BRODVEJ: TRGOVAC IZ VENECIJE

Trgovac iz Venecije je klasicna Sekspirova tragicna komedija. Vjekovima je izazivala kontraverzne diskusije. Bila obozavana ali i zabranjivana. Tumacena kao antisemitska ili semitska zavisno od toga kako je shvacena poruka o glavnom liku Shiloku, Zidovu ciji posao je da uz proviziju posudjuje novac. Danas bi ga zvali bankarom. Radnja se odvija u 14. stoljecu u Veneciji, na vrhuncu njene moci. Sekspirov genije i jeste u tome da ne da jasan , niti konacan sud. Skrti i prepredeni „bankar“ okruzen hriscanskim antisemitizmom, sveti se tako sto novac posudjuje uz uslove koji su ponekada daleko od financijskih. Onako kako mu u momentu padne na pamet. Umjesto procenta, kamate, on u ovoj drami, odabire da, ukoliko mu se novac ne vrati na vrijeme, da se na primjer nesrecniku kome treba njegov novac, odsijece dio tijela tezine pola kilograma. Drama se zaplete uz iznanadne obrte svojstvene Sekspiru, da bi na kraju zidov Shilok bio prisiljen da  predje na hriscanstvo i bude krsten.



Ulogu Shiloka tumaci Al Pacino. Bilo bi pretenciozno od mene da bilo sta govorim o njegovoj glumi. Detalj koji sam zapazio je da u ulogu ulazio lagano, postepeno, kao da svjesno dozvoljava ostalom dijelu odlicne glumacke ekipe da se predstavi u najboljem svijetlu i da pokaze svoj osebujan glumacki talenat. A on, siguran u sebe, polagano i postepeno osvaja scenu i publiku. Na kraju, Al Pacino i njegov lik Shilok, su u svom porazu, vladali i scenom i Venecijom, i svakim posjetiocem, i Brodvejem i Njujorkom... Tako sam ja to bar dozivio. I ono sto sigurno znam je da cu ovu predstavu pamtiti do kraja zivota. (Nadam se jos dugo.)

Svi koji su citali prevode Sekspira znaju kako je on, i preveden tezak za razumjeti.

Pokusao sam par puta gledati Seksiprove drame na TV, bilo na nasem ili na engleskom jeziku, i rezultat je uvijek bio isti. Odustajao sam prije kraja. Bolje reci prije poluvremena. Kako onda pratiti Seksiprovu dramu? Procitati sinopsis unaprijed, nauciti imena likova, citati govor tijela, pokreta. Cak mi se cini da je ova drama „osavremenjena“ time sto je bar djelimicno prevedena na danasnji engleski. Podatak o tome nisam nasao, ali mi se tako cini, jer sam uspio razumjeti i sa zanimanjem pratiti dramu do poslednje scene.



Ono sto je meni posebno zapelo za oko je scenografija. Jednostavna i funcionalna. Karakterise je visoka kruzna zeljezna ograda, nekoliko stolova i stolica. Polozaj ograde, stolova i stolica mijenjaju se efektno i neprimjetno se prelazi iz jedne scene u dugu.



I ova drama me potakla da razmisljam o odnosu TV – pozoriste. Mislim, da svaka pozorisna predstava snimljena i emitovana na TV, izgubi svoju draz i ljepotu. Ili bar vecinu njih. Pozoriste se moze dozivjeti samo u pozoristu i mislim da tu nema izuzetaka. Da se posluzim analogijom kako bih lakse objasnio sta mislim. Drame u pozoristu su umjetnost. Te iste drame na TV su estrada. Ovim ne zelim omalovaziti estradu u bilo kom obliku. Svi mi volimo i nju, ali razlika postoji.



Da dodam i malo finansija bez kojih Amerika ne moze. Za postavljanje Trgovca iz Venecije potroseno je 3,5 miliona dolara. U prvih 10 nedjelja ulozeno je vraceno a do sada, predstava je donijela 12 miliona dolara profita. Ocekuje se da ce se ova cifra popeti na blizu 20 miliona  do kraja februara, kada Al Pacino odlazi na nove projekte i predstava na Brodveju se gasi.

(Slike koje sam zakacio su sa interneta jer naravno nema snimanja u pozoristu i ja to postujem. Primijetio sam poneke koji su krisom snimali.

Ovaj osvrt sam pisao postujuci pravila srpskog pravopisa da se imena pisu fonetski a ne etimoloski,  kako je definisano hrvatskim pravopisom. Ustvari, meni je najlakse kad to dvoje izmijesam i kad ne pazim ni na fonetiku, niti etimologiju.)