Tuesday, January 11, 2011

BRODVEJ: TRGOVAC IZ VENECIJE

Trgovac iz Venecije je klasicna Sekspirova tragicna komedija. Vjekovima je izazivala kontraverzne diskusije. Bila obozavana ali i zabranjivana. Tumacena kao antisemitska ili semitska zavisno od toga kako je shvacena poruka o glavnom liku Shiloku, Zidovu ciji posao je da uz proviziju posudjuje novac. Danas bi ga zvali bankarom. Radnja se odvija u 14. stoljecu u Veneciji, na vrhuncu njene moci. Sekspirov genije i jeste u tome da ne da jasan , niti konacan sud. Skrti i prepredeni „bankar“ okruzen hriscanskim antisemitizmom, sveti se tako sto novac posudjuje uz uslove koji su ponekada daleko od financijskih. Onako kako mu u momentu padne na pamet. Umjesto procenta, kamate, on u ovoj drami, odabire da, ukoliko mu se novac ne vrati na vrijeme, da se na primjer nesrecniku kome treba njegov novac, odsijece dio tijela tezine pola kilograma. Drama se zaplete uz iznanadne obrte svojstvene Sekspiru, da bi na kraju zidov Shilok bio prisiljen da  predje na hriscanstvo i bude krsten.



Ulogu Shiloka tumaci Al Pacino. Bilo bi pretenciozno od mene da bilo sta govorim o njegovoj glumi. Detalj koji sam zapazio je da u ulogu ulazio lagano, postepeno, kao da svjesno dozvoljava ostalom dijelu odlicne glumacke ekipe da se predstavi u najboljem svijetlu i da pokaze svoj osebujan glumacki talenat. A on, siguran u sebe, polagano i postepeno osvaja scenu i publiku. Na kraju, Al Pacino i njegov lik Shilok, su u svom porazu, vladali i scenom i Venecijom, i svakim posjetiocem, i Brodvejem i Njujorkom... Tako sam ja to bar dozivio. I ono sto sigurno znam je da cu ovu predstavu pamtiti do kraja zivota. (Nadam se jos dugo.)





Svi koji su citali prevode Sekspira znaju kako je on, i preveden tezak za razumjeti.

Pokusao sam par puta gledati Seksiprove drame na TV, bilo na nasem ili na engleskom jeziku, i rezultat je uvijek bio isti. Odustajao sam prije kraja. Bolje reci prije poluvremena. Kako onda pratiti Seksiprovu dramu? Procitati sinopsis unaprijed, nauciti imena likova, citati govor tijela, pokreta. Cak mi se cini da je ova drama „osavremenjena“ time sto je bar djelimicno prevedena na danasnji engleski. Podatak o tome nisam nasao, ali mi se tako cini, jer sam uspio razumjeti i sa zanimanjem pratiti dramu do poslednje scene.



Ono sto je meni posebno zapelo za oko je scenografija. Jednostavna i funcionalna. Karakterise je visoka kruzna zeljezna ograda, nekoliko stolova i stolica. Polozaj ograde, stolova i stolica mijenjaju se efektno i neprimjetno se prelazi iz jedne scene u dugu.



I ova drama me potakla da razmisljam o odnosu TV – pozoriste. Mislim, da svaka pozorisna predstava snimljena i emitovana na TV, izgubi svoju draz i ljepotu. Ili bar vecinu njih. Pozoriste se moze dozivjeti samo u pozoristu i mislim da tu nema izuzetaka. Da se posluzim analogijom kako bih lakse objasnio sta mislim. Drame u pozoristu su umjetnost. Te iste drame na TV su estrada. Ovim ne zelim omalovaziti estradu u bilo kom obliku. Svi mi volimo i nju, ali razlika postoji.



Da dodam i malo finansija bez kojih Amerika ne moze. Za postavljanje Trgovca iz Venecije potroseno je 3,5 miliona dolara. U prvih 10 nedjelja ulozeno je vraceno a do sada, predstava je donijela 12 miliona dolara profita. Ocekuje se da ce se ova cifra popeti na blizu 20 miliona  do kraja februara, kada Al Pacino odlazi na nove projekte i predstava na Brodveju se gasi.



(Slike koje sam zakacio su sa interneta jer naravno nema snimanja u pozoristu i ja to postujem. Primijetio sam poneke koji su krisom snimali.

Ovaj osvrt sam pisao postujuci pravila srpskog pravopisa da se imena pisu fonetski a ne etimoloski,  kako je definisano hrvatskim pravopisom. Ustvari, meni je najlakse kad to dvoje izmijesam i kad ne pazim ni na fonetiku, niti etimologiju.)

5 comments:

  1. Prodju me trnci vec i na samo spominjanje glumceva imena. Ovo opazanje kako on svoj lik gradi postupno sve do velikog finala, cini mi se karakteristicno za mnoge njegove role...npr. tango u Mirisu zene.
    Slozila bih se s opaskom da gledati kazalisnu predstavu, slusati operu ili jazz na TV sigurno nije isto, ali moram priznati da je meni iz provincije TV svojevremeno pomogla izostriti kriterije prikazujuci sjajne engleske drame ili opere u najboljim svjetskim postavama.
    Evo, cak i ovaj prikaz na slijepo i na gluho ucinio je da, poznavajuci dramu i znajuci glumceve mogucnosti, osjetim dio atmosvere.
    Sa zavalnoscu...Prepoznata

    ReplyDelete
  2. srpski pravopis,
    latinica, hm, hm, hm...

