Biljana Plavšić: Karadžić pokušao da me smjesti u ludnicu ( Nez. Novine)

Ne znam da li grijesim sto vama a i sebi kvarim "dugo toplo ljeto" citajuci i komentarisuci ovakve clanke ali, nakon nedavno procitanog intervjua Mirjane Milosevic, vracaju mi se sjecanja na neke ljude koje bih zelio zaboraviti - ali ne ide. Suvise su se upeli i u moju i u vase sudbine, da bih ih mogao tek tako zaboraviti.

Koliko je tu bilo likova koji su, umjesto da se lijece od psihickih bolesti, odlucivali o nasim sudbinama, igrali se nasim zivotima, zivotima nase djece bez imalo grize savjesti. Za sve sto su uradili drugi su bili krivi. Sve nesrece - drugi su izazvali. Oni su, svi oni, samo branili sebe i svoj narod. Ma ko da su i oni i njihov narod.

Evo jos jednog od clanaka, nadjoh ga u Nezavisnim novinama, koje, valjda zbog te nezavisnosti u naslovu, ne propustaju priliku da daju prostor jednom od potencijalnih pacijenata da se ispovijeda i optuzuje druge potencijalne pacijente za sve nedace i za  zlu sudbinu koja ju je zatekla! Vec dugo , dugo ona je daleko od stvarnosti i stoga valjda ocekuje da se narod sazali nad njom. 



Iako oni to ne zasluzuju, treba biti fer, i priznati da su ti "pacijenti" ponekad, istina vrlo rijetko ipak bili u pravu.

U ovom slucaju, psihijatar Karadzic je dao ispravnu diagnozu.

Problem je sto tu istu diagnozu nije dao za sebe, svoju Ljilju, Miru, Mirinu ljubav... Necu dalje, lista je predugacka.

Bilo bi na toj listi mjesta i za mnoge sa druge strane tarabe, ali neka njih diagnosticiraju neki drugi  psihijatri...





********************

BEOGRAD - Bivša predsjednica Republike Srpske i haški osuđenik Biljana Plavšić je na TV Hepi, u emisiji "Ćirilica" Milomira Marića, rekla da je Karla del Ponte željela da je do kraja života smjesti u zatvor.



Bivša predsjednica RS kaže i da su probali da je smjeste u psihijatrijsku bolnicu na Sokocu. Kako je rekla, to se desilo kada je sletjela na beogradski aerodrom poslije posjete britanskom premijeru spoljnih poslova Robinu Kuku. Na aerodromu su je priveli i rekli da će je odvesti u ludnicu. Kaže da je na uputu trebalo da stoje tri potpisa psihijatara, a da su na njenom stajali potpisi Ljiljane i Radovana Karadžića. Nedostajao je samo treći potpis. Međutim, međunarodna zajednica je pritisla Miloševića i od toga nije bilo ništa.



Plavšićeva je rekla i da je progon protiv nje u Srbiji počeo poslije njene navodne izjave da u Srbiji ima 12 miliona Srba, pa ako pogine šest, barem će toliko ostati da živi u slobodi!



Ona, međutim, tvrdi da nikada nije izjavila tako nešto. Naime, prilikom obilaska ranjenika u Srbiji, razgovarala je, kaže, s jednim od njih. U svom bolu ranjenik joj je rekao tu rečenicu da bi ona cijeli događaj prepričala na radiju. Iako je time htjela da pokaže kroz šta prolaze ranjenici i u kakvom teškom stanju se nalaze, ova izjava je, kako tvrdi, izvučena iz konteksta i pogrešno protumačena.



Biljana Plavšić kaže da su je u haškom zatvoru izbezumljivali različitim gasovima i psihosupstancama. Da bi nekako povratila psihički mir, ona je počela da piše treći tom svojih memoara. Prva dva su izašla u Banjaluci, ali su odmah povučena iz prodaje i spaljena dok se u Srbiji nisu ni prodavala.



Plavšićeva navodi da je sutradan u "Politici" na naslovnoj strani doživjela napad Slobodana Miloševića, koji je rekao da takvima kao što je Biljana Plavšić treba zabraniti učešće u javnom i političkom životu. Poslije nekoliko dana, priča ona, Milošević je zajedno sa Dobricom Ćosićem i bivšim grčkim premijerom Konstantinom Micotakisem došao na Pale da nagovori Srbe da prihvate Vens-Ovenov plan. Milošević joj je tada pružio ruku, ali se okrenula u stranu i svi su mogli da vide Miloševićevu ruku koja je ostala da visi u vazduhu.



Plavšićeva navodi i da joj je Madlen Olbrajt, kada je postala predsjednica RS, predložila da postanu prijateljice, a da Karadžića izvuče "ispod tepiha" i izruči ga Hagu. Ona tvrdi da je odgovorila da to nikada ne bi učinila, iako je nekih mjesec dana ranije Karadžić otvoreno zaprijetio da će je ubiti.