NATAŠA: LJETO

Turisti pred katedralom Svetog Duje,Split



Ljeto je, vrućina, ona teško podnošljiva s temperaturom iznad 35C, a blizu 39C. Sunce žeže, usijana Zemlja gotovo istom toplinom uzvraća. Sve je utihnulo, ptice se negdje zavukle, ne čuju se, komarci se također pritajili, barem od njih malo mira, ali u večernjim satima na terasama ponovo započinju svoj juriš na nas, a dosađuju i muhe. Postale napasne kao one u Australiji. O tim, australijskim bi se i priča mogla napisati, i to zanimljiva.

Gdje li su se izgubili cvrčci? Prethodnih godina uživala sam u njihovom glasanju, a sada ih nema. Zar je moguće da su u naseljenim dijelovima Dalmacije istrijebljeni, ili je i njih smantala ova vrućina? Pogriješila, upravo se javio jedan, toliko je bučan kao da ih je stotina. Neka je, ne smeta mi, tako barem znam da sam u Dalmaciji.

Cvrcak

Nažalost, kratko je trajalo svega par minuta i opet tišina.

Ustala rano i pripremila ručak, lagan, uglavnom s puno povrća, dok je hladnije, da se kuća što manje zagrijava.

Do 10h, odzvanja dobro poznata svakodnevna buka razgovora i prometa, kasnije se i ona stišava, sve se pritajilo, čeka da sunce zađe, pa da se izađe iz zatvorenih prostora. Ali ni večeri nisu mnogo bolje, tlo je i dalje vruće, isijava, nema daška vjetra već danima, gušimo se u vrućini i sparini. Ni san lako ne dolazi, a i pun mjesec se urotio.

Mladi na plažama, neprekidno u vodi, ili pod borovima i suncobranima. Ne raduje me više to izležavanje na plaži, zaklanjanje u hladovinu, gužva, buka i vrućina koju podnosim samo dok sam u vodi.



Spašava knjiga i laptop. Strpljiva sam, znam da će i to proći, pa kad se temperatura ponovo spusti ispod 30C, počinje moje vrijeme za šetnje, obilaske starina, okolnih mjesta, druženja i odlazaka na plažu.



Žalim turiste koji dolaze na desetak dana i žele što više iskoristiti te dane za odmor i provod na moru, a nakon godišnjeg odmora vraćaju se kući umorniji nego što su bili.



Upravo da završim ovo zapisivanje o ljetu i turistima, kad stiže sms. Javlja Karmen da su joj u Rimu ukrali fotoaparat i koliko se rastužila. Mogu zamisliti, i mene je pogodilo, snimala je Istanbul, Trogir, Split, Seget i nas, Trst, Rijeku, Banjaluku i sve poznate, Rim,... Tješim ju da je i to bolje nego da je ostala bez novaca i dokumenata, ali slaba je to utjeha. Fotografije su najdraži suvenir, one nas vraćaju na mjesta i događaje koji su nam dragi, s njima uspomene neće nikad izblijediti. Poslala mi sms iz muzeja u Firenci, kaže da je neizdržljivo vruće. Šteta, jer vrućina ometa uživanje u tom prelijepom gradu. Firencu i Toskanu sam posjetila prije par godina, u aprilu, idealno vrijeme za turističke ture. Istina, ako se boravi samo u muzejima, onda se može zanemariti nepodnošljiva vrućina u gradu. Pitam se kako toskanska zelena polja izgledaju za ljetnih vrućina?



Evo dragi blogeri jedna kratka ljetna impresija, napisana da se malo odmaknemo od politike. Na ovoj vrućini uzavreo i mozak, pa ne treba da nam još više uzavri ovakvim teškim prilozima, bar ne u ovim vrućim ljetnim danima.



Nego Predraže, hajde ti nama o ljepotama Kanade, njenih šuma, jezera, rijeka i oceana, a može i o pecanju.

Znam da je većina blogera na odmorima, daleko od svojih računala, ništa zato, možeš i nama malobrojnima, a ostali će čitati kad se vrate kućama.