    Kojim ocima si gledao predstavu: svojim naravno! A slusao na Engleskom jeziku.

    Ne pravdaj se Pred(V)razze, pisi sta mislis inace nece biti nista od umjetnickog djela!
    Cim pocnes da razmisljas ovako ili onako, gotovo je, nema vise inspiracije za pisanje.
    J.

    ReplyDelete
  3. Al Pacino, je jedan od mojih najdražih glumaca, drago mi je da si ga imao priliku vidjeti u živo, a malo ti i zavidim, bez zloće.
    Ipak, kod Al Pacina, oči su izraz njegove duše, u njima se izražava sva vrijednost njegove glume i ne moći ih vidjeti, čini mi se da je veliki gubitak za njega. Zato me i zanima stručna kritika, bez obzira što je posjećenost predstavi velika.
    Mislim da je u toj ulazi jednako dobar i naš Pero Kvrgić, možda i bolji, ali to je sudbina glumaca malih naroda.

    Kad već spominjem Peru Kvrgića, onda ne mogu ne povezati Marina Držića i Šekspira. Velika je sličnost njihovih djela, s naglaskom da se Šekspir rodio, kad je Držić umro. I Držićeva je sudbina, sudbina vrhunskog književnika, ali nažalost iz malog naroda.

    Bilo bi mi drago da opišeš kazalište i publiku.

    Hvala za ovaj lijep prilog. Obogatio nas je.

    http://sr.wikipedia.org/sr-el/Млетачки_трговац
    Vrijedi pročitati!

    ReplyDelete
  4. Gledala sam prije par godina Mletačkog trgovca u tek obnovljenom Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Predrag Ejdus kao Šajlok..nema dalje, možda jedino Al Paćino da mu je ravan (šala mala). Međutim trajno u mom sjecanju ostala je uloga Porcije...muškoženskomuško transponiranje univerzalnih ljudskih slabosti osvijetljeno iz najdubljih izvora glumčevih osjećanja...namučih se da ovo kažem i ne znam da li sam dovoljno jasna...Raspitujem se evo ovdje trenutno u Bgd-u kako se zove taj mladi glumac...A scena nakon požara obnovljenog JDP-a mi je takođe ostala nezaboravna! Visok, jako visok strop, na antracitno crnoj pozadini skupljaju se nijanse sive, prelazeci u sivo zelenu zaustavljenu u tirkiznoj boji jedine venecijanske fasade u gornjem desnom uglu. Dakle, Venecija uvijek okovana patinom...i još... kostimi ...neke moderne kreacije, pojednostavljenih linija, crno-bijele (svilenkasto, biserno bjelilo)...grimizna je samo kapa mletačkog dužda i Porcijine dalijevski našminkane usne....Ma eto, ovaj Predragov sjajni prilog izvuče mi iz sjećanja jednu moju porciju Brodveja...
    Glumac se zove Dragan Mićanović .

    ReplyDelete
  5. Natasa i Ljilja M. su potpuno u pravu. I mi smo imali odlicne glumce a i sada ih imamo samo sto se moraju preci granice, ili drzava ili entiteta, da bi se gledali. Petar Kvrgic! Predrag Ejdus!
    Koje su to glumcine!
    Ja sam imao srecu da malo bolje upoznam beogradska pozorista, posebno Atelje, jer sam za vrijeme sluzenja vojske u Beogradu, doznao da ako ima slobodnih mijesta nakon treceg zvona, oni pustaju vojsku da popuni ta mjesta. Trebalo je samo biti blizu vrata i vratara. Kasnije su nas nekolicinu vojnika upoznali i pustali i prije treceg zvona. Nikada nas nisu vratili. Na zalost ne znam nista o banjaluckom pozoristu danas. Znam samo da radi Akademija za umjetnost gdje se skoluju i glumci, sto je sigurno jedan od preduslova da se stvori dobra generacija glumaca. Ali, ne treba zaboraviti da se glumac radja... Tacno je i to da je sudbina malih naroda da se divi velicinama velikih naroda, a da isti takvi talenti iz malih naroda ne dobiju sansu na svjetskoj sceni... Znate koga cete nacesce sresti na pozorisnoj predstavi ovdje? Najbrojniji su Jevreji. To je stara emigracija. Zatim Ruse i istocne Evropljane, gdje i mi, po ovdasnjim kriterijima spadamo. Ostali mnogo rjedje. I to govori o sistemu koji je vjerovatno bio slican nasem. Mladima su pozoriste i kultura uopste, bili dostupni u ranom uzrastu, a kasnije to udje u krv. Kako ce biti sa novom generacijom koja odrasta uz TV i njene reality show-ove?

    ReplyDelete