Thursday, February 17, 2011

VOZACI

Vjerovatno se svima vama desilo da danima i nedjeljama vozite, na posao, s posla, i da na neki nacin uzivate u toj voznji.

Ja sam nekada zaista uzivao u voznji. Posmatrao vozace, predvidjao njihove reakcije. Radeci tako, predvidjajuci i ispravljajuci tudje greske u voznji izbjegnes mnoge od neprijatnih situacija cije su posljedice nepredvidive. Vremenom, valjda i to ide s godinama, prestao sam uzivati i veoma rado bih prosetao do posla i poslije posla kako sam to radio nekada, u proslom zivotu. Ali, kao i mnoge druge stvari u zivotu, covjek ne moze birati, vec uzima ono sto mu je ponudjeno.



Tako i ja svako jutro i svako poslije podne vozim jednim od najprometnijih i najopasnijih autoputeva u Sjevernoj Americi, HW 401. Vjerujte mi na rijec, vozio sam se na razne poslove oko Toronta, Po USA, po Evropi, raznim putevima i autoputevima ali ni jedan se ne moze porediti sa 401. Na tom autoputu nema uzivanja. Kako i zasto bas tu, jos nisam dokucio, ali tu na tom outoputu su najcesca nagla kocenja, skretanja iz trake u traku, sudari, nesrece...





Jednom mi je jedan Rus na poslu objasnjavao da on uvijek vozi autoputom deset kilometara sporije od ostalih , nikada u najbrzoj traci, najcesce u srednjoj i da uziva u voznji. Pokusao i ja. Vozio tako par dana i nisam izdrzao. Jednostavno, moj nervni sistem nije napravljen za takvu voznju. Ja najradje vozim onom najbrzom trakom, nastojeci cak da vozim deset kilometara brze od ostalih jer tako moja paznja moze biti skoncentrisana uglavnom na ono sto se desava naprijed. Osjecam da ja kontroslisem situaciju na putu. Necu reci kakvi su rezultati takve filozofije voznje u ovih cetrdesetak godina koliko vozim da ne bih izazivao uroke. Ovo je sad neka druga tema, ali kad bih rekao bilo sta sada o tome, imam osjecaj da bih vec danas bubnuo u nesto. ( Pade mi na pamet jedan koji koji je ovo nazivao sujetom, nikad onim pravim imenom).

Desava se da nedjeljama odvozis svoju dionicu bez nekih vecih problema. Posmatras, predvidjas, prilagodjavas, izbjegavas... I drugi uglavnom rade isto i svi stignu gdje su namjerili. Ali ima dana, dodju tako bez najave ili pravila kada, kao da svi polude.



Prije nekoliko dana, cim sam se spustio na autoput jedan vozac ispred mene, mijenja traku i ide direkno, ne videci ga, u auto pored njega. Ovaj u panici svira, pomjera se lijevo. Tada onaj prvi postaje svjestan gdje ide i sta radi. Panicno skrece desno. Prelaci u traku onoga sa desne strane. Tada i taj u panici. Mi iza njih mahinalni svi kocimo. Na srecu sve se to zavrsava baz obrebotina. I taj dan, do posla tri takve situacije. Ja sam u sve tri bio , na moju srecu, samo aktivni posmatrac koji je nastojao da bude sto dalje od takve situacije. U povratku kuci, isti taj dan, jos dvije takve situacije! Kako i zasto bas isti dan, ne znam. Ali znam da sam bio sretan kad sam taj dan dosao kuci i parkirao auto u garazu.



Jos nesto zanimljivo za voznju u Torontu i oko njega. To je grad naseljen ljudima iz cijele planete. Mislim da nema tacke na svijetu odakle neko nije dosao u ovaj grad. Jedan od najmultikulturnijih gradova na svijetu. I vecina tih multikulturaca vozi auto. Kako? Najcesce onako kako ih uci njihova kultura. Vozeci tako svaki dan, da bih prekratio vrijeme, posmatram te razne vozace, posmatram njihovu voznju, ne znajuci ko je u autu. Kad uocim nesto karakteristicno, pogadjam odakle je dosao taj vozac. Najcesce uspijem da to i provjerim i vrlo cesto pretpostavka bude tacna. Sada, nakon 17 godina voznje u ovom gradu mogu reci  karakteristike vozaca pridoslih iz razlicitih dijelova svijeta. I to mi pomaze da predvidim reakciju i pripremim se na vrijeme. Naravno, neki su nepredvidivi. Da ne bih bio pogresno shvacen, da ne bi neko  pomislio da imam nesto protiv Kineza, Arapa, mladih, zena, nadobudnih ili naduvanih za volanom, ovaj dio svog iskustva ostavicu za sebe.

5 comments:

  1. Predraže, vjerujem da si se sigurnim putem sretno vratio kući.
    Oduži se ovaj tvoj službeni put.
    U kojoj si ti to bio nedođiji kad nigdje interneta na vidiku?
    Mrtvilo u Parkiću, koliko god da si se potrudio unaprijed postaviti priloge, nedostaju komentari, “živ” razgovor.

    ReplyDelete
  2. Vratio se! Evo me opet na poslu. Kad god negdje odes, nakupi se. Odmorio se i od interneta i od mobilnog i Parkica. Zazelio se svega toga. Sad cemo malo rastresti mrtvilo! Samo da malo rijesim i ove probleme na poslu koji su me docekali.

    ReplyDelete
  3. Natasa, sta mislite koliki su mu osrednji ili dugi sluzbeni putevi kad on rece: "Idem na jedan kraci sluzbeni put?"

    ReplyDelete
  4. Ako mu je službeni put bio koristan i uspješan, drago nam je, nismo mi sebični, ali ćemo to njegovo kratko, ubuduće uzeti s rezervom.

    ReplyDelete
  5. I ja cu mozda ove godine na Cubu sluzbeno

    ReplyDelete