PONEDJELJAK

Nikad nisam volio ponedjeljke. Nekada davno, u skoli, zadaca za vikende se uvijek nekako pomijerala do u zadnji cas. Kad je bila velika nedjelja, ona kad se u ponedjeljak u skolu ide u popodnevnoj smjeni, i nije bio problem. Bio je tu ponedjeljak prijepodne da se uradi ono sto se nije uradilo ranije.

Na fakultetu, pripreme za bilo koji ispit pocinjale su od ponedjeljka. I ako ne pocnes u ponedjeljak nije ni vrijedilo pocinjati u ostale dane, pa se obicno cekalo do slijedeceg ponedjejka. Zato je tada, taj slijedeci ponedjeljak osjecao poseban pritisak. Kako tek onaj iza njega...

Kad sam poceo raditi, bio je nekako lakse. Nije trebalo uciti, ali ipak ponedjeljak je prekidao divnu neobaveznost vikenda.

Sada, kada se ulazi u zavrsnu radnu fazu, ponedjeljak je ponovo dan koji bas nikako ne volim. Jer ponovo prekida odmor od svega i vraca u realnost. Ponovo, voznja do posla. Ponovo, posao. Ponovo, vracanje i jos duza voznja u povratku s posla . I tako cetiri puta svake nedjelje. Petak je nesto kraci radni dan i njemu se radujem.

Ovako nekako o radnim danima razmislja bar milijardu radnih ljudi u svijetu. I zbog toga su proivodi koji se prave ponedjeljkom losije kvalitete od onih radjenih u druge dane.

Kazu, da treba izbjegavati kupovinu auta koji su montirani u ponedjeljak.

Kazu, opet, auta montirana u petak su najbolja. Slazem se...

Evo citam, postoje i Klubovi mrzitelja ponedjeljka.

Boze dragi, kakvi sve klubovi postoje!?

Necu se uclaniti samo zato sto klubove volim manje od ponedjeljaka.

Ipak, poslusajte:

Monday, Monay - The Mamas and the Papas