegdota koje je prikupio Aco Ravlić)
No comments:
Post a Comment