Novak Djokovic se danasnjom pobjedom nad Rafaelom Nadalom upisao u istoriju.
Postao je prvi teniser koji je prekinuo Federera i Nadala koji su se osam i po godina smjenjivali u pobjedama na najvecim turnirima svijeta. Jos prije pobjede u finalu popeo se na vrh ljestvice trenutno najboljih tenisera svijeta.
Finalni mec protiv jednog od najboljih igraca svijeta ( po mnogima najboljeg igraca svijeta) u istoriji teniskog sporta, dobio je ubjedljivo. Samo u trecem setu Nadal je pokazao da ima sanse sa Novakom koji ga je pobijedio u svih pet susreta ove godine.
Sta vise moze postici momak sa svoje dvadeset cetiri godine!
Svojim igrama on zasluzuje sve cestitke. Cak i svojim sportskim ponasanjem u finalnom mecu.
Naravno, ako covjek trazi dlaku u jajetu, zasmetace mu sto se mora bas dva puta prekrstiti nakon pobjede, i to onako sa tri prsta. Trebao je i treci put, kako to obicaji nalazu.
Raduje i to sto ovu pobjedu nije proslavljao sa tradicionalna tri prsta.
Cudno je to koliko neke beznacajne, izvan-sportske stvari, nepotrebni efekti umanjuju radost prilikom uspjeha ovog istinski velikog, ogromnog sportiste. Kao da svi oko njega nastoje da otkinu dio njegove slave i prisvoje je sebi. Od roditelja, oca posebno, koji grabi sve sto se zgrabiti moze, drzave Srbije, koja na njegovom uspjehu pokusava popraviti veoma los rejting u svijetu, crkve, koja se namece kao njegov zastitnik i dodjeljuje mu najveca moguca, izmisljena priznanja, raznih pokreta, kakav je i cetnicko udruzenje Sjeverne Amerike, koje mu dodjeljuje svoje najvise priznanje...
Nije se lako svemu tome oduprijeti!
Koliko ce i u tome ovaj mladi sportista uspjeti, ostaje nam da vidimo u buducnosti.
Cestitke za Novaka.
ReplyDeleteNikad nisam bio sigurniji nego danas, da ce pobjediti